Hrvatska estradna ofanziva

Na Beograd!

Da li je naprasno estradno otkravljivanje posledica "postepenog zaceljivanja ratnih rana" (kako neki tvrde), ili, pak, �injenice da je nedavna smrt jednog kolmovanog gospodina koji je sasvim ozbiljnog izraza lica tvrdio za sebe da je istori�ar, "spontano" odagnala neke zabrane i ukinula tabue

U trenutku kada �itate ovaj tekst, �uvena hrvatska estradna diva Doris Dragovi� je mo�da ve� prevalila notorni Debeli Brijeg i sprema se za novogodi�nji nastup u Igalu, prvi oficijelni show jedne hrvatske estradne zvezde u SR Jugoslaviji. Kada je u Hrvatskoj objavljeno da �e Doris nazionale novogodi�nje slavlje uveli�ati nikome drugome do reformisanim �etnicima iz Crne Gore, u "domoljubnoj" javnosti se digla kuka i motika, tako da je sirota D. D. - re�ena da nastupi, pa kud puklo - morala u pomo� da zove �ak i poznatog bokeljskog rimokatoli�kog sve�tenika don Branka Sbutegu, da je ovaj "pozove" u Boku, ne bi li tako stvar lak�e legla, po�to pravi "domoljub" ipak ne mo�e da digne glas na Sve�teno Lice... Nekako u isto vreme, i hrvatskom i ovda�njom �tampom prohujale su glasine kako �e, �to za Novu godinu �to ubrzo nakon nje, u Beogradu pevati Alka Vuica, Dino Dvornik, Magazin, Ton�i Hulji� (?), Novi fosili i ko-ve�-sve-ne. �to se nove godine ti�e - mrka kapa, osim ako neko ne sprema neko specijalno iznena�enje. Ali, bez obzira na to da li �e se neko odva�iti da pre�e onih famoznih 400 kilometara koju nedelju ovamo ili onamo, fakat je da se o ovome po prvi put ozbiljno govori, i da je tek sada, devet godina od osamostaljenja Hrvatske i izbijanja "rata za teritorije" (koji je izgubila ona strana koja je ratovala sa celim svetom, pa �ak i sa samom geografijom) postalo mogu�e ozbiljno razmatrati i organizovati gostovanje neke od bezbrojnih hrvatskih pop-zvezda na zahvalnom i �eljnom srpskom tr�i�tu, odavno prezasi�enom ovda�nje jednoli�ne ponude u vidu napirlitanih seoskih frajli koje se �ak i sa scene intenzivno "ose�aju" na stajsko �ubrivo ili subhumanih "dens" mutanata neodre�enog pola koji emituju glupost intenzitetom koji mo�e ubiti �oveka. Naravno, cela stvar �e neminovno izazvati lan�ana histeri�na prenemaganja u javnosti, dirigovana od strane Ovla��enih Patriota odavle i otale - �to je do sada Doris Dragovi� najbolje osetila - ali kada neko prvi kukurikne na tu�em bunji�tu, a ipak ne zavr�i u supi - onom drugom �e biti ve� neuporedivo lak�e. A ve� onaj tre�i �e ujezditi u Beograd kao da iz njega nije ni izbijao, osim �to je skoknuo ku�i po zimsku garderobu; iz Hrvatske ga ne�e ispratiti op�ta malogra�anska halabuka nego tek ravnodu�an pogled de�urnog carinika-�tambiljara, filozofski mutno zagledanog �to u dno �a�e �to u misti�ne dubine Panonskog Blata.

