Ljudi i vreme

Vreme broj 500, 5. avgust 2000.

IZJAVA NEDELJE

Možda su čak hteli i da nas zavaraju, ali u tome nisu uspeli, pošto ih nismo gledali.

SLAVOLJUB MUSLIN, trener Crvene zvezde, na vest da je
kijevski Dinamo prvi put u poslednje dve godine izgubio
utakmicu u domaćem prvenstvu ("Danas")

NEBOJŠA PAVKOVIĆ,
načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije: "Svesni smo da sloboda nema alternativu [zvuči poznato, ali baš zato je i tačno, up. ur.]." ("Borba")

BOŽIDAR DRINIĆ,
trudbenik pisane reči, obračunao se u "Borbi" sa šačicom samozvanaca koji o trošku naroda i narodnosti putuju po belom svetu: "U maniru 'šta bi bilo kad bi bilo' vide ovi umnici i svoje nove, geografske karte političke, i sopstvene, ali nikako i da se dogovore može li Čanak da pređe Tisu a da ne zauzme prostor koji je sebi odredio Isakov, ukoliko to odgovara Veselinovu, a u saglasnosti sa Kasom. [...] Tu se već lome koplja, ukoliko ih još imaju, dok su oštrice odavno tupe i – neupotrebljive.
Građani okrenuti reformama, razvoju i obnovi, neskrivenim ponosom ovde odobravaju politiku najvišeg vojnog vrha, predsednika Slobodana Miloševića, koji ima nepodeljenu podršku, Vlade narodnog jedinstva Republike Srbije i partija patriotske i leve opcije, koji su uvek bili sa svojim narodom i u najtežim i prelomnim trenucima.
Pomenuta autonomaška gospoda nije mogla ni da brani zemlju, ni da gradi porušeno, niti da razmišlja o reformama jer su bezglavo i to baš novim mostovima, novim saobraćajnicama i prugama pored novoizgrađenih naselja i stambenih blokova, fabričkih hala jurili do svojih mentora zaboravljajući da se okrenu – narodu." [originalna interpunkcija je sačuvana, up. ur.]

BORKA VUČIĆ,
savezna ministarka za saradnju sa međunarodnim i drugim organizacijama, predsednica Beogradske banke AD: "Impresivan razvoj Koštunića* u poslednje četiri godine svedoči da ćemo uprkos svim pritiscima i nevoljama preživeti jer smo vitalan narod." ("Borba") *Nije reč ni o kakvoj braći Koštunić, nego o suvoborskom selu u kojem je gospođa ministarka boravila prilikom posete opštini Gornji Milanovac.

MILOVAN BOJIĆ,
potpredsednik Vlade Srbije i ministar zdravlja, profesor i doktor: "Mi smo danas, u subotu, u vrčaškom 'Hemofarmu' koji i danas radi i proizvodi lekove za građane ove zemlje. To je snažna podrška ove industrije merama koje Ministarstvo preduzima da ćemo, možda i pre roka koji sam dao kao ministar zdravlja stupajući na ovu dužnost, imati potpunu snabdevenost tržišta lekovima i sanitarnim materijalom." (Tanjug)

TEODOR ANĐELIĆ,
kolumnista "Borbe": "Validno je bitno: Crna Gora je i bez M. Đukanovića konačno dobila toliko puta njime, M. Đukanovićem, prećeno, referendum o Jugoslaviji izborno stvarno, umesto mesecima 'silnički' prenušavo mahanja njime."
(Čitati u društvu, po potrebi i više puta – združenim snagama do sintakse i značenja.)

