Bunia
Katastrofa
Od prošlog juna u krvavom
građanskom ratu između naroda Hema i Lendu u Kongu poginulo je više od 7000 ljudi, a
više od 150.000 ih je raseljeno. Sukob je počeo teritorijalnim čarkama koje su se
kasnije rasplamsale u surovi rat. Najpre su pripadnici naroda Hema oterali sa svojih
imanja Lendue, u nameri da prošire svoje plantaže. Lendui su pobegli u šume i tamo
osnovali gerilski pokret koji je ubrzo krenuo u osvetničke akcije u selima naseljenim
Hemima. Ove odmazde su naročito brutalne, i samo tokom proteklog meseca masakrirano je
više od 400 Hema u trgovačkom centru Blukva. Dr Nganđu stigao je na mesto masakra čim
su se snage Lendua povukle. Pronašao je tela do te mere unakažena da se žrtve nisu
mogle ni identifikovati. Iza odmazde je ostao garež i miris sprženog ljudskog mesa.
Ričard Lombu, jedan od svedoka, priseća se da su ratnici u jurišu i uz ratne pokliče
napali gradić, i dodaje da su u napadu učestvovali i žene i deca. Ali, žrtve nisu
jedino Heme, jer ovi na svaki napad Lendua odgovaraju istom merom. Edvard Ngorima,
poglavica sela Saliboko naseljenom Lenduima, kaže da su pre nekoliko nedelja snage Hema
izmasakrirale više od 40 osoba iz njegovog sela. Masakr je nagnao više hiljada ljudi na
bekstvo u šume. Međunarodna humaniratna organizacija "Lekari bez granica"
procenjuje da se po šumama krije preko 150.000 lica i da je njihovo zdravstveno stanje
vrlo loše. U njihovim izveštajima se tvrdi da je situacija poprimila karakteristike
humanitarne katastrofe jer među izbeglicama vladaju opasne zarazne bolesti poput kolere i
boginja. Humanitarnim organizacijama često je nemoguće da se probiju do izbeglica, a
napadi na konvoje koji pokušavaju da doture pomoć su česti. "Lekari bez
granica" povukli su se u potpunosti iz Konga nakon što su Heme napali njihov konvoj
prošlog meseca, a ostale organizacije uglavnom se drže glavnog grada Bunije. Heme i
Lendui poslednji put su ratovali 1975, kada je sukobe obustavio diktator Mobutu Sese Seko.
Nakon pobune protiv Mobutuovog naslednika Kabila 1998, sukobi su se obnovili, a česti su
upadi naoružanih očajnika iz susedne Ruande i Ugande. Oblast Ituri, gde živi mešovito
stanovništvo Hema i Lendua, zvanično je pod kontrolom pobunjeničkih snaga RCD-ML-a,
koje podržava vlada Ugande. Portparol RCD-ML-a tvrdi da čine sve što je u njihovoj
moći da uspostave poverenje među zaraćenim stranama, ali da je među pripadnicima oba
naroda palo toliko krvi da će do pomirenja teško doći.
Do obnavljanja sukoba i jedan i drugi narod živeli su poslednje dve decenije bez
međuetničkih trzavica, tokom kojih je sklopljen veliki broj mešovitih brakova.
El Ehido
Rasizam
Marokanski imigranti, naseljeni mahom u gradu El Ehidu na jugoistoku Španije,
odlučili su da prihvate ponudu vlade i obustave proteste i štrajkove. Marokanski
radnici, koji čine oko 10 odsto stanovništva u El Ehidu, prošle nedelje izašli su na
ulice zahtevajući bolje uslove rada i nadnice, kao i veću jednakost. Njihovi protesti,
međutim, isprovocirali su najžešće rasističke ispade u novijoj istoriji Španije,
nakon čega su Marokanci uzvratili štrajkom. Pokrajina Almerija, u kojoj Marokanci rade
na plantažama voća i povrća, jedna je od najbogatijih oblasti u Španiji. Sve do
sredine sedamdesetih ova pokrajina bila je pustinja, ali uz savremene poljoprivredne
metode neplodna zemlja lagano se pretvorila u najplodniju špansku oblast iz koje se hrana
izvozi u sve zemlje EU. Prosperitetu su znatno pomogli upravo doseljenici iz Severne
Afrike, koji su se, ohrabreni od španske vlade, tu naselili i dobili zaposlenje. Danas,
međutim, od tog bogatstva radnici iz Severne Afrike imaju malo vajde. "Trebalo bi da
dođete ovde da živite da biste zaista osetili kako nam je", izjavio je za Guardian
vlasnik marokanskog restorana u kome se okupljaju bogati zemljoposednici.
"Živimo u konstantnom strahu". Tom strahu su doprinela tri ubistva za samo dve
nedelje. Lokalne vlasti su izdale saopštenje da su ubistva rezultat obračuna marokanske
mafije, što je izazvalo gnev Španaca. U neredima koji su usledili uhapšeno je preko
dvadeset osoba, a više od pedeset ih je ranjeno. Španci koji su demonstrirali protiv
Marokanaca nosili su transparente sa rasističkim parolama, i mnoge marokanske kuće i
radnje su polupane, a ritualno je spaljen i primerak Kurana. Protest je nagnao marokansku
vladu da uloži zvaničan protest Španiji.
Sao Paolo
Gradski prevoz
Na nebu iznad Sao Paola,
najbogatijeg grada Srednje Amerike, saobraćajna gužva gotovo je veća od one na ulicama
u vreme špica. Saobraćajnu gužvu prave helikopteri bogatih bankara i finansijskih
magnata koji, da bi izbegli sporu vožnju zakrčenim ulicama Sao Paola, kao prevozno
sredsvo sve češće koriste moderne letelice. Biznismeni helikopterima idu na poslovne
sastanke, ili se vraćaju kući posle napornog radnog dana. Noću, i po kišnom danu, Sao
Paolo neodoljivo podseća na prizor iz filma Blade Runner. Rabin iz Sao Paola kaže
da jedan vernik svake subote dolazi u sinagogu - helikopterom. No nije samo saobraćajna
gužva na ulicama nagnala bogataše da pribegnu vazdušnim prečicama. Sao Paolo je grad
sa najvišom stopom kriminala, i na ovaj način bogati biznismeni pokušavaju da smanje
rizik od pljački, prepada ili otmica. "Najviše volim da letim noću", kaže Da
Silva, predsednik Udruženja pilota helikoptera Sao Paola. "Grad svetluca ispod vas,
kao da letite iznad ogromne božićne jelke."
Danas je preko 400 helikoptera u privatnom vlasništvu u Sao Paolu, i taj broj se
neprekidno povećava. Dok u Njujorku ili Tokiju ima više helikoptera, njih mahom poseduju
bogate korporacije i kompanija a ne privatna lica. Najjeftiniji helikopter za tri osobe
košta oko 400.000 američkih dolara.