�OLTA I GORNJA VOLTA: Otkud ova promena i za�to (nam) je ona zna�ajna, naro�ito ako smo ina�e posve ravnodu�ni prema egzistencijalisti�kim stihovima tipa "Kokolo-kokolo-kokolo moj, kad si bio samo moj", a ni sa ponistre odavno ne gledamo ni �oltu ni Gornju Voltu, nego tek �a� i �emer jednog razorenog grada, okupiranog iznutra bez ispaljenog metka? Da li je naprasno estradno otkravljivanje posledica "postepenog zaceljivanja ratnih rana" (kako neki tvrde), ili, pak, �injenice da je nedavna smrt jednog kolmovanog gospodina koji je sasvim ozbiljnog izraza lica tvrdio za sebe da je istori�ar, "spontano" odagnala neke zabrane i ukinula tabue? Stvar, ovako posmatrana, pripada �anru patologije susednog, hrvatskog dru�tva, pa se otuda njome ne bi trebalo previ�e baviti, po�to imamo dovoljno problema s vlastitim �ubretom sli�nog profila. Mo�e se tek konstatovati da se "zec" svakako krije u tom grmu, mada vam to gotovo niko ne�e priznati javno; svi �e se pozivati isklju�ivo na "profesionalizam" i prirodnu �elju estradnih trudbenika da zarade �to vi�e novca - a gde �e to da u�ine, ako ne na tr�i�tu koje razume jezik na kojem pevaju svoje pesmi�uljke? Ali, upravo je u tome catch 22: ba� ta "vrednosno neutralna" pri�a o "suvom profesionalizmu" i interesu je do sada bila nemogu�a, kao da je u vazduhu stajala neka Velika Prepreka, ne�to neizrecivo, te�ko doku�ivo, nemogu�e za definisanje, a sveprisutno, �to je po�tenim raspevanim parotra�iteljima onemogu�avalo da pre�u nevidljivu Crtu - kao kod Bunjuela, u An�elu uni�tenja! - i do�u u Sava centar (ili gde ve�) da pokupe ve� jednom te mitske Pare koje ih sve vreme samozatajno �ekaju. I to je, zapravo, ono �to je zanimljivo u celoj pri�i: kako Centar Mo�i upravlja �ivotima i sudbinama svojih podanika, imaju�i i vremena i volje da se bavi �ak i time gde �e neki siroti muzikant lupiti u svoju tamburu... To je, iz mnogih razloga, porazniji podatak o prirodi jednog dru�tva od �alosnih ekonomskih statistika ili vrlo visokih plasmana na listama najkorumpiranijih dr�ava sveta. Ekonomsku bedu, nezaposlenost, korupciju, burazersko-privatizacijske marifetluke i sli�no barem delimo sa ve�inom drugih "tranzicijskih" dru�tava, ali ovakvo uplitanje vlasti u najobi�nije tokove �ivota postoji jo� samo u famoznom srpsko-hrvatsko-bosanskom trouglu, s tim da je i dejtonska Bosna - budu�i pod strogim, ali pravednim starateljstvom odraslih iz "me�unarodne zajednice" - ve� prili�no "normalizovana".

SLATKA TAJNA: Hrvatska peva�ica Alka Vuica - koja ina�e va�i za skandal-majstora - napisala je ovih dana u zagreba�kom "Nacionalu" retko hrabar i po�ten tekst o vladaju�em licemerju elita, upravo na primeru natezanja oko (ne)nastupanja raspevanih Hrvata u Beogradu, prime�uju�i, izme�u ostalog, i ovo: "Dok slu�bena Vlada Republike Hrvatske odr�ava diplomatske odnose sa Saveznom Republikom Jugoslavijom ve� pet godina, ima u Beogradu svoju ambasadu i obrnuto, dok najve�a hrvatska poduze�a poput Ine, Podravke, Dukata, Kra�a itd. uredno trguju s Jugoslavijom opskrbljuju�i njihove crpke benzinom, a trgovine mlijekom, jogurtima, "slatkim tajnama", "vegetom" i tisu�ama drugih hrvatskih proizvoda, dok slu�bena hrvatska nogometna reprezentacija igra utakmicu usred Beograda sa slu�benom reprezentacijom Jugoslavije, dakle dok se svi pona�aju kao da je sve normalno jer rat je pro�ao i idemo dalje, jedna pjeva�ica pribijena je na stup srama jer je i ona odlu�ila raditi svoj posao".