DRAGAN ĐURIĆ,
građanin Inđije, u pismu "Glasu" objašnjava Draganu Veselinovu neke stvari, ali i objašnjava i svima nama, ako smo Srbi, čemu treba da se okrenemo: "Očigledno je da se Dragan Veselinov izlegao iz komunističkog legla, ali začudo, iz njega još nije izašao, pa ispada kao da živi u neko drugo vreme. Naime, on još ne raspoznaje šta je nacionalizam, a šta šovinizam. Zato ću mu to objasniti. Nacionalizam je ljubav prema svom narodu, a šovinizam mržnja prema drugim narodima, a simpatija prema svom. Drugo, nama je hitno potreban sprski nacionalni program ako uopšte mislimo da opstanemo na ovim prostorima. Taj program treba da obuhvati sve srpske zemlje (i one koje su sad pod okupacijom) i da se stvori SSD (Savez srpskih država) bez ikakvih pokrajina. U Savez srpskih zemalja ušli bi Srbija, Crna Gora, Republika Srpska, Kninska Krajina i kasnije Makedonija. To je nacionalni program za koga se Srbi moraju boriti i sagorevati, a na čelu njihove države mora biti nacionalista."

MOMIR VOJVODIĆ,
pesnik, piše u "Svedoku" o halabukačima na deseterac: "Ali, halabukači na deseterac o lucidnom Vinaveru znaju koliko i zečevi o astronomiji. Ti 'dukljanski akademici' galame na desetarac samo da se prikažu kao tobože 'postmodernisti' i da se umile zagrebačkim književnim teoreticima, kojima se nude kao tobože mediteranski pjevuni, dovoljno udaljeni od srpske pjesničke tradicije. Uostalom, narodni pjesnik je svojevremeno [u osmercu, doduše] poručio pjevunu u veličini lidera 'dukljanskih akademika': 'Zar da slava deseterca/ od tvojega stiha streca?' A lucidni utuknik na paskvilu o deseteračkim pjesnicima ovako odgovara paskvildžiji: 'Brkoviću iz Pipera,/ iz tvojega tupog pera,/ izašla je ovih dana/ jedna glupost naštampana,/ tvoja glupa noćna strana,/ za koju bi Njegoš reka'/ najmračnija noć vijeka... Radovanov 'Gorski presto'/ Crnogorci traže često,/ tvoje knjige kad izdadu,/ razduže se na otpadu.' Tako je veliki halabuker na desetarac prošao kod narodskih pjesnika prije tridesetak godina, kada su ga fino ućutkali čibnuvši ga prutom po kljunu da ne grakće protiv deseterca. Danas se isti taj grakun povampirio i pomamio (dosta je pokojen bio), pa opet grakće na desetarac i gusle, iako njegov sluh može da prima jedino deseteračke tonove. U savremenoj halabuci na deseterac i gusle potpomaže ga i stari klavirdžija i leptirmašnojle sa Tupana, koji klikuje iz svih blebetofona: 'Gusle o klin!' i 'Kako ćemo s guslima u Evropu?'. Ujarmili su ovih dana leptirmašnovići iz Pipera i Banjana, pa se obrušavaju na jedino što razumiju – na desetarac i gusle. Teško njihovim ušima bez deseterca i gusala."

NOVICA UROŠEVIĆ,
pevač i kompozitor narodne muzike: "Oko pevačica se prepliću svakakvi interesi. One su – nužno zlo. Bio sam u divljim brakovima sa dosta njih. Niti sam ja bio zadovoljan njima, niti one sa mnom. Dobro je što nijedna moja veza nije bila ozvaničena. Svačega bi tu bilo. Sad u jednoj pesmi kažem: 'Mnoga deca ne znaju za oca...'" Na pitanje novinarke "Sabora" je li čitao autobiografiju Vesne Zmijanac: "Čist promašaj! Izdigla se žena iznad sveta, ne pripada mu! A taj isti svet je voleo, uzdigao, pomogao joj da postane to što jeste. Ja je znam drugačije. Pročitaće se i ona u mojoj knjizi! Samo, muka je što sad ne smem da je objavim. Neću da lažem i mnogi će poludeti. Joj, našli bi me i u Paragvaju, da tamo pobegnem!"

NEDA UKRADEN,
pevačica, priča u "Svetu" o minuloj emotivnoj vezi sa advokatom iz Crne Gore: "Raskinuli smo na kulturan i civilizovan način još u starom stanu. Shvatili smo da ljubav nije dovoljna za zajednički život. Oboje smo intelektualci i to smo srećom na vreme shvatili."

MILIĆ OD MAČVