Hrvatska uoči izbora

Opet glasanje "protiv"

Broj građana Hrvatske koji misle da je "vrijeme za promjene" raste svakoga dana - po jednom istraživanju njih je čak tri četvrtine

Predizborna kampanja u Hrvata već je odavno u punom zamahu, a izbori nisu još zakazani - i ne zna se kad će!

To je, u najkraćem, ono što se u Hrvatskoj trenutno zbiva. Sve između je već viđeno ranije: od prepucavanja vladajućeg HDZ-a i opozicije do razjedinjenosti opozicijskih stranaka koje se - usprkos koalicijama koje se oformljuju - međusobno mogu složiti tek u zahtjevima o promjeni dosadašnje izborne procedure koju predlaže vladajuća stranka. Dakako, izborna pravila se ponovo mijenjaju, kroje se nove biračke jedinice (zagrebačka je, na primjer, rascijepljena na tri), državna televizija se sve više može zvati "hadezeovskom Bastiljom"...

Deset godina nakon prvih demokratskih izbora (1990), koji su ujedno označili i put ka samostalnosti od tadašnje federativne Jugoslavije, Hrvatska je ponovo pred sličnim izborom. Naime, tad se - u euforiji nacionalizma (koji je bio i svojevrsni odgovor na srpski) - glasalo "protiv". Birači su rekli da im je dosta pedesetgodišnje vladavine komunizma, Hrvatska demokratska zajednica bila je više pokret nego stranka i zajahala je "nacionalnog konja" (iako tada nije bilo ni govora o osamostaljenju države); rezultat je bila nadmoćna pobjeda. Danas, deset godina kasnije, Hrvatska je ekonomski potpuno osiromašena, za vladajućom strankom ne vuče se ništa dobro, tek brojne afere i optužbe da se obogatilo nekih pet posto ljudi bliskih vlastima, nezaposlenost raste, stopa kriminala također, porezi su neizdrživi i za mnogo bogatije (zapadne) džepove... Birači, čini se, žele ponoviti ono što su učinili 1990 - glasati "protiv" i izabrati nekog drugog, pa makar to bili i reformirani komunisti, SDP, s Ivicom Račanom na čelu, i makar ih vladajući plašili "baukom komunizma" i nekakvim novim balkanskim integracijama od kojih Hrvatsku može sačuvati "samo HDZ".

Izbori bi trebali biti raspisani za kraj 1999. ili početak 2000. godine, ali je sve još neizvjesno. Predsjednik Tuđman je nedavno izašao s idejom da se izbori održe 28. decembra, računajući valjda (osim na činjenicu da su birači tih dana "pod dejstvom") na činjenicu da su tada svi zapadni diplomati kod svojih kuća zbog proslave Božića, pa da će pažnja i kontrola zapadne javnosti biti oslabljena. Protiv toga se pobunila crkva, pa je ideja, čini se, propala.

No najvažniji problem je to što se opozicija i vlast još nisu dogovorile oko izbornog zakona. Upravo je izborni zakon onaj na osnovu kojeg mnogi analitičari dokazuju da nijedni prethodni izbori nisu bili regularni i pošteni: za svake izbore pravila su se mijenjala. Kako kaže ugledni hrvatski sociolog dr Srđan Vrcan, to je kao da pobjednik ovogodišnjeg nogometnog prvenstva mijenja pravila koja su ga do pobjede dovela da bi i iduće godine osvojio prvenstvo. Vrcan, dokazujući da je dosad postojao kontinuitet nečasnih i nepoštenih izbornih radnji, definira stanje: "Do sada je uvijek u određivanju okvira izbora i izborne regulative dominirala tehnologija vladanja. Nikad u dosadašnjim izborima nije dominirala težnja za demokratizacijom političkog života u Hrvatskoj, nego težnja za osiguranjem čvrste i stabilne vlasti, kao i težnja da se trenutačna vlast pretvori u trajnu". Situacija je i dalje nepomirljiva: u drugi krug čitanja (posljednje saborske sjednice u ovom sazivu) ide tek HDZ-ov prijedlog novog izbornog zakona, dok je opozicijski (kao i prijedlog desnog, uglavnom pravaškog bloka) odbačen korištenjem hadezeovske glasačke mašinerije.

