Svet

Vreme broj 498, 22. jul 2000.

Izraelsko–palestinski samit u SAD

Kupovanje mira

Glavne tačke nesloge jasno su naznačene: granice buduće palestinske države, sporazumi o bezbednosti između Izraela i Palestinaca, sudbina više od dva miliona palestinskih izbeglica i – možda najteže pitanje – status Jerusalima, drevnog grada za koji obe strane tvrde da im je prestonica

Probijajući zid ćutanja oko samita u Kemp Dejvidu, američki predsednik Bil Klinton saopštio je da su tekući izraelsko–palestinski mirovni pregovori "najteža stvar koju je ikad video". Dodao je da se nada rešenju, ali da ne zna hoće li ga biti.

"Bože, kako je to teško", rekao je Klinton "Njujork dejli njuzu". "Ni sa čim sličnim se još nisam sreo. Učinjen je napredak, ali ne mogu da kažem da li ćemo uspeti."

Američki zvaničnici nametnuli su potpunu blokadu vesti o suštini pregovora koji su počeli prošlog utorka u predsedničkom odmaralištu u planinama zapadnog Merilenda. Klintonove opaske, sedmog dana samita, prvi su zvaničan komentar skupa.

Klinton se u nedelju sastao s palestinskim predsednikom Jaserom Arafatom i njegovim pregovaračima u koraku koji je opisan kao "odlučujuća faza pregovora". Ali, nastavak samita ne daje nagoveštaje da će pregovarači biti u stanju da naprave neku formu sporazuma pre nego što američki predsednik u sredu otputuje u Japan na samit industrijski najrazvijenih država sveta. "Ono što zasta brine jeste to što pregovarači znaju da će, ako naprave mirovni sporazum, polovina njihovog naroda biti ozlojeđena na njih neko vreme", kaže Klinton.

BEZ PROBOJA: Glavne tačke nesloge jasno su naznačene: granice buduće palestinske države, sporazumi o bezbednosti između Izraela i Palestinaca, sudbina više od dva miliona palestinskih izbeglica i – možda najteže pitanje – status Jerusalima, drevnog grada za koji obe strane tvrde da im je prestonica.

Izraelski premijer Ehud Barak već je dobio preciznu poruku kakva ga bitka čeka kod kuće ako sklopi bilo kakav mirovni aranžman na ovom samitu. Najmanje 100.000 gnevnih Izraelaca skupilo se prošle nedelje u Tel Avivu zahtevajući od Baraka da ne čini nikakve veće ustupke Palestincima. Vikali su da "ne veruju u ovaj mir", da je to "kraj njihove zemlje" i da "Arapi i dalje žele da ih bace u more".

Učesnici samita trebalo bi najkasnije do 13. septembra da potpišu sporazum. Palestinci su rekli da će tog dana objaviti stvaranje svoje države, bez obzira na to da li će mirovnog ugovora biti. Bela kuća je objavila da ne želi da nameće nikakav "veštački rok" trajanju samita.

Diplomatski izvori navode da su pregovori u Kemp Dejvidu do sada bili "intenzivni i ozbiljni," ali da nisu doveli do proboja ni u jednom od tri suštinska pitanja. Ipak, palestinski pregovarači izražavaju optimizam da sporazum može biti postignut uprkos tmurnih procena svojih izraelskih sagovornika.

Palestinski delegati, koji su se kolebali da li da uopšte putiju u SAD jer nisu osećali da je sporazum moguć, sada su živnuli. Američki izvori nagoveštavaju da ima izgleda da okvirni ugovor bude stavljen na papir za nekoliko dana. Ali, više članova izraelske vlade, koji su telefonom razgovarli s premijerom Barakom, u Izraelu kažu da "nema ni govora o nekom suštinskom napretku" i palestinske vesti da je proboj na vidiku nazivaju dezinformacijama. Šef izraelske diplomatije Dejvid Levi, koji ne učestvuje u pregovorima, kaže: "Situacija pokazuje da su stavovi ostali veoma udaljeni. Ako Palestinci ne shvate neophodnost kompromisa sa svoje strane, onda od sprazuma neće biti ništa."

