Knjige: "Potraga za Ulicom divljih kestenova"

Otkrivanje Ki�ove Subotice

Ne �ele�i da uga�a lokalnim ta�tinama nego im, naprotiv, poturaju�i ogledalo, Krsti� ne pi�e knjigu s unapred zadatom "tezom", knjigu koja �e nekako "dokazati" kako je Subotica u�asno va�an topos u pi��evom �ivotu

Svima je poznat "banalni" biografski podatak da je Danilo Ki� ro�en 22. februara 1935. u Subotici; o odnosu, pak, pisca i njegovog rodnog grada - ako tog i takvog "odnosa" ikako ima - nije se znalo gotovo ni�ta, uprkos tome �to se Ki�ovim �ivotom i delom (osobito nakon njegove smrti) bavila �itava armija ki�ologa, ki�omana, ki�ovaca i ki�oida (bilo je i neuspe�nih poku�aja samoustoli�avanja ki�okrata, likova koji grade svoju afirmaciju parazitiraju�i na senima velikog pisca!). Nije posebno misteriozno za�to je to tako bilo: Ki� je �iveo u Subotici tek do svoje tre�e godine, i nije se ni se�ao ni�ega specifi�no vezanog za ovaj grad. Njegove najranije "svesne" uspomene, one koje je mogao jasnije da dozove i uobli�i u re�i, bile su vezane za Bemovu ulicu u Novom Sadu, u kojoj je proveo deo detinjstva, pre ratnog izgnanstva/be�anije u Ma�arsku. Utoliko je i mesto ro�enja u pi��evoj biografiji funkcionisalo kao "slu�ajnost", kao uzgredni podatak na koji ne treba obra�ati naro�itu pa�nju, utoliko pre �to se takav odnos prema ovoj biografskoj �injenici prirodno uklapa u Ki�ov "apatridski" svetonazor.

Suboti�ki knji�evnik Bo�ko Krsti� (ro�. 1947), poklonik Ki�ovog dela, nije se mogao pomiriti s tom "rupom u biografiji", i krenuo je tragom najranijeg Ki�ovog detinjstva. Budu�i da se radi o Suboti�aninu, ovo mo�e izazvati opravdano podozrenje: zar jo� jedan palana�ki, lokalpatriotski izliv ljubavi prema "na�im" veli�inama, na osnovu kojih i "mi" postajemo, odnekud, zna�ajniji i ve�i nego �to to jesmo?! Sre�om, ni�ega takvog nema u Krsti�evoj knjizi Potraga za Ulicom divljih kestenova (Kairos, Sremski Karlovci 1999), podnaslovljenoj kao Suboti�ke uspomene (na) Danila Ki�a. Ne �ele�i da uga�a lokalnim ta�tinama nego im, naprotiv, poturaju�i ogledalo, Krsti� ne pi�e knjigu s unapred zadatom "tezom", knjigu koja �e nekako "dokazati" kako je Subotica u�asno va�an topos u pi��evom �ivotu, i kako to, eto, do sada nije bilo na pravi na�in "vrednovano"... Pisca Potrage za Ulicom divljih kestenova vodi posve druga(�ija) strast, istra�iva�ka koliko i zaljubljeni�ka; upustiv�i se u potragu za kakvim-takvim tragovima prisustva budu�eg pisca (a na osnovu jedine poznate suboti�ke fotografije malog Danila), Krsti� pretura po arhivama gradskog Mati�nog ureda, nalaze�i, kona�no, adresu na kojoj su �iveli Ki�ovi roditelji i gde je Ki� proveo svoje prve godine: Ulica oslobo�enja 8. Te ulice, me�utim, u Subotici vi�e nema: gotovo ceo kvart je zbrisan bombardovanjem tokom II svetskog rata; upore�uju�i stare karte u Geodetskom zavodu, pronalaze�i retke pre�ivele i dostupne fotografije tog dela grada, pisac "Potrage..." kona�no minuciozno rekonstrui�e tu lokaciju o kojoj, po onome �to se znalo, ni sam Ki� u odrasloj dobi nije imao nikakvih saznanja. I tu po�inje pravi "triler", dostojan fikcionalnog knji�evnog uobli�enja, a ipak potekao iz "stvarnosti": ispostavlja se da se ku�a u Ulici oslobo�enja 8 nalazila na dana�njem uglu Marksovog puta i Ulice Sonje Marinkovi�, dakle kod zgrade na Marksovom putu 2, to jest upravo na mestu na kojem pisac Bo�ko Krsti� danas �ivi... Tako se jedna intrigantna knji�evno-biografska potraga neo�ekivano vra�a na mesto sa kojeg je krenula, u fascinantnom "sticaju okolnosti" - kao "racionalisti�kom" pseudonimu za Neobja�njivo - koji ceo poduhvat, bar sa stanovi�ta pisca, izme�ta gotovo do ravni "usudnog" i metafizi�kog. "Divlji kestenovi" iz naziva ove knjige nisu tada postojali na Ki�ovoj suboti�koj adresi; oni poti�u od Ki�ovih najranijih knji�evno uobli�enih (u Ranim jadima) uspomena, onih iz Bemove (danas Radivoja �irpanova) ulice u Novom Sadu. Danas ih, me�utim, tamo vi�e nema, ali je zato suboti�ki kraj u kojem je Ki� ro�en postao prava aleja divljih kestenova...

