| Po�ta |
Vreme broj 481, 25. mart 2000. |
| Ili
to ili � ono "Gledamo te, Rumeni..."; "Vreme" br. 480 Javljam
se iz Kanade. Sa svojim sam sinom ovde ve� tri godine, �to zna�i da se
ve� mo�emo smatrati dr�avljanima ove zemlje. Moram priznati da nisam
agilna u �itanju novina, ali ono �to pro�itam vrlo je deprimiraju�e.
Kada �e u Srbiju do�i demokratija? To se pitam i ja i svi koje znam. Ako
imate bilo kakav ohrabruju�i odgovor, molim vas objavite. Ili po�nite da
sakupljate ljude za neki novi egzodus. Nadam se da se razumemo. Jedino se
nadam da novi Arsenije �arnojevi� ne�e biti Slobodan Milo�evi�. Emina Lapi�, Kanada �lagerski
papa Zaboravili
smo kako izgleda pravi profesionalno napisan �lanak o jednom �oveku. Ono
�to je N. Gruji�i� napisao prelepo je i �asno. Niti je Dr�avna
krugovalna postaja Zagreb iz 1944, niti je "stari veseljak
Tito", niti bilo �ta �to je pro�lo, a sa �im se sa nekih
usiljenih visina �esto izrugujemo, podvrgnuto ru�nom tretmanu ironije,
niti smo osetili koje narodnosti ili bilo koje je druge pripadnosti bio
pokojni Ivo Robi�. On je
bio veliki umetnik, svetski reprezentant onda�nje zajedni�ke dr�ave,
ljubimac svih koji se razumeju u muziku i skroman �ovek; gradjanin
evropskih i svetskih manira. Izraz da je bio papa doma�e �lagerske
muzike opravdan je. Mo�ete se ponositi takvim tekstom u kojem se ni vera,
ni nacija, ni regija, ni politika, ni istorija ne me�aju u faktografiju i
ljudsku veli�inu jednog vrhunskog, omiljenog umetnika. T. Mandi� i �itaoci s Karaburme Pitanje
pokvarenog jajeta Svoju
obavezu da otpi�em �ak trojici �italaca kojima se nije svideo moj tekst
"Bosanski rok" objavljen u rubrici "Vreme u�ivanja"
poku�a�u da olak�am izbegavanjem polemike sa gospodinom Tomislavom
Vojni�em. Odgovor na pitanje koje ga mu�i g. Vojni� mo�e da na�e u
spornom tekstu, pod uslovom da ga malo pa�ljivije pro�ita � ja sam
napisao, ne moram, valjda, i da crtam! Isto va�i za neka od pitanja g. Mi�a
Vurdelje. Na ona druga ne�u da mu odgovaram jer bih se brzo upleo u po
definiciji besmislenu raspravu o ukusima. Zato
bih se rado osvrnuo na najkra�e, ali najzanimljivije pismo g. Milana Sta�evi�a,
koji mi s pravom zamera �to u�ivam a da nisam zauzeo stav. Jedan �apekov
junak, g. Musil, bio je poznat kao �ovek koji ne �ivi u braku nego u
problemu braka, za razliku od g. Kafke koji veli: "Za mene je jaje
jaje, i kada bi neko po�eo da mi pri�a o problemu jajeta, ja bih se upla�io
da je to jaje pokvareno." Mada sam godinama �iveo u skladu s
pogubnom filozofijom g. Kafke, obe�avam g. Sta�evi�u da �u ubudu�e s
gnu�anjem odbacivati svaku mogu�nost da ma i na trenutak u�ivam u bilo
�emu � pi�u, hrani, engleskom fudbalu, seksu, preferansu... � sve
dok ne ne sagledam situaciju i o svemu ne izgradim jasan i nedvosmislen
stav. Gospodin
Sta�evi� jo� lucidno zapa�a: "... tekst bi morao biti mnogo li�niji,
svestan subjektivnog, koje nikako nije bez zna�aja". Sla�em se:
muka je kad jedan novinski tekst nije svestan subjektivnog. Jo� je ve�a
muka kada pisac, valjda od silnog velemudrovanja, ne sti�e ni da bar dva
puta pro�ita svoj sastav pre nego �to ga po�alje nekim novinama. S po�tovanjem,
Uro�
Komlenovi� |