| Mozaik |
Vreme broj 486, 29. april 2000. |
|
Balkan boy osvojio Nema�ku Eurod�iber u Eurotre�u �ta je to �to ima ovaj balkan boy iz nema�ke provincije a �to je toliko fasciniralo Nemce? Najjednostavniji i najta�niji odgovor bio bi: ba� ni�ta
BRIJANJE DLAKA: �ta je to �to ima ovaj balkan boy iz nema�ke provincije a �to je toliko fasciniralo Nemce? Najjednostavniji i najta�niji odgovor bio bi: ba� ni�ta. Fascinantno je bilo to �to veseli Zlatko nije ni poku�ao da fascinira bilo koga: on je samo sve vreme bio to �to jeste, bez ikakvog "kriti�kog odmaka" bilo koje vrste, kakav savremeni �ovek � optere�en uzorima i modelima svih vrsta, bolno svestan slo�enosti i zahtevnosti sveta i svoje li�ne nesavr�enosti � uspostavlja prema vlastitom �ivotu i li�nosti; bio je, dakle, "dra�esno" li�en autorefleksije poput amebe ili pu�a. Njegov je �ivot, naime, zatvoren sistem u kojem se on sasvim dobro ose�a jerbo je potpuno li�en svake �elje da iz tog sistema iskora�i, potpuno nezainteresovan za samousavr�avanje � osim ako bildovanje i brijanje dlaka na prsima ne smatrate ne�im takvim � kao princip koji se �oveku Zapada odmalena usa�uje u (pod)svest kao zamajac njegovih budu�ih �ivotnih postignu�a. Zlatko je, naime, sa stanovi�ta svih boljih vrednosti, nesumnjivo "izgubljen slu�aj": osim �to izgleda i pona�a se kao ideal � tipsko otelotvorenje onoga �to se na beogradskoj kaldrmi od milo�te naziva d�iber�ina, Zlatko je u svakom trenutku spreman i voljan da svetu bez kompleksa obznani svoj weltanschauung; tako �e, recimo, mirno izjaviti da nikada u �ivotu nije nijednu knjigu pro�itao do kraja, na spomen �ekspira �e pitati da li se radi o nekom filmad�iji ili TV voditelju, dok �e konstataciju koleginice iz Velikog brata da je heteroseksualac primiti kao li�nu uvredu: "Nisam ja peder!" PRAZILU�KA EGZISTENCIJA: Hari Truman se, dakle, pretvorio u Foresta Gampa iz na�eg sokaka; ovo je toliko odu�evilo (neke) Nemce da je Zlatko � koji je u me�uvremenu dobio i nadimak Mozak � stekao kultno sledbeni�tvo: njegova bla�ena rastere�enost od cerebralnog � kakvu �iroki slojevi ljudi na Balkanu ina�e nose kroz �ivot lako i prirodno kao svoje gunjeve od jagnje�e ko�e � bila je s olak�anjem prepoznata i usvojena od svih istinskih pa�enika glede nelagodnosti u kulturi. I u tome je, u prostorno-civilizacijskom kontekstu, bitan deo tajne Zlatkovog vrtoglavog uspeha: on imponuje nema�kom/evropskom filistru upravo svojom nesputanom prazilu�kom egzistencijom (koja kao da je nova forma nekada�nje nadriromanti�arske fascinacije idili�nim �ivotom Dobrog Divljaka), savr�enim odsustvom sumnje-u-sebe koja danas nu�no razdire svakog belog srednjoklasnog mu�karca koji dr�i do sebe, okru�enog ruinama starih (patrijarhalnih) vrednosti, a jo� nespremnog da iskreno prihvati nove, pluralisti�ke. Zato je Zlatko mogao na ovaj na�in da uspe samo u Nema�koj ili negde drugde na Zapadu: kod ku�e, na Balkanu, on bi bio toliko obi�an i tipi�an da ga niko ne bi primetio. Jer, ovde je posvema�nji d�iberluk dominantna forma egzistencije, neupitna "mu�ka" vrednost (kojoj, naravno, podle�u i �ene) gra�ena i na svoj na�in usavr�avana kroz vekove; u me�uvremenu, s ubrzanim raspadanjem dru�tvenog tkiva, pihtijasta i antropomorfna d�iberska masa postala je svojevrsni podsticani ideal (i tu je klju�na uloga ru�i�astih televizija i raznih Madona-made-in-Po�arevac), "rurbana" (S. Radojevi�) gomila konstantno fascinirana gadgetima savremene civilizacije (mobilni telefoni, skupa kola etc.) i konstantno ogor�eno suprotstavljena njenoj su�tini. Naizgled paradoksalno, problem je sa d�iberima u tome �to definitivno nisu licemeri: na njihovom stepenu civilizacijskog