Do sada se pisalo kako je premijer Barak ponudio da se odrekne jevrejskih naselja u Gazi i na Zapadnoj obali i da dozvoli Palestincima kontrolu istočnog Jerusalima kako bi utanačio posao sa Jaserom Arafatom.

SJAJ ZA KRAJ: Bil Klinton, kome bi novi bliskoistočni mir pomogao da preko potrebnim sjajem obeleži kraj svog osmogodišnjeg predsednikovanja, već lobira u Kongresu za izdašan paket pomoći kao podršku bilo kakavom sporazumu. Klintonova administracija se sprema da od Kongresa traži odobrenje za najmanje 15 milijadi dolara – možda čak i do 40 milijardi – ekstratroškova da bi se obezbedili ključni uslovi ma kakvog mirovnog sporazuma koji bi se postigao na samitu u Kemp Dejvidu.

U Vašingtonu su se pojavile procene cene koju je američka vlada spremna da plati za izraelsko–palestinski mir u godini predsedničkih izbora u SAD. Vojna i politička snaga bile su bitne da dovedu sukobljenje strane u Kemp Dejvid, ali je činjenica, kažu komentatori u Vašingtonu, da su američke pare konačni garant svakog eventualnog dogovora.

Sporazum će bez sumnje zavisiti od američke isporuke dosad najvećeg paketa bliskoistočne pomoći. Prema sporazumu iz Kemp Dejvida 1978 godine, SAD i dalje plaćaju Egiptu i Izraelu ukupnu godišnju pomoć koja dostiže pet milijardi dolara. Sporazum Izraela, Jordana i Plestinaca iz 1998. godine koštao je Amerikance 1,88 milijadu dolara.

O novom dolarskom paketu američki zvaničnici govore da je "još maglovit", ali je šef diplomatije Medlin Olbrajt već počela pregovore sa senatorima oko para. Vodeći republikanac senator Mič MekKonel optužio je u ponedeljak predsednika Klintona da "pokušava da kupi mirovni sporazum zato što je izborna godina".

NADMETANJE ZA PARE: Nije nikakvo iznenađenje što je sve više znakova da su se i Izraelci i Palestinci dali u nadmetanje za finansijsku pomoć Vašingtona kao dela sporazuma o novim granicima u svom regionu. Izraelski amabsador u Vašingtonu David Ivri proveo je prošlu sedmicu mobilišući saveznike u Kongresu da mu daju podršku u ogromnim novčanim zahtevima kako bi se sproveo sporazum. Ivri se pojedinačno sastao sa 30 do 40 kongresmena "oko tog pitanja", potvrdila je izraelska ambasada.

Palestinski zvaničnici se u međuvremenu poigravaju sumom od 40 milijadi dolara koja bi, kako oni računaju, pokrila odštetu Arapima koji su izgubili svoju zemlju i kuće u vreme stvaranja Izraela 1948.

Čak i kada se, što se očekuje, to pokaže kao nerealana suma, nema sumnje da će Vašington morati da napiše Palestincima nekoliko čekova na krupne iznose.

Lavovski deo novca sigrno će otići Izraelu da plati za ugroženu bezbednost kao posledicu eventualnog sporazuma. Očekuje se da će Izrael potrošiti milijarde dolara za razmeštanje svojih vojnih snaga na odbranu preinačenih granica. Bela kuća prihvata da Vašington bude glavni finansijski garant, ali administracija kaže da i od saveznika očekuje da nešto uplate.

Evropska unija, Japan i Saudijska Arabija biće suočeni sa zahtevom da prilože pare, dok će predsednik Klinton isto pitanje po svoj prilici postaviti i pred učesnike samita G-8 na Okinavi.

Miodrag Radović (Beta)

prethodni sadržaj naredni

vrh