| Politika |
Vreme broj 485, 22. april 2000. |
|
Dezerterska sudbina Panonski brodolomnici NATO je tokom bombardovanja pozivao jugoslovenske vojne obveznike da odbiju poslu�nost Milo�evi�u, a sada ne �eli da ima ni�ta sa onima koji su to u�inili
TEORIJA I PRAKSA: Ve�ina Jugoslovena � ima ih par stotina � do�la je u Ma�arsku tokom pro�logodi�njeg bombardovanja, takozvanom "zelenom linijom", preko njiva i �uma. Svega nekolicina su "pravi" dezerteri � oni koji su bacili pu�ke i napustili svoje jedinice � ve�ina je pobegla od vojnih pozivara. Po dolasku u Ma�arsku otkrili su da zapadne zemlje ne �ele da im daju vize, a da za azil ne ispunjavaju uslove. Od gotovo 5000 jugoslovenskih gra�ana koji su tokom pro�le godine zatra�ili azil u Ma�arskoj, samo trideset sedam je taj status dobilo. Ve�ina ostalih se vratila, ko je mogao oti�ao je dalje, a ko nije ostao je nasukan u Debrecinu � bez papira, bez posla, bez budu�nosti. Jedan od njih je Dragan, tridesetogodi�nji opti�ar iz �umadije, koji je pobegao preko Drine u aprilu pro�le godine. Najpre je poku�ao da dobije politi�ki azil u Sarajevu, ali je tamo saznao da Bosna i Hercegovina jo� uvek nema zakon o azilu. Ukrcao se u avion za Cirih, ali su ga �vajcarci odmah po sletanju deportovali prvim avionom u Ma�arsku. "Posle sam �uo da je trebalo da se pobijem sa �vajcarskim pandurima", vajka se Dragan. "Za to bih dobio devet meseci zatvora." Na primedbu da bi ga posle toga ionako proterali, Dragan odgovara: "Tako je, ali bih bar proveo devet meseci na mestu boljem od ove rup�age." Kao i mnogi, Dragan ima rodbinu u Nema�koj, ali je ambasada u Nema�koj odbila da mu izda vizu da ih poseti. "Ni garantno pismo nije pomoglo", ka�e Dragan. "Nisu me pustili dalje od vrata." U teoriji, pitomci u Debrecinu imaju pravo da rade u Ma�arskoj, pod uslovom da poslodavac doka�e da za taj posao nema kvalifikovanih Ma�ara. U praksi, jezi�ka barijera i relativno visoka nezaposlenost elimini�u takvu mogu�nost. "�ta da ti ka�em, ima ovde vojvo�anskih Ma�ara, pa ni oni nisu uspeli da se sna�u za posao, a vlasti ih zbog jugoslovenskih paso�a tretiraju isto kao Srbe", pri�a Dragan. Od �ega �ivi? "Od ni�ega � oslabio sam dvanaest kila otkad sam ovde", ka�e. Momci se dovijaju � kupuju bakaluk i cigarete u gradu i prodaju ostalima po malo vi�im cenama. Drugi su nabavili mobilne telefone pa ih iznajmljuju za nadoknadu. "Ovde vi�e ne mogu da izdr�im. �ekam leto, pa da bri�em", ka�e Dragan. Kuda? "Bilo kuda", odgovara. "Poku�a�u nekako da se prebacim u Nema�ku." O povratku ne razmi�lja. "Ja sam iz malog mesta", ka�e. "Svi me znaju, i odmah bi me neko prijavio." ZELENA LINIJA: Za razliku od Dragana, koji nema neka posebna politi�ka ube�enja, Milan, Beogra�anin, pobegao je zato �to nije hteo da u�estvuje u, kako ka�e, "Slobinom ratu". "Jurili su me za Hrvatsku, za Bosnu, za Kosovo, ali sam uvek uspevao da se izvu�em", pri�a. "Znao sam da tamo na�i rade u�asne stvari." Uo�i bombardovanja, sklonio se u roditeljsku vikendicu, ali tamo nije mogao dugo da ostane. "Vojna policija je svaki �as dolazila da me tra�i kod majke i oca. Pobegao sam da bi njih pustili na miru." Povremeno se �uje sa svojima telefonom, ali ne sme da im ka�e gde je. "Prijatelj mi je doneo ud�benike iz Beograda, pa sad po ceo dan obnavljam gradivo", ka�e Milan, koji je apsolvirao elektrotehniku. "Od toga nema vajde, ali mi prolazi vreme." Vrati�e se, ka�e, "kad ode Sloba". �ivojin je "pravi" dezerter, koji je klisnuo preko bugarske granice kad je njegova jedinica trebalo da bude upu�ena na Kosovo. "Znao sam da mogu da me ubiju i na�i i njihovi grani�ari, ali nije me bilo briga. Imao sam trenerku ispod uniforme i, �im sam shvatio da sam u