Politika |
Vreme broj 454, 18. septembar 1999. |
Pod udarom zakona Bizarni atak na lokalne medije Ozloglašeni republički Zakon o informisanju još nije umro, a kada će (i da li će), niko ne zna. Istini za volju, režim ga nije potezao tokom rata, kada su mediji bili dovoljno pritisnuti odredbama ratnog stanja, a korišćene su i brutalnije metode. Dokaz da je ovaj zakon još držeći jesu tri ročišta protiv tri lista održana prošlog četvrtka i petka na tri kraja države, doduše sa različitim ishodom
HVATANJE KORAKA: Bez obzira na to, ovaj list je, po Terzićevoj tužbi, obavezan da plati ukupno 200.000 dinara (100.000 opštinsko javno preduzeće "Čačanski glas" u okviru kojeg su još i Radio Čačak i TV Čačak i po 50.000 dinara direktor Marković i glavni i odgovorni urednik Vesna Stepanović). Po prijavi Nikole Pavićevića, list je kažnjen sa još 100.000, a direktor sa 50.000 dinara. Prvo suđenje održano je u četvrtak 9. septembra, a drugo sutradan. Inače, inkriminisani tekst pod naslovom "Prljava rabota načelnika i direktora" objavljen je 27. avgusta, a napisan je na osnovu saopštenja koje su na konferenciji za štampu predstavnici lokalnog odbora Srpskog pokreta obnove podelili svim prisutnim novinarima. U saopštenju se govorilo o namicanju para za Košarkaški klub "Borac" na ne baš uobičajen način - telefonskim pozivima i pritiscima na lokalne privatnike - a pomenuti Pavićević i Terzić zbog toga su osetili duševnu bol. Na prvom suđenju, portparol lokalnog SPO-a Želimir Jeremić, koji je novinarima podelio saopštenje, odbio je da iznese dokaze, pa ga na drugo nisu ni zvali. Tim povodom, glavni i odgovorni urednik lista Vesna Stepanović izjavila je da je poražena saznanjem da jedna ozbiljna stranka, kao što je SPO, može da na taj način postupa prema medijima, i navela da ova stranka, uprkos obećanju njenih čelnika da će obezbediti osam svedoka ukoliko stvar dođe do suda, nije stala iza sopstvenog saopštenja. Uz ocenu da je "verovatno u pitanju prljava stranačka igra" Vesna Stepanović je dodala da su vodeći ljudi SPO-a u Čačku podjednako ugrozili sve medije koji su objavili ovo saopštenje. Direktor Marković rekao je da očekuje pismeno izvinjenje Vuka Draškovića uz priloženu uplatnicu u visini novčane kazne odrezane listu.
Po čaršiji su odmah krenule priče da je reč o ujdurmi iza koje stoje socijalisti i SPO, pošto Draškovićeva stranka nikako ne "miriše" gradonačelnika Čačka i predsednika stranke Nova Srbija Velju Ilića, svog bivšeg člana koji im je u ovoj varoši pokvario posao. Stojan Marković ipak misli da je u pitanju nešto drugo: "Pre saopštenja SPO-a oglasio se lokalni odbor Demokratske stranke dokumentovanom tvrdnjom da postoji dopis KK 'Borac' (sa potpisom načelnika SUP-a Čačak Miodraga Zavišića u ime Upravnog odbora kluba) kojim se privatnicima nudi zakup reklamnog prostora po ceni od 500 do 2000 maraka mesečno. U prilogu dopisa nalazi se ugovor u kome se govori o plaćanju u devizama ili u dinarima po žiralnom kursu. Mi smo o tome pisali, a reakcija nije bilo. Pošto je vest izazvala veliku pažnju u gradu, pretpostavljam da je SPO hteo da `uhvati korak` sa demokratama koristeći se još oštrijim rečnikom, ali te navode, na našu štetu, nije bio spreman da dokumentuje. Još jedan detalj: na suđenju je šef finansijske policije Pavićević izjavio da je već 20 godina u upravi KK `Borac` i da je trenutno član komisije za finansijsko poslovanje kluba!" TEATAR APSURDA: Slične priče, doduše sa manje tužnim krajem, zabeležene su i kada je reč o listovima "Pančevac" i Kikindske novine". Ljudi iz "Pančevca" su u petak, 10. septembra, morali da izađu na ročište po prijavi Roberta Barne iz turističke agencije "Karavan sistem". List je 13. avgusta ove godine objavio anonimno pismo čitalaca - 64 roditelja đaka OŠ "Jovan Jovanović