Kosovo

Koliko je sati

Prizrenom kru�i luksuzna crvena limuzina, na registraciji pi�e "ZJJARI 002". Limuzinu vozi Albanac koji pali srpske ku�e. Zapalio je, ka�u, i dvije jevrejske. Zjjari na albanskom zna�i vatra. Jedan Bo�njak veli: "Volio bih da se ovdje vrati Slobo pa makar tri dana"

Tiranija je vje�na, mislim to sada nakon moje najnovije novinarske odiseje na Kosovu. Samo dolaze novi tirani. Zlo�ini traju. Palicu su od srpskog re�ima preuzeli drugi. Dakako, trude se da ga nadma�e. Pute�estvije danas po Kosovu podse�a na igru na sre�u u kojoj je zgoditak sa�uvati �ivu glavu.

Druga je polovina novembra. Na granici Kosova i Srbije punkt srbijanskog MUP-a, formalan pregled, tek da se zna da postoje plavci. Autobus na relaciji Novi Pazar-Skoplje ide preko Pri�tine. Li�ne karte i sretan put. Jedan sredove�ni Srbin koji putuje u Skoplje ka�e: "Dobro sam se olak�ao i ne pada mi na pamet da u Pri�tini odem do WC-a." Slede belgijske trupe u sastavu KFOR-a, formalnost.

Prvo prolazimo kroz Leposavi�. Ka�u da tu vi�e nema Albanaca, mir, ti�ina i bezna�e. Zve�an: jedna Srpkinja gun�a �to autobus ne svra�a u srpski dio Kosovske Mitrovice. �ofer, tek reda radi: "Vrati se za Pazar pa tra�i bolju liniju." Iza�la je na magistralu i oti�la u taj grad koji ipak ne mo�e da opona�a Berlin.

�UTIM ZBOG SEKIRE: �ofer ubacuje sud�uk u usta i veli: "Nemoj da di�ete neke prste, da se neko ne zajebe. Nisu vi�e tri nego dva." Ko ima - gradi, ko nema �uti i trpi. U avlijama �atori, a ku�e mile iz zemlje, da se usele prije snijega. Izme�u Mitrovice i Vu�itrna, sa desne strane puta, pet grobova, skora�njih. Pobodeno drveno koplje, na koplju crvena zastava i crn dvoglavi orao. Prije �e� u Keniji na�i Srbina nego ovdje. U Vu�itrnu naselje za izbjeglice koje je posle hrvatskog rata otvorila Buba Morina. Tu sada �ive Albanci, a Srbi iz Hrvatske odo�e u novo progonstvo. Ja se, naravno, ve� kajem �to sam krenuo, imam prevodioca koji savr�eno parla turski i albanski, al' �ta ja da pri�am. Znam da ka�em samo un nam Enes Halilovi� prej Novi Pazar, gazetar Free Europe. Slobodnu Evropu, znam, Albanci cijene, ali su kivni na svakog ko ne zna albanski.

U Pri�tini zgrade zdrave a du�e dotrajale. Poratne brige na licima, o�iljci rata sijevaju u svakom oku. Izlazim iz autobusa i �ekam liniju za Prizren. Sumrak, najvi�a sam prilika na stanici i to mi ne ide u prilog Ko god me pogleda, �ini mi se misli: evo ga Srbin. Pri�e poneko i na albanskom pita koliko je sati. Ska sahati, ka�em, �to zna�i nemam sat. Pitaju ho�ete li taksi. "Jo." Autobus za Prizren je na peronu. Ulazim, prevodilac kupuje karte. Tu su jedan mladi� i jedan starac koji pjevu�i: "�in�ile o �in�ile." Prevodilac mi ka�e da su to albansko-partizanske. Javljam se ku�i i ka�em gdje sam. Razgovor zavr�avam sa "Alahimanet". Eto, da imam neki popust.

Autobus prolazi kroz Lipljan, pa �timlje. Mrak, nema struje ni za lijek. Il' su Srbi namjerno batalili ili Albanci ne znaju da do maksimuma pokrenu Kosovo A. Mrak da mra�nije ne mo�e biti; ne�to kao u "Zoni sumraka" kad se neki tip izgubi pa luta niz neku ravnicu. To je Kosovo no�u. Iza �timlja, sa lijeve strane puta ka Prizrenu postoji psihijatrijska bolnica. Osoba koja govori srpski a ne zna albanski, ukoliko �udom �iva stigne do �timlja, treba slobodno da u�e u pomenutu bolnicu jer joj je tu i mjesto. I ja se pitam �ta mi htjede da zabijam trn u zdravu nogu.