razvoja nemogu�e je osetiti bilo kakav poriv da se bude druga�iji, bolji od Savr�enog Sebe, prezadovoljnog ve�itim perpetuiranjem jedne zapravo odavno krepale civilizacijske matrice, zombi-egzistencijom kulturalnog modela koji se rado preobla�i u moderne krpice, ali samo zato da bi jo� bolje sa�uvao svoju Izvornu Divlja�nost, "neiskvarenost" meku�nim vrednostima dana�njeg frustriraju�e "politi�ki korektnog", multi-kulti, liberalnog i feminiziranog, low-fat, no-smoking i asepti�nog Zapada, ogrezlog u svojoj zbunjuju�oj Postmodernosti koja se polako ali nepovratno uspostavlja kao jedino mogu�e, bezalternativno stanje, na u�asavanje svih gubitnika kulturalne tranzicije. SAJBER-D�IBER: Kao arhetipski gastarbajterski bastard, Zlatko-kao-metafora postao je idealni kri�anac balkanskog "macho-fosila" (koji je danas mogu� samo kao predizajnirana travestija) i gr�evito izumiru�ih "desnih" vrednosti nema�ke/evropske provincije. Zato je svojim obo�avaocima potreban kao otelotvorenje svega onoga �emu i sami te�e, ali u �emu ih delimi�no spre�ava gra�ansko "lepo vaspitanje", taj dekadentni, �uljaju�i izum evropske Gra�an�tine. A nije li to, uostalom, uloga svih pravih Zvezda: da slobodno od�ive na�e potencijalne egzistencije, sve ono �to bismo �inili i bili samo da mo�emo i smemo. Kao rasnom autsajderu sa sumnjivih rubova evropskog kontinenta, Zlatku se, naprosto, mo�e da ne ferma �ekspira zato �to je odrastao u okru�enju koje ni�ta na svetu ne�e razuveriti da su gra�anski maniri rezervisani samo za "pedere i Vojvo�ane", i da je bilo kakvo "suvi�no" i "samosvrhovito" � tj. prakti�no neupotrebljivo � znanje i obrazovanje posao za dokone sakalude koje sramote svoje �estite trudbeni�ke familije. Otuda je sasvim prirodno da savr�eni Eurod�iber iz mra�nih dubina balkanske terra incognita izazove divljenje i zavist kod uzdrmanog mnogomilionskog mu�kobanjastog Eurotre�a koji pati od �estoke krize identiteta, s vrlo mr�avim izgledima da je prevazi�e tako da na kraju sve ostane-po-starom. Zato je za Eurotre� lik kao Zlatko dobra vest iz bolje pro�losti, varljiva potvrda da je jo� uvek mogu�a ovakva tre�-egzistencija, decenijama opasno ugro�avana od decentralizacije i dehijerarhizacije Tradicionalnih Vrednosti. Dok razga�en pije pivo, gladi se po stomaku i �eka prenos utakmice, Eurotre� mo�e bar na trenutak da se zavara pomi�lju kako Sve Nije Izgubljeno. To je, naravno, iluzija, i on �e to brzo biti prisiljen da spozna. Bilo je neke gvozdene logike u tome da se Zlatkova muzejska egzistencija "ovekove�i" u medijima, da dobije svoj "produ�etak" u vidu apsurdne, operetske popularnosti, instantnog pop-statusa ste�enog na odsustvu bilo kakve izuzetnosti (Vorhole, gde si?). Kao "kulturni model", njegova egzistencija je na Kontinentu mogu�a jo� samo kao soap-opera, bizarna medijska trivia, karnevalizovano Odsustvo Smisla. Na Potkontinentu sa kojeg je (i) Zlatko pristigao me�u Nemce ovo je jo� uvek role-model, standard po kojem se kroje �ivoti i mi�ljenja, sistem vrednosti koji reprodukuje ve�ina ovda�njih porodica, tih opasnih legla svakovrsne niskosti i nasilja. Otuda su ovde, umesto ljigave medijske operete, u modi krvave kupke: represivni, tiranski tradicionalizam navukao je nove krpice, oboru�ao se satelitskim antenama, mobilnim telefonima i savremenim pucaljkama, usvojio "mesijanski" vokabular i krenuo u boj za vlastito pre�ivljavanje i multiplikovanje do u lo�u beskona�nost. Zato je pravi "kulturalni junak" ovog regiona sveta mutantno bi�e zvano sajber-d�iber, kreatura koja �e prva i jedina u svetu uspe�no preseliti praziluk u virtuelni svet �ipova. I od njega, bogami, ne�e biti efikasne odbrane. Teofil Pan�i� |