IZBORNI SCENARIJI: Broj građana Hrvatske koji misle da je "vrijeme za promjene" raste svakoga dana - po jednom istraživanju agencije "Puls", njih je čak tri četvrtine, dok i samom predsjedniku Tuđmanu ugled pada i sad je otprilike jednak broj onih koji ga podržavaju i onih koji misle da je vrijeme da ode. Jasno je i zašto HDZ uporno ne želi definirati sporazum o izbornom zakonu s opozicijom: prema istraživanju, HDZ bi dobio između 18 i 26 odsto glasova, dok bi opozicija i u koaliciji samo dvije najjače stranke, SDP-a i HSLS-a, dobila čak 42 do 44 odsto glasova. Lako je pretpostaviti da bi šira koalicija opozicijskih stranaka HDZ pretvorila u opoziciju, što potkrepljuje hadezeovski strah; naime, uz SDP-HSLS koaliciju, stvoren je front preostalih važnijih opozicijskih stranaka na čelu sa Istarskim demokratskim saborom i Gotovčevom Liberalnom strankom, te HSS-om i narodnjacima (Stipe Mesić, Vesna Pusić, Ratomir Čačić). Drugi scenarij, usprkos tome što još nema izbornog zakona koji bi stvari učinio transparentnijim, jest da rezultati izbora budu relativno izjednačeni, što zbog izbornih uvjeta, što zbog još uvijek razjedinjene opozicije. U tom slučaju bi se mogla ponoviti tzv. zagrebačka kriza iz 1995. godine, kad je opozicija potukla HDZ na izborima u Zagrebu, ali je prijenos vlasti blokirao sam predsjednik Tuđman odbijajući da potvrdi imenovanje opozicijskog kandidata za gradonačelnika i župana Zagrebačke županije. Shodno tome, vjerojatno bi i na državnim izborima uslijedilo kupovanje opozicijskih političara ili čak stranaka, nalik na "prijelazni rok" kod nogometaša. Druga varijanta je varijanta "kohabitacije", u kojoj predsjednik zadržava, u skladu sa svojim inače širokim ustavnim ovlastima, bitnu inicijativu ili se pojavljuje kao faktor blokade.

Prema trećem scenariju, HDZ je pretrpio težak izborni poraz, ali nije izborno potučen. U toj situaciji stavljen je pred dilemu da pristane biti samo jedna opozicijska stranka, ili da izađe izvan okvira demokratske legalnosti. U četvrtom, pak, scenariju HDZ postaje minorna politička snaga, a njegovu ulogu preuzimaju druge stranke desnice, ali ostaju na margini političkog života. Ta je varijanta najmanje vjerojatna, jer ima mnogo realističkih pretpostavki po kojima HDZ jednostavno nije u stanju postati opozicijska stranka.

DIJASPORA: Najvažniji kamen spoticanja između vladajućih i opozicije (kao i hrvatske vlasti i međunarodne zajednice) jeste uloga tzv. dijaspore u izborima. Prema dosadašnjim izbornim pravilima, naime, svatko tko je hrvatski državljanin (a hrvatski zakon o državljanstvu je izrazito etnički: svaki Hrvat, ma gdje bio, po etničkoj pripadnosti ima pravo na državljanstvo), ma gdje živio, ima pravo glasa na parlamentarnim izborima. Tzv. lista za dijasporu je na prošlim izborima 1995. pomogla, recimo, hrvatskom ministru vanjskih poslova Mati Graniću da ipak pobijedi u Dubrovniku gdje se kandidirao. Tom listom, stav je opozicije, prekršen je elementarni princip svakog demokratskog izbora, prekršeno je načelo "jedan čovjek, jedan glas", i omogućeno da se u ime Hrvata iz inozemstva (u koje se računaju i Hrvati iz Hercegovine, BiH) dobije mjesto u parlamentu sa samo tri tisuće glasova, dok je strankama u Hrvatskoj, da bi dobile jedno zastupničko mjesto, bilo u prosjeku potrebno 27.000 glasova. HDZ je za 97.000 glasova iz dijaspore na prošlim izborima dobio 12 saborskih mjesta, dok je Ivan Jakovčić, predsjednik Istarskog demokratskog sabora, na primjer, u Istri dobio 67.000 glasova i time "osvojio" samo jedno zastupničko mjesto!

PUZAJUĆI DVORSKI UDAR: Bez obzira na sve ostale probleme na koje opozicija ukazuje, izborni zakon i lista za dijasporu pokazuju se ključnima.

Istraživanje pokazuje da će ovoga puta apstinenciju, za razliku od prošlih izbora kad su apstinirali uglavnom oni koji nikad nisu ni glasali za HDZ (apstinencija je bila gotovo 50 odsto!), izabrati uglavnom razočarani glasači HDZ-a, dok su bivši izborni apstinenti vrlo zainteresirani da daju svoj glas za promjene. HDZ pokušava svašta ne bi li promijenio javno mnijenje, no nema ničeg novog za ponuditi, a opijenost nacijom je definitivna prošlost. HDZ ima politička strašila za birače: povratak komunizma, mogućnost nereda, teza da destabilizacija aktualne hadezeovske vlasti znači i destabilizaciju Hrvatske... U to malo tko još vjeruje, što znači da je na opoziciji da se konsolidira i ne propusti šansu koja joj se otvorila da bi, ne samo izborno potukla HDZ nego i afirmirala opozicijske stranke kao vodeće u Hrvatskoj. S obzirom na stalni rast političkog nasilja, koji će vjerojatno eskalirati kad se i službeno raspišu izbori, dr Srđan Vrcan nudi i pesimističnu varijantu hrvatskog izbornog raspleta: "Ako izborni rezultati budu izrazito nepovoljni za HDZ, onda postoji mogućnost da se izađe iz okvira nekog legaliteta, premda ne u smislu klasičnog vojnog udara. U klasični vojni udar ne vjerujem baš puno, ali je moguć tzv. puzeći dvorski udar, odnosno moguće je uvođenje izvanrednog stanja. I to na temelju toga što će se u mjestima i gradovima po Hrvatskoj početi izazivati neredi, a onda će predsjednik uvesti, navodno, jednu vrstu privremenog izvanrednog stanja da bi se 'obranio red i mir i sačuvala zakonitost', a u stvari spriječila opozicija da preuzme vlast."