Mozaik |
Vreme broj 469, 1. januar 2000. |
Strip Odlazak Čarlija Brauna Čarli Braun je simpatični gubitnik, dok je njegov tvorac melanholik. "Ceo moj život je odbacivanje", izjavio je Šulc novinaru "Vašington Posta" pre tri godine. '"Žene, psi, komični stripovi..." Šulc nije, zaključuje novinar, ležeran, bogat i uspešan čovek kakvim se činio. On je "nežna i melanholična duša", koji "svet posmatra isključivo kroz prizmu bolnog i nesrećnog detinjstva"
Šulc je pre 20 godina imao operaciju na srcu i od tada ima problema sa zdravljem. Prošlog meseca, uoči svog 77. rođendana, Šulc je otišao u kalifornijsku bolnicu zbog operacije na stomaku. Kada su ga otvorili, lekari su dijagnostifikovali rak debelog creva i prepisali mu hemoterapiju; saopštili su mu da dalje operativne zahvate neće izvoditi, i pustili ga kući. Prošle nedelje iz Kalifornije je stigla vest da se Šulc vratio za crtački sto u studiju blizu svoje kuće, koja se nalazi severno od San Franciska. Niko izvan kruga najuže familije nije znao šta on tamo radi. "Verovatno radi nešto za sebe", pretpostavlja Dajen Ajslin, portparol kompanije Junajted Medija. Međutim, i sama Dajen priznaje da ne zna šta se dešava, a familija Šulc uporno čuva privatnost starog čoveka. "Važno je da je on još uvek aktivan", kaže Dajen. U vreme kada je otišao u bolnicu Šulc je radio istim tempom kao i uvek. Predao je gomilu Peanuts stripova kompaniji Junajted Medija pet nedelja pre roka, što znači da trenutno kompanija ima dovoljno dnevnih stripova do 1. januara 2000. godine. Listovi koji izlaze periodično imaće dovoljno stripova čak do februara meseca. Ali, tužna istina je da će Snupi jedva preći most koji nas spaja sa XXI vekom - na osnovu Šulcovog ugovora zabranjeno je da neki drugi crtač nastavi sa crtanjem ovog jedinstvenog stripa. Šulc je uvek govorio da će jednog dana kada on umre umreti i Peanutsi sa njim. U međuvremenu, nastavljaju se pripreme za proslavu zlatnog jubileja univerzalne (iako originalno američke) tvorevine, stipa Peanuts. Kolekcija "best of" pod nazivom Peanuts - Golden Celebration upravo je izašla u Americi u Harper-Kolinsovom izdanju. Izložba na temu Šulcovog života i rada otvorila je ovih dana Međunarodni muzej crtane umetnosti u Floridi, a sledećeg oktobra planira se druga izložba u Ohaju, koja će obeležiti aktuelnu pedesetogodišnjicu. Šulc je počeo da crta Čarlija Brauna i njegovu družinu u vreme kada je Hari Truman bio u Beloj kući, a Bil Klinton tek što je prohodao u kući svoje bake gde je živeo. Elvis Prisli je takođe bio nepoznati klinac u to vreme. "Moji drugari i ja volimo da mislimo o sebi kao uspešnim primercima iz posleratnog svetskog perioda", izjavio je Sparki, jedan od likova u Šulcovim najranijim stripovima. Sparki je ličio na Čarlija Brauna, a njegov ljubimac na Snupija. Amerika se dosta izmenila u narednih pedeset godina, postala je zemlja kablovske televizije, internet pornografije i elektronske trgovine. Ali, Peanuts se nije promenio, ostao je isti onakav kakav je bio na početku - uspešan proizvod iz posleratnog svetskog perioda. Crteži i replike su evoluirali, naravno, ali su likovi i svet u kome su živeli ostali zapanjujuće nepromenjeni. Peanuts je remek-delo umetnosti prilagođavanja u formi koje se nikad ne menja.
Čarli Braun je simpatični gubitnik, dok je njegov tvorac melanholik. "Ceo moj život je odbacivanje", izjavio je Šulc novinaru "Vašington Posta" pre tri godine. '"Žene, psi, komični stripovi..." Šulc nije, zaključuje novinar, ležeran, bogat i uspešan čovek kakvim se činio. On je "nežna i melanholična duša", koji "svet posmatra isključivo kroz prizmu bolnog i nesrećnog detinjstva". Šulc je rođen novembra 1922. godine u Minesoti, državi koja je dala moderne američke ikone kao što su Bob Dilan, Gerison Kejlor i Džesi Ventura. Šulc je bio jedino dete u porodici, svi su ga znali kao Sparki i, poput Čarlija Brauna, bio je autsajder. Stripovi o Čarliju Braunu su oličenje suštinske jednostavnosti, bez imalo ironije, i upravo to motiviše književnike da neprekidno tumače njegovo značenje i izvode zaključke. Umberto Eko je 1963. godine nazvao Šulca modernim pesnikom, a ozbiljno je shvaćen i u Francuskoj - izložba Peanuts postavljena je u Luvru 1990. godine. Međutim, najuspešnije tumačenje stripa o Čarliju Braunu je religijsko. Robert Šort je 1964. godine izdao malu knjigu sa naslovom "Gospel po Peanutsima". U knjizi se Čarli Braun opisuje kao "čovek XX veka obučen u majicu od trnja", Lusi kao simbol prvobitnog greha, dok je Šreder opisan kao žrtva idolopoklonstva, a Snupi kao "mali Hrist koji teši napaćene." Šortova knjiga je 1965. godine dospela na listu bestselera u SAD, i usledila su neka manje uspešna izdanje na tu temu. Šort i dalje tvrdi da je religija u srži Peanutsa, dok Šulc, s druge strane, drži distancu u odnosu na Šorta i njegove tvrdnje.
