Scena |
Vreme broj 483, 8. april 2000. |
Televizijska diverzija Skandal zbog, po svemu sudeži nelegalnog emitovanja filma Matriks braće Vašovski na Televiziji Politika dve nedelje pre njegove zakazane bioskopske premijere – izazvao je burne reakcije.
Na televizijama je odavno praksa da se neovlašćeno prikazuju svi mogući sadržaji, filmovi, serije, utakmice, ali se o tome progovori samo onda kada postoji direktno zainteresovana oštećena strana, kao u ovom slučaju. Do tada ništa. Ali, ne piratiše se samo na televiziji. Farmerice, kozmetika, cigarete, softver, knjige, muzika, na to više niko i ne obraća pažnju, a mnogima takvo stanje odgovara. Najviše onima koji ne mogu da plate stotinak maraka "original" levisice, 30 maraka originalni CD, ili softver od nekoliko hiljada maraka. Njima je ponuđen manje ili više zadovoljavajući bofl po mnogo nižoj ceni. Najgore je onima koji se trude da rade legalno, a naročito autorima koji nad svojim proizvodom nemaju nikakvu kontrolu, niti mogu kome da se obrate za zaštitu, jer država koja bi trebalo to da radi jednostavno nije zainteresovana. Zašto država ne interveniše? Filmski distributeri tvrde da je samo od piratisanja na TV Politici poslednjih nekoliko potencijalnih bioskopskih hitova država oštećena za oko pola miliona maraka. Kada je muzička piraterija u pitanju, procene su oko 15 miliona maraka godišnje. Najlogičniji odgovor je da država ne interveniše zato što od toga ima nekakve koristi, i da joj stanje haosa na tržištu autorskih prava zapravo odgovara. Zato nema veze što su i filmska i ostala piraterija kriminal. Uostalom, najkriminalniji je sistem vrednosti i stanje duha koji se nedelovanjem države projektuje – a to je da kriminal nije kriminal, nego "snalaženje" ("Ko je lud da radi, snađi se, vidiš da svi drpaju!)". I dokle tako? Verovatno do trenutka kada se proceni da je vreme da se, uz obaveznih par žrtvenih jaraca, okonča još jedna balkanska prvobitna akumulacija kapitala, a njeni stereotipi postanu junaci ovdašnjih stendala, balzaka, dikensa. Tada će oni koji su se po sopstvenoj proceni dovoljno nadrpali, da bi se zaštitili od nelojalne konkurencije, da kažu – a sada da vidimo zakon, pravdu, prava. I kako to ovde biva, tako sve do sledećeg rata i revolucije. N. Grujičić |