Srpsko-crnogorska granica

Bratska rampa

Spuštanje rampe na Kolovratu može se posmatrati dvojako: kao pokušaj produbljivanja nezadovoljstva građana u Crnoj Gori, odnosno da ni pod kojim uslovima ne bi trebalo pristati na ucjene

Prošlonedeljno spuštanje rampe na Kolovratu, za hranu iz Srbije namjenjenu Crnoj Gori, u mnogo čemu podsjetilo je na događaje iz poznate tzv. Ab revolucije, kada su isporučioci mlijeka Crnoj Gori iz Srbije poručili - sada muzite Ćetalja. Ćetalj je, naime, bio konj, junak iz humorističke TV serije "Đekna još nije umrla, a kad će, ne znamo". Već pomenuta poruka u Crnu Goru je stigla iz Lajkovca, poslije neuspjelog oktobarskog svrgavanja ondašnjeg "antisrpskog rukovodstva Crne Gore" odnosno rasturanja mitinga u Podgorici. Tada je sve do januara 1989. godine trajala kampanja protiv crnogorske vlasti, u kojoj je jedna od oprobanih mjera bilo i uskraćivanje isporuke mlijeka i druge hrane Crnoj Gori.

U međuvremenu je Crna Gora poradila da smanji zavisnost od uvoza mlijeka i druge hrane, ali ipak iz Bijelog Polja stiže vijest da nema mlijeka jer, kako kažu, rampu na Kolovratu ne može proći niti jedan jedini šleper ili hladnjača sa mlijekom, mesom, brašnom, žitom i proizvodima od žitarica. Novine su pedantno zabilježile da je propušten jedan kamion krcat kolačima. Prodavnice proizvođača iz Srbije u Crnoj Gori zvrje prazne, tako da prodavci kupcima objašnjavaju da robe nema zato što su kamioni vraćeni sa Kolovrata. Drugih objašnjenja za sada nema, pa ni poruke nalik onoj iz jeseni 1988. godine.

AVANSNO PLAĆENO: Crnogorska vlada do zaključenja ovog izdanja "Vremena" nije dobila nikakvu obavijest, osim što su partnerima u Crnoj Gori snabdjevači javili da su dobili nalog Vlade Srbije po kojem moraju obustaviti dalje isporuke hrane Crnoj Gori. Posrijedi je, kako je objavljeno, primena Uredbe Vlade Srbije o zabrani prometa hrane, mesa, žive stoke i hrane za stoku prema Kosovu i Crnoj Gori.

Miro Blečić, direktor crnogorskih robnih rezervi, kaže da Crnoj Gori neće isporučiti ni hranu avansno plaćenu u vrijednosti od deset miliona njemačkih maraka. Pojašnjeno je kako je Crna Gora proizvođačima u Srbiji isporučila 400.000 tona nafte, kao i da neke obaveze po tom osnovu nijesu ispunjene već godinu-dvije. Nenajavljeni embargo na isporuku hrane iz Srbije crnogorski ministar trgovine Ramo Bralić okarakterisao je kao pritisak na Crnu Goru, odnosno kao ucjenu Vlade Crne Gore, koja, kako je rekao takvim ucjenama neće podleći. I Blečić i Bralić umiruju građane da nema mjesta panici i da nestašica hrane neće biti jer Crna Gora ima dovoljno zaliha, a na drugoj strani će se hrana obezbijediti iz uvoza. Štaviše, neka privatna preduzeća su poodavno orijentisana na uvoz, upravo, kako je objašnjeno, zbog sve većih teškoća pri kupovini hrane u Srbiji. Tokom NATO bombardovanja brašno je u Crnu Goru stizalo iz uvoza, u trgovinama je sve više italijanskog, inače, veoma cijenjenog ulja. Kvantaške pijace i privatne radnje preplavio je šećer sa oznakom tržišta Evropske unije...