"Šulc stvara na prvi pogled naivan i nevin svet, ali taj svet je zapravo pun bola i konflikata", kaže profesor Lusi Kazvel, predavač sa državnog univerziteta Ohajo i koordinator predstojeće oktobarske Šulcove izložbe. "On to čini na veoma iskren i nežan način." Patrik Mekdonel, mladi crtač stripa Mutts kome se Šulc divi, slično se izjašnjava o Šulcovom delu. "To nisu samo šale i loši štosovi", kaže Mekdonel. "Mnogo je iskrenije, više liči na umetnost. Šulc je prokrčio put ostalima." Pedesetih godina ovog veka američka deca, poput Hilari Rodam, kasnije Klinton, učila su slova uz knjige Dr Seuss; šezdesetih su učila uz Peanutse. "Čarli Braun i njegova družina oblikovali su moj život, kao i živote većine mojih kolega crtača", kaže Mekdonel. "Zbog njega sam i postao crtač." Mekdonel je zadužen da izabere oko 1000 stripova za kolekciju koja će pratiti proslavu zlatne godišnjice Peanutsa. "Sve sam ih pogledao, svih 18.000 i zaprepastilo me majstorstvo varijacija. Znate, Šulc je prvih 40 godina radio u striktnom formatu, u četiri kadra, a ipak je to uvek različito radio. Čovek je umetnik i pisac." "Lako je omalovažiti njegov uspeh i reći to je prosto, samo zato što na prvi pogled izgleda tako", kaže Kazvelova. "Šulc je jednom rekao da je crtač stripa osoba koja svaki dan radi istu stvar i pri tom se ne ponavlja. To je izuzetno težak posao." (The Guardian) |
Šulcov omiljen heroj, ozbiljan je i samosažaljiv, ljubazan, obziran i nesebičan. Za učinjena dobra dela nikad ne dobija zahvalnost. On je meta svake pošalice, loš je u sportu i sa devojčicama, uprkos tome što Pepermint Peti i Marsi gaje izvesna pritajena osećanja prema njemu. "Čarli Braun nikada neće odustati od ideje da dobro pobeđuje zlo", piše u reklamnom materijalu za strip.
Snupi je nema zvezda stripa, talentovaniji je od mnogih ljudi i svakako je bez presedana u psećem svetu. Svih ovih godina on je div, leteći as i superheroj - ali uglavnom u svojim snovima. Zbog hroničnog nedostatka motivacije retko se može videti bilo gde osim u svojoj kućici, u igri sa Vudstokom ili u letargičnoj pozi dok čeka Čarlija Brauna da se pojavi sa večerom.
Zapovednička, neiskrena, velikih i glasnih usta, sve u svemu neprijatna - Lusi je sebična i razdražljiva osoba. Njeni komplimenti uvek imaju dvojako značenje, i deli psihološke savete bilo da je upitana ili ne. To što je upadljivo nekvalifikovana za taj zadatak vrlo nervira Čarlija, koji redovno dolazi na konsultacije kod nje.
Dečak-filozof Linus van Pelt, Lusin mlađi brat, često zbunjuje okolinu svojim metafizičkim observacijama. Lusi ga zbog toga kinji i maltretira, ali ga zato Čarlijeva sestra Sali obožava i zove "Slatki Babu". Sa sobom uvek nosi parče krpe i grčevito ga se drži gde god da krene. Izumitelj je termina "sigurnosno ćebe".
Veliki i dostojanstveni ljubitelj Betovena daje izvesnu kulturnu težinu celoj priči, iako i on može da pobesni kada Vudstok aterira na njegov ljubljeni klavir. Njegova moć da se dopadne drugima deluje čak i na Lusi van Pelt, psihologa-slobodnjaka, i za njega važe neka druga pravila.
Najmanja pojava u stripu - žuta ptica sa dobro razvijenim sekretarskim veštinama - jedan je od najizraženijih likova, uprkos tome što komunicira isključivo znacima za interpunkciju. Ponekad vraća Snupiju njegove nestašluke, ali u suštini njihovog odnosa je veliko prijateljstvo, kakvog nema u pseće-ptičjem svetu. |