Bugarskoj, skinuo sam uniformu i zakopao je u �umi." Posle je morao da je otkopava, da bi dokazao Bugarima da je stvarno dezerter. "Do�ao sam u Ma�arsku jer sam mislio da �e me, kao zemlja �lanica NATO-a, bolje primiti." Sad vidi da se prevario, ali mu nije �ao �to je dezertirao. "Jo� za vreme rata sam �uo od nekih koji su se vra�ali sa Kosova �ta se tamo radilo", ka�e �ivojin. "Pre bih umro nego �to bih u�estvovao u tome." Jovan, kompjuterski programer iz Vojvodine, mo�da je najinteresantniji slu�aj. On se skrivao od mobilizacije u stanu kod prijatelja, ali je pre�ao granicu uo�i kraja rata, istog dana kada je Milo�evi� potpisao sporazun sa �ernomirdinom i Ahtisarijem. "Sve vreme rata nadao sam se da �e se na kraju ne�to promeniti", ka�e. "Kad sam shvatio da �e Sloba potpisati, i da �e opet ispasti 'faktor mira i stabilnosti', te da �e jo� ko zna koliko vladati, pao mi je mrak na o�i." Jovan je prodao radnju i auto �uture za pet hiljada maraka prvom kupcu, i pre�ao preko "zelene linije". "Platio sam dve hiljade da me prevedu", ka�e on. Planirao je da ide u Australiju, ali mu je viza odbijena. Zapadne zemlje, koje su tokom rata podsticale dezerterstvo, o�igledno ne �ele da imaju ni�ta sa ljudima koji su se na to odlu�ili. "To su potpuno zaboravljeni ljudi", ka�e Brajan Filips iz ma�arske podru�nice me�unarodne organizacije za ljudska prava "Amnesti interne�nel". "Poku�avamo da im pomognemo, ali niko ne �eli da ih primi." U UNHCR-u ka�u da su programi za imigraciju u zapadne zemlje koji su postojali pre rata, zamrznuti nakon prekida diplomatskih odnosa. "Sve �to mo�emo jeste da im dostavljamo humanitarnu pomo�", ka�e jedan slu�benik. U ameri�koj ambasadi nam je re�eno da "nema dokaza da se u Srbiji sistematski krivi�no gone osobe koje su tokom rata izbegavale vojnu obavezu", pa stoga "to ne mo�e biti osnova za azil". PRANJE RUKU: U Kancelariji za imigraciju i dr�avljanstvo pri ma�arskom Ministarstvu unutra�njih poslova ka�u da nisu u stanju da u�ine ni�ta vi�e od onoga �to trenutno �ine. "Prema na�im i me�unarodnim standardima, izbegavanje vojne obaveze nije osnova za tra�enje azila", obja�njava I�tvan Dobo, zamenik ministra. "Azil mogu dobiti samo lica koja doka�u da su proganjana po rasnoj, etni�koj, verskoj ili politi�koj liniji. Na�alost, veoma malo Jugoslovena mo�e to da doka�e." Pravdaju�i se pomalo, Dobo ukazuje da ma�arske vlasti ipak toleri�u jugoslovenske vojne begunce. "Dajemo im status lica sa privremenom dozvolom boravka, i nadamo se da �e oni negde oti�i." Sla�e se da ovaj status, koji se produ�ava svake godine, ne zna�i mnogo. "Niko nije obe�ao tim ljudima da �e dobiti bilo �ta ako do�u ovamo." Ipak, ima li NATO neku moralnu obavezu prema ljudima koji su odbili da ratuju protiv Alijanse? "Mo�da", ka�e doktor Dobo, "ali to je ipak moralno pitanje. Sre�om", nastavlja, "moj posao nije da re�avam moralna pitanja nego da sprovodim zakone." Vladimir Pavlovi�, dvadesettrogodi�njak koji je pre rata bio aktivan u studentskim protestima, poku�ava da u Budimpe�ti organizuje "zaboravljene" kako bi se lak�e izborili za kakva-takva prava. Prisustvovali smo osniva�koj skup�tini Udru�enja izbeglica "Seobe": tridesetak ljudi se okupilo u malom, zadimljenom stanu. Predsednik, potpredsednik i sekretar izabrani su aklamacijom. Blagajnika nema, jer je organizacija potpuno �vorc. Pavlovi� je svestan da su perspektive da se njihov status pobolj�a mra�ne. "Mislili smo da �e nas Zapad prihvatiti jer smo odbili da u�estvujemo u ratu. Bili smo naivni", ka�e on. Na odlasku, silazi niz stepeni�te da proveri ima li po�te u sandu�etu. "Podneo sam zahtev za kanadsku vizu, �ekam odgovor", obja�njava. Sandu�e je prazno. Dejan Anastasijevi� |