U ovom trenutku Crna Gora čeka na zvanično objašnjenje poteza Vlade Srbije. Ovdje niko ne vjeruje u priče da je Srbija suočena s nestašicama hrane i da pomenutom mjerom pokušava da zaštiti interes svojih građana. Hrana bez ikakvih problema prelazi Uvac kod Priboja na putu za odredišta u Federaciji Bosne i Hercegovine i Hrvatskoj. Istina, preko tog prelaza, zaobilaznim putem dio hrane iz Srbije stiže u Crnu Goru, a još nijesu zatvoreni ni sporedni putevi i prelazi iz Srbije u južnu republiku. Fakat je, po ocjeni vozača i trgovaca, da je Kolovrat na granici između Srbije i Crne Gore prelaz koji je teže preći nego bilo koji drugi prema susjednim, suverenim i od Jugoslavije, potpuno nezavisnim zemljama. Istovremeno, iz Srbije je objavljeno da je ovogodišnja žetva rekordna i da će svakojake hrane biti za izvoz. Hoće li je biti za Crnu Goru ostaje da se vidi, kao i koliko će potrajati aktuelna blokada koju, gle čuda, ne pominju državni mediji u Srbiji?

BEZBJEDNI ĆETALJ: Nekako istovremeno sa neobjavljenim embargom Srbije, Crnoj Gori je skinut embargo na naftu i vazdušni saobraćaj. Nafte će biti dovoljno za Crnu Goru, ali vodiće se računa da ona ne završi u Srbiji. U tom smislu Vojin Đukanović, ministar privrede Crne Gore, je izjavio da je Crna Gora spremna da primi posmatračku misiju Evropske unije koja bi nadgledala puteve uvezene hrane. Poslije svestranih analiza procijenjeno je da ukidanje embarga na vazdušni saobraćaj neće donijeti koristi Srbiji, a s tim u vezi je i najava o preuzimanju aerodroma u Crnoj Gori od JAT-a, koji je do sada njima suvereno vladao. Štaviše, iz crnogorskog ministarstva saobraćaja je emitovano uvjerenje da ni dinar od ubranih taksi neće završiti u Srbiji, odnosno da se njime neće koristiti beogradski režim.

Teško je, poslije svega, reći šta to u ovom trenutku na okupu drži dva oka u glavi ili kako se sada ističe, dvije bratske republike. Zvanični Beograd priželjkuje rušenje crnogorske vlasti i na tome predano radi, a jednako takvi snovi se sniju i u Podgorici. Razmijenjene "granate" padaju po glavama građana koji sve teže vežu kraj s krajem, a ono što se zove zajednički interes odavno je zatureno i učinjeno imaginarnim. Platforma o redefiniciji odnosa između dvije republike može se smatrati pokušajem da se nešto uredi u tim odnosima, mada je sve izvjesnije da će ona biti kota razgraničenja i razdvajanja Crne Gore i Srbije. Beograd ne odustaje od namjera da još jednom pokuša da Crnu Goru stavi pod kontrolu, jednako kao što Momir Bulatović želi da u Crnoj Gori povrati izgubljeno na izborima. Rasplet je čini se sve bliži, tako da se spuštanje rampe na Kolovratu može smatrati pokušajem produbljivanja nezadovoljstva građana u Crnoj Gori koji su ubijeđeni da života nema bez hrane iz Srbije. Na drugom polu jeste opcija koja taj fakt želi iskoristiti za dokazivanje da bi Crna Gora jednostavno trebalo da krene svojim putem, odnosno da ni pod kojim uslovima ne bi trebalo pristati na ucjene. Slijedi, dakle, sukob dvije opcije i iščekivanje kakve će sve razmjere on poprimiti. U tom sukobu niko ne potcjenjuje vojsku Jugoslavije, jednako kao ni sve jaču crnogorsku policiju. Od svega toga ništa nije originalno, jer sve je to viđeno tokom dezintegracije bivše Jugoslavije. U mnoge od bivših republika iz Srbije sada nesmetano ide hrana i za nju se dobijaju dobre pare. Makedonci se hvale da piju uglavnom slovenačko mlijeko. Trgovci u Crnoj Gori garantuju da će nabaviti i ptičje ako treba, toliko i tako da je Ćetalj sasvim bezbjedan. Zajednička država doživljava sudbinu Đekne. Ljudi se satriješe dvoreći.