U Suvoj Reci ulazi mla�i Albanac i pozdravlja se sa dvojicom. Upita me ne�to a prevodilac ne�to re�e. U pitanju je bila torba izme�u sjedi�ta koja nije moja. "Srbin?" pita tip koji je kokorave repove pustio do polovine le�a. Jo, un prej Novi Pazar, Enes. Po�e on da vi�e i pominje "sekira". �utim do Prizrena. �utim, uporno �utim. Osje�am poglede na tjemenu.

Iza�li smo u Prizrenu. Koji me �avo dovede ovamo? Grad istorije, grad o kome sam �uo divne pri�e, ali je ovo godina '99, u kojoj je bilo svega i sva�ega. I jo� biva. Mrak, iz pojedinih avlija kr�e agregati. Idemo u prevodio�evu ku�u, njegovi ne znaju da im sin dolazi. Pitaju me ko sam, �ta sam. Novinar, i tako to. Otac ga pogleda, ko da mu veli: �ta �e mi jo� ova briga. Upamti�u taj pogled dok sam �iv. Njima (Bo�njaci) su Albanci poku�avali da obiju magacin, u ratu su ih plja�kali i Srbi i Albanci dok ih je bilo u Prizrenu. Njegov otac, radan i po�ten �ovjek, ne�e da mu se ku�a obilje�i, ali ne mo�e ni protiv svoje �asti. Pri�amo o njegovom biznisu. Na moju opasku da su odahnuli od poreza, finansijske i tr�i�ne policije, on ka�e: "Uvijek se nekom ne�to pla�a." Pitam da li je u pitanju reket albanskoj mafiji i sti�em utisak da se on pla�i da potvrdi moju sumnju. Eto, mo�da misli da bi nagrabusio ako bi tako ne�to oti�lo u etar ili u novine. Ve�era pa spavanje. Sanjam onog tipa sa repovima �to je pominjao sekiru.

IMA NAROD PARE: Jutro, idem u nema�ki KFOR, neki brkajlija mi ka�e da treba da do�em sutra ta�no u devet, jer �e tad do�i �ovjek zadu�en da izdaje novinarske akreditacije. A ja �itav dan da igram �murke? Odem kod Turaka. Selam alejk i merhaba. Oficir Hasan D�engis ka�e da turske snage na punktovima i u patrolama 24 �asa dnevno obezbe�uju gra�ane i spre�avaju kra�e i razbojni�tva. "Uspjeli smo da sprije�imo nelegalnu sje�u i prodaju �ume. Pomogli smo �kolama u Draga�u i u okolnim selima. Podijelili smo 5700 paketa humanitane pomo�i a selu Dobrud�an smo dali 20 tona uglja. Vakcinisali smo 857 djece od raznih bolesti. Na�i vojni ljekari pregledali su oko sedam hiljada bolesnika i izvr�ili sune�enje (obrezivanje) 271 djeteta albanske i bo�nja�ke nacionalnosti. Isto smo uradili u turskom selu Mamu�i i u Prizrenu. Ovo je posebno va�no jer vodi zbli�avanju naroda i smanjenju mr�nje", ka�e Hasan D�engis. U turskom taboru: osmanlijska muzika. �eli�na disciplina, svi rade kao mravi.

H. T., trgovac turske nacionalnosti, sretan je zbog dolaska turskih snaga. Ka�e: "Ovo je garancija, Albanci bi nas satrli da nam nije bra�e. Plakao sam kad su do�li, bacao sam cvije�e na tenkove. I vojnici su plakali." Biznis se obavlja isklju�ivo u nema�kim markama, telefoni su tek proradili, ali su veze nestabilne pa je to dodatna te�ko�a. "Ima narod pare", ka�e H. T. i dodaje: "vi�e zara�ujem sada nego prije, ne pla�am porez, nema ovih inspekcija da mi deru ko�u ." Uz to me pita: "Da li je ta�no da je Slobov sin otvorio zabavni park? Jeste! Znam da tog Sloba nije sramota od Boga, al' kako ga nije sramota od tolikog naroda? Pamtim kad je '97. u Pri�tini rekao da ne�e dati nijedan pedalj Kosova . �ta li sad misli?"

Ugostitelj Ahmet mi oko 12 sati potvr�uje da bolje zara�uje sada nego prije rata. "Espreso 1 DM, sok isto toliko. Sve za marke, burazeru." Uve�e oko 19 sati saznajem da mu je neki Albanac �tanglom razbio lobanju i da je Ahmet u bolnici gdje mu se ljekari bore za �ivot. "Zato �to je Tur�in", veli mi prevodilac. "Vide�e� kad toga uhvate Turci iz KFOR-a, ima da za�ali �to je ro�en." Albanci su tjerali tursku djecu da poha�aju nastavu na albanskom . U Prizrenu se nije smjela izgovoriti niti jedna jedina turska rije�. Sada je druga�ije, tu je turska vojska koja uspje�no "lovi" one koji su Turke i Bo�njake izbacivali iz lokala ili su ih maltretirali i tukli.

