Nedelja
Politika
Šta čeka Miloševića: Samo posle vas! (Nenad Lj. Stefanović)
Hapšenje Momčila Krajišnika: Veliki brat te gleda (Roksanda Ninčić,
Tanja Topić)
Crna Gora: Suštinski vojni razlaz (Velizar Brajović)
Dokumenti – Politički tim 2000: Crna Gora – strategija sprečavanja
rata
Istraživanja – Kako Srbi vide sebe: Sliku svoju ljubim (Dragoslav Grujić)
Novi operater mobilne telefonije: Kinezima 067 (Vladimir Milovanović)
Politika i fasada: Srpski grafiti (Uroš Komlenović)
Nuspojave: Čovek sa sela (Teofil Pančić)
Ljudi i vreme
Kultura
Film – 02:06 Anatomija bola:
Pobuna protiv ćutanja (Dušan Radulović)
Muzika – AIR: Psihodelični akvareli (Zoran Penevski)
Premijere – Nagon i
Bergmanova sonata: Snaga predrasuda (Ivan Medenica)
Novi život Stripoteke: Stil sedamdesetih (V. Fumeti)
Bojana Maljević, glumica: Vreme u kome živimo (Sonja Ćirić)
Scena
Svet
Irak – Priprema naslednika: Sin protiv – sina (Miodrag Radović, BETA)
Amerika – izbori 2000: Šta se desilo “princu Džordžu”
(Slobodanka Ast)
Neuspela tranzicija: Ko je izgubio Rusiju? (Duška Anastasijević)
Meridijani
Mozaik
OsFestite se (1): Norman je drkadžija (Bogdan Tirnanić)
Intelektualci i “politićki
turizam”: Spasite svet od ”zadišnih baba” (The
Times)
Zona sumraka: Egipćanko, pomagaj! (Ljubomir Živkov)
Sport
Intervju – Slaviša Jokanović: Deportivo može biti prvak (Vladimir
Stanković)
Pošta
Vreme
uživanja: Kauč (Dimitrije Boarov) |

Rad
Ne volim one koji se rugaju obnovi i izgradnji.
Samo onaj ko nikada ništa nije napravio sopstvenim rukama sklon je da
potcenjuje tuđi rad. Naziv akcije, u kojoj se lepi ono što je NATO
slupao, istina, asocijativno je nezgrapan i suštinski netačan, a da nije
agresije kojom se graditeljski poduhvati marketinški prodaju kao “ulošci
s krilcima”, obradovao bih se svaki put kad vidim Mrkonjića na terenu.
Ali, ako zaboravimo pakovanje, ostaje činjenica da se neki mostovi,
putevi i kuće grade i to je, napokon, dobra vest. Ne osećam se pozvanim
da ovakvoj vlasti dajem bilo kakve savete, kad već kritiku ne shvataju
kao savet, ali kada bi više gradili a manje prebrojavali ljude na
patriotskoj osnovi, njihove šanse bi bile veće da pošteno pobede na
izborima. Otuda mi se sviđa što je 5. april proglašen za Dan graditelja
– do sada smo imali samo neke dane borca – bez obzira na to što su
praznik izmislili rušitelji. Ako i iza njih treba nešto da ostane, nek
ostane ta proslava.
D.Ž.
|