Meridijani |
Vreme broj 471, 15. januar 2000. |
Darmsala Egzodus
Asizi Golubovi "Nije namerno, slučajno su mi ispale mrvice hleba", rekao je Paul Kastio, turista iz Verone, nakon što ga je čuvar reda iz Asizija opomenuo da je po novim gradskim zakonima zabranjeno hraniti golubove. Srednjovekovni grad Asizi poznat je po tome što je u njemu živeo Sveti Franjo Asiški, veliki dušebrižnik nejakih i životinja. Borba između ljudi i golubova vodi se u gotovo svakom evropskom gradu, ali se u Asizu može nazvati pravim ratom, gde se sukobljavaju drevna preispitivanja prava životinja i zaštite spomenika kulture, ali i ljudskog zdravlja. Svakako da je ova debata protkana moralnim načelima koja je propovedao Sveti Franja, koji je živeo između 1182. i 1226. Asizi se inače i dalje oporavlja od strašnog zemljotresa koji se dogodio 1997, prilikom koga je poginulo jedanaest osoba. Gradonačelnik zastupa mišljenje da se treba suprotstaviti sve većem broju golubova u gradu, dok borci za zaštitu prava životinja smatraju da je ovakvo gledište nemoralno. "Poštujemo odluku gradonačelnika, ali se sa njom ne slažemo", izjavio je prečasni Vićenco Fortunato, portparol franjevačkog reda. "Verujemo da se mogu naći rešenja koja bi udovoljila i ljudima i životinjama podjednako", dodao je on komentarišući zabranu hranjenja golubova na asiškim ulicama.No, čak su i franjevački fratri oko zidina manastira i crkava ostavili uređaje koji strujnim udarima sprečavaju nalete golubova i ostalih ptica. Od golubijeg izmeta je na ovakav način zaštićena i bazilika iz XIII veka. Lokalne borce za zaštitu životne okoline i prava životinja još više je uznemirila odluka gradonačelnika: "Sveti Franja je sve smatrao braćom i sestrama, čak i životinje." Ali čak i ovakve organizacije smatraju da je neophodno naći rešenje za sve rasprostranjenije golubove. S druge strane, gradske vlasti u Veneciji, gde je golubova dvostruko više nego u Asizu, i gde takođe postoje natpisi za turiste da ne hrane golubove, uvele su drastičnije mere. Od kraja 1998. do sada u Veneciji je uhvaćeno preko 20.000 golubova koji su usmrćeni u gasnim komorama. "Kad bismo smo mogli da nađemo sokola koji bi bio u stanju da pojede 50.000 golubova, svi bi bili zadovoljni", rekao je Mario Skatolin, direktor venecijanskog Insituta za zaštitu okoline. "Priroda je takva kakva je, a ne onakva kakvom nam je prikazuju Diznijevi crtani filmovi." Đorđo Bartolini, gradonačelnik Asiza, tvrdi da mu nije ni na kraj pameti da se sa golubovima obračuna na isti način kao kolega iz Venecije. S druge strane, on insistira da Asizi ne može biti "prihvatni centar za golubove". "Sveti Franja je bio svetac, ja sam tek ubogi gradonačelnik koji pokušava da se oslanja na pragmatizam i zdrav razum", dodao je Bartolini. Zanimljivo je i gledište zoologa sa Univerziteta u Peruđi: "Sveti Franja se u svom životu verovatno nije niada susreo ni sa jednim golubom." Dr Ranji tvrdi da su oni doneti iz Svete zemlje tek vek nakon smrti Svetog Franje. "Uostalom, poznato je da su tadašnji fratri hranili i gajili golubove za ishranu." Umetnička dela u Asizu, međutim, sugerišu da je Sv. Franja ne samo video golubove tokom svog života već i sa njima razgovarao. Jedno od najcenjenijih umetničkih dela iz tog vremena u Asizu, koje se čuva u bazilici Svetog Franje, jeste Đotova freska iz XIII veka na kojoj se vidi Sveti Franja koji razgovara sa pticama koje liče na vrapce, lastavice i golubove. Priredila: Duška Anastasijević |