Pravim intervju sa Numanom Bali�em, predsjednikom SDA Kosova, zahvalan je sagovornik ne treba mu nikakva priprema. Izdvajam: "Ta�no je da je bilo i otmica i ubistava Bo�njaka od strane Albanaca. Sada se situacija popravila, ali jo� ne dosti�e �eljeni nivo povjerenja. Bitka za na� opstanak na Kosovu jeste bitka za �kolstvo na bosanskom jeziku. Na pragu smo da obezbijedimo maksimalne uslove za �kolovanje na�e djece. Regulisali smo dobijanje ud�benika iz BiH."

UGRO�EN I PLATAN: Novinar u lokalnoj reviji "Selam" Mustafa Balje ka�e: "Treba da se borimo za svoja prava. Nismo mi Bo�njaci moneta za potkusurivanje. Ja ostajem ovdje i ho�u budu�nost sa svima, ho�u da umrem ovdje gdje sam ro�en i da �ivim �ivot dostojan �ovjeka." U Prizrenu postoji drvo PLATANUS ORIENTALIS, staro je �est stotina godina. Ono bi najbolje moglo da govori o pro�losti ovog grada, o Du�anu Silnom i Sinan-pa�i. "POD ZA�TITOM DR�AVE", ali to pi�e samo na albanskom, ostali natpisi su izbrisani. Oni koji su brisali nisu imali po�tovanja prema starijem. Dakle, osim Turaka, Bo�njaka, Srba i Roma ugro�en je i PLATANUS ORIENTALIS.

Nemci mi ni sutradan nisu dali akreditaciju, ka�u: "Ako ho�e neko da te ubije, ubi�e te i sa njom i bez nje." Prizrenom kru�i luksuzna crvena limuzina, na registraciji pi�e "ZJJARI 002". Limuzinu vozi Albanac koji pali srpske ku�e. Zapalio je, ka�u, i dvije jevrejske. Zjjari na albanskom zna�i vatra. Jedan Bo�njak veli: "Volio bih da se ovdje vrati Slobo pa makar tri dana. Mnogo se ovi �iptari osilili. Nama Bo�njacima ne daju da pisnemo. Sve nam ka�u il' se izjasnite kao �iptari ili bje�ite s Kosova. A ne mogu oni vi�e ni sami sebe da podnesu." Crkvu u centru grada �uvaju Nemci, Srba u Prizrenu gotovo da nema, mo�da nekoliko desetina. Njihova se imena izgovaraju punim ustima. "Hrabrost je to", ka�u Prizrenci.

Intervju sa Ferhatom Dervi�em bio je pravo zadovoljstvo. Dervi� je predsjednik Predstavni�kog odbora Turaka sa Kosova. Ka�e: "Plakao sam kad su do�li turski vojnici u Prizren. To je najve�i dan mog �ivota. Sada smo mi, Turci sa Kosova, koliko-toliko sigurni u svoju budu�nost. Mi smo dio Kosova i ne�emo ni po koju cijenu dozvoliti da nas Albanci asimiluju." Ferhatu Dervi�u su veoma bliski knji�evnici Altaj Suroi i Iskender Musbeg. Pojavio se i nedjeljnik na turskom "Novo doba". Na naslovnoj strani, velikim slovima: "Osamdeset sedam godina nakon Osmanlija turska vojska ponovo na Kosovu." Tekst o posjeti Demirela donosi naslov "Dobrodo�ao, o�e".

Povratak u Pazar. Isti put. Mu�no li je opet odgovarati "ska sahati". Jedan Albanac iz Suve Reke �uo je �ta �ap�emo u autobusu. Na�uljio u�i i �uo. Zove konduktera, obja�njava, upire prst u nas... kondukter podi�e obrve, sle�e ramenima. Natpisi kraj puta koji ukazuju na manastire nisu izbrisani ve� su na njima nacrtani mu�ki polni organi. U Pri�tini od 10 do 13 sati �ekamo autobus. Tri �asa odgovaram "ska sahati, ska sahati"... Dolazi autobus, stavljam torbu u �kaf, ulaze svega �etiri putnika. �ofer pred autobusom, tiho: "Boro, budi kraj vrata, pogledaj karte, samo da zamolim onog Feriza �to vozi za Pe� da me povede u WC." Ja se obratim Boru, "polazi �to prije". A on, najti�im mogu�im glasom: "Blago nama za na�ega Sloba." Moj nije, velim. "Ama nije ni moj", veli Boro. Autobus kre�e.

D�ipovi KFOR-a su previsoki za tragi�nu kosovsku stvarnost. Ljudi iz njih tako i posmatraju �ivot u okru�enju. Sa visine. Vu�itrn, pa Mitrovica. Putnici �vercuju cigarete i ulje. Punkt KFOR-a, punkt MUP -a. Zelena voda Ibra, vrbe i jasike.