Zmaj" iz te varoši - koji su se žalili na pomenutu agenciju, jer im je pre početka bombardovanja uzela pare za ekskurziju na Taru koja je zbog rata otkazana. Ljudi su tražili svoj novac nazad, ali im ga agencija nije vratila, izgovarajući se da su pare uplaćene drugoj firmi preko koje su "sredstva" prosleđena vojnom hotelu "Omorika" na Tari, te da je novac "u procesu povratka". Procenivši da joj je "narušen ugled", firma "Karavan sistem" tražila je od "Pančevca" imena anonimnih autora pisma kako bi ih tužila (!?), pa kada je njen zahtev odbijen, protiv novina je podnela prekršajnu prijavu. Postupak je istoga dana obustavljen. "Sve u vezi s ovim sporom, naročito razlog za podizanje prijave, liči na teatar apsurda", komentariše direktor "Pančevca" Zoran Spremo. Zanimljivo je da su protiv "Pančevca" početkom godine bila održana dva procesa zbog serije tekstova o divljoj gradnji. Prozvanim su se osetili načelnik Odeljenja za stambeno komunalne delatnosti SO Pančevo Vera Ilić (sada već bivši član Demokratske stranke koja nije podržala njen potez) i predsednik regionalne Privredne komore Rajko Dabanović. Dabanović je, osim zbog "povrede privatnosti" (list je u zemljišnim knjigama, dakle u javnom dokumentu, našao i objavio cenu njegovog placa u centru grada), tužio "Pančevac" i zbog uvrede, jer je omaškom svrstan u JUL, a on je, naprotiv, ugledan član SPS-a! "Pančevcu", njegovom direktoru, te glavnom i odgovornom uredniku, ukupno je, u oba procesa, zacepljeno 61.500 dinara. Veće za prekršaje u Novom Sadu poništilo je obe presude, s tim što je postupak po tužbi Vere Ilić vraćen nižoj instanci, dok je ovaj drugi obustavljen uz zanimljivo obrazloženje da se Dabanović možda može subjektivno osetiti uvređenim zato što je pogrešno navedena njegova partijska pripadnost, ali da, pošto JUL nije teroristička ni zločinačka organizacija, tu uvrede objektivno nema. Pa, sad baš...
Zakon o informisanju očigledno dobija novu dimenziju. Isprva su mediji finansijski upropašćavani zbog "povrede patriotskih osećanja građana", dakle zbog "velike politike", ali u poslednje vreme omogućeno je bilo kome da se koristi u svetu neviđenom privilegijom, da pokušaju da praktično unište novine koje o njima pišu loše, navodeći razloge dostojne Riplija. Osim toga, zanimljivo je da su u gorepomenutim slučajevima na meti bile novine iz unutrašnjosti koja je, kad se sve sabere, možda bolje informisana od Beograda. Ova praksa, doduše, za vladajuću koaliciju može da bude i mač sa dve oštrice: u manjem mestu svi se znaju, pa sudija za prekršaje mora da pazi šta radi ako hoće da živi s mirom i da izbegne popreke poglede. Na kraju, i opozicija bi i u praksi mogla da potvrdi svoje verbalno zalaganje da se Zakon o informisanju ukine: uvređena Ljiljana Blagojević, gradski sekretar za kulturu Beograda, svojevremeno je u crno zavila tri beogradska dnevna lista, a njen SPO ne samo da nije regovao, već je Vuk Drašković izjavio da ne mora svako da trpi uvrede kao što ih on podnosi. Teško je, razume se, očekivati da bi ovakva opozicija mogla da iznudi ukidanje nakaradnog zakona od njenih čelnika, za sada bi bilo dovoljno da bar provere podatke koje javno saopštavaju. Uroš Komlenović |
Zbog impresuma na sudu Prva posleratna žrtva republičkog Zakona o informisanju nedeljnik "Parlament" iz Novog Pazara koji je krajem juna morao da plati 50.000 dinara (plus 15.000 dinara kazne za direktora lista Aliju Halilovića), jer je u impresumu broja od 18. juna izostavljeno ime glavnog i odgovornog urednika - umesto toga pisalo je da list uređuje uređivački kolegijum. Pre nekoliko dana, ovo glasilo Građanskog foruma iz Novog Pazara opomenuto je da naredna tri broja mora da dostavi Okružnom javnom tužilaštvu, mada je to obaveza štamparije. |
prethodni sadržaj naredni |