Ovaj bizaran rasplet jednog traganja svakako je prvorazredni "za�in" koji knjizi podaruje narativnu dimenziju; u tom i drugim otkri�ima koja �e nesumnjivo upotpuniti saznanja o Ki�ovom �ivotu, i to upravo o jednom "zasen�enom" mestu njegove biografije nipo�to se, me�utim, ne iscrpljuju vrednosti Krsti�eve esejistike. Odbacuju�i (lokal)patriotsko u ime "apatridskog" u ki�ovskom smislu re�i, Krsti�, u �irokom luku, preko Budimpe�te, Pariza i sovjetske Rusije, lucidno a nepretenciozno razmatraju�i topose i opsesivne motive Ki�ove proze koliko i njegovog �ivota, sa odmerenim i razlo�nim ekskursima u dana�nju dru�tvenu stvarnost koliko i u "ju�era�nji svet" pre Velikog rata, gotovo zaobilaze�i "realnu" Suboticu kao suvoparan biografski podatak, kao mesto koje je pisac prerano napustio da bi moglo da ga optereti gorkim talogom iskustva, upozorava na onu "simboli�ku" Suboticu i njen zna�aj za pi��ev �ivot. Ovako je to sam Ki� objasnio u intervjuu Gabiju Glajhmanu 1986, ve� gotovo pred kraj �ivota, po svoj prilici ve� sa sve��u o svojoj bolesti: "Pretpostavljam da je izbor porodili�ta suboti�ke bolnice bio posledica prijateljskih veza koje su moji roditelji imali sa nekim onda�njim lekarom, po svoj prilici Jevrejinom. No taj grad, �to se na srpskom zove Subotica a na ma�arskom Szabadka, sa tim predznakom, sa tom determinantom 'na jugoslovensko-ma�arskoj granici', tu je, dakle, u prvom redu da svedo�i o toj dvostrukosti, o tom ambigvitetu jezika, porekla, istorije i kulture, kao i o tome da u sudbini pisca ni�ta nije slu�ajno, pa ni slu�ajnost mesta njegovog ro�enja."

Potraga za Ulicom divljih kestenova neobi�an je spoj esejisti�kog, istra�iva�kog, narativnog, dokumentaristi�kog; i u svakom "sloju" svog Teksta podsticajna i otkrivala�ka. Po(t)kazuju�i Duh Palanke kao univerzalnu kategoriju, Bo�ko Krsti� produktivno, ne-idolatrijski ispituje rubna, crossover esejisti�ka podru�ja kakvim se Lenji Duhovi na�eg jezika isuvi�e retko bave, usput ispisuju�i i s ukusom "pritajene" retke pomalo prekorne, kriti�ke ljubavi prema svom (tako dekadentno, uspavano lepom...) Gradu. Gradu koji ni�ta nije "dao" "svom" najve�em piscu, jer pisci se, zapravo, ra�aju i stvaraju sami, retroaktivno daruju�i smisao, oblikuju�i i defini�u�i pravi, zapretani identitet svojim, bilo "slu�ajnim" ili sudbinski va�nim Gradovima.