Isto se ovo, zapravo, odnosi i na sve ono �to spada u domen "elitne" kulture: od 1991. nema nikakve razmene knjiga i �asopisa, tj. apsolutno ne funkcioni�e slobodan protok ljudi, robe i ideja, ta kovanica na kojoj evropski kontinent danas po�iva. Na ovaj na�in se ove ionako male i provincijalne kulture dodatno provincijalizuju, ali i osiroma�uju, po�to niko ne mo�e da zaradi ni�ta prodaju�i knjige na tako malim, a uz to slabo pismenim tr�i�tima; o pozori�nim gostovanjima besmisleno je i ma�tati, a s filmom je tek odnedavno malo bolje, utoliko �to su u Zagrebu prikazani neki filmovi novije srpske produkcije, mada je i to za�injeno dra�esnim apsurdom: Dragojevi�eve "Rane" su, eto (na op�te veselje tamo�nje publike, koja je dobila dodatni izvor zabave) titlovane, da se bolje razumeju... Alka Vuica se vajka kako je sportistima dozvoljeno ono �to peva�ima (i ostalim umetnicima) nije, ali to je prili�no brzoplet i nepromi�ljen zaklju�ak; ne radi se, naime, o "anomaliji" ili o "nelogi�nosti" koju, eto, treba uo�iti, pa ispraviti. Sa stanovi�ta aktuelnog srpsko-hrvatskog poretka, ovo je sasvim prirodno stanje stvari. Sport, kao nadmetanje iliti nadgornjavanje, ovde je "faktor konfrontacije", nastavak rata drugim sredstvima; "mi" idemo kod "njih" ili ih do�ekujemo kod "nas" zato da ih pobedimo, da ih "razbijemo" da im poka�emo da smo bolji, da smo ja�i, da smo lep�i, da smo ve�i... Svaki susret Nas i Njih - iako "objektivno" mo�da i bezna�ajan - nu�no je Velika Tekma, prilika da se Svi Mi okupimo oko jedne neupitne vrednosti, oko jedne svete istine: da za Nas nema svetije du�nosti od one da bijemo Njih gde stignemo - �to u slavonskom kukuruzu, �to na travnatom stadionu. Taj element, taj "faktor konfrontacije" ono je �to "tragi�no" nedostaje muzici, knji�evnosti - osim onoj doktrinarno "nacionalnoj" koja nikoga ionako ne zanima - filmu, pozori�tu. Kada bi moglo nekako da se uredi da Arsen Dedi� do�e u Beograd da izvre�a, ponizi i nekako "porazi" svoju publiku, a da �or�e Bala�evi� to isto uradi u Zagrebu, niko iz Struktura ne bi imao ni�ta protiv ovakve "razmene". "Na�alost", priroda posla muzi�ara je sasvim druga�ija, i on ne odlazi nikuda da nekoga "porazi"; otuda ta prividna "anomalija", ta - unutar uvrnutog sistema vrednosti - posve logi�na disproporcija u tretmanu "elitne" umetnosti, pop-kulture i estrade na jednoj strani, i sporta na drugoj.

KOKOLO... I OKOLO: Gledano iz perspektive konzumenta �to "elitne", �to underground kulture, cela ova estradna fertutma mogla bi se smatrati prili�no bezna�ajnom i banalnom, zanimacijom "ni��ih". Wrong! Ako imamo u vidu napred re�eno, tj. da je specifi�nost ovog krle�ijanskog "svra�ijeg zakutka" u kosmosu upravo u tome da Vlast te�i - i uspeva! - da kontroli�e i usmerava gotovo sve dru�tvene tokove, nasilno penetriraju�i ba� svugde gde joj nikako nije mesto, onda ni ovo nije bez zna�aja; jer, dok - simboli�ki i stvarno - Srbi masovno ne propevaju pred Hrvatima i obrnuto, dok ne po�nu ponovo slobodno, na normalnom, tr�i�nom principu (ko voli - nek' izvoli) da se �itaju, gledaju i slu�aju, ne�e se mo�i govoriti o bilo �emu nalik na "normalizaciju" ju�noslovenskog prostora. Ne u ime fantoma i sablasti "bratstva i jedinstva", nego zarad elementarne ljudske normalnosti, iliti onoga �to se tako elegantno ozna�ava neprevazi�enim anglosaksonskim izrazom common decency. �to je ujedno i "na�" nedosegnuti civilizacijski ideal.

Ako se ove zime i prole�a Beogradom zare�aju serije koncerata hrvatskih estradnih megazvezda - a sada vi�e nema dileme da �e tako biti - ubrzo se mogu o�ekivati i uzvrate "kaznene" ekspedicije raspevane Srp�adi po Zagrebu i ostalim hrvatskim gradovima. Li�no �e mi biti najzanimljivije da �ujem �ta �e onda imati da ka�u i "ovda�nji" i "tamo�nji" Veliki Rokeri - ina�e, sve go buntovnik, anarhista i tako to... - koji su se u ovom "nonkonformizmu" - jedinom istinskom, smislenom i velikom, kada su Srbi i Hrvati devedesetih u pitanju - pokazali pravim tunjavcima u pore�enju s tamo nekakvom �lagerajskom boranijom... Mo�e se to re�i i ovako: dok se za Beograd sprema Kokolo, ovi su (rokeri), bogami, vazda sviruckali - okolo... Uglavnom po Sloveniji, neretko i tik uz granicu. �to samo dokazuje moju omiljenu tezu da su "ovde" Slovenci jedini pravi rokeri, jer su - pankeri... Sve ostalo je bilo sviranje jednom priru�nom instrumentu na izduvavanje. Zato, dok ocvali, poluo�elaveli rockosaurusi melanholi�no gledaju na svet iz nirvanisti�ke poze i kroz zelenilo pivske fla�e, estradni bojovnici su pohrlili da Srbima zaslu�eno otmu pare. Najhrabriji su ve� na granici, sa �vejkovskim pokli�em: Na Beograd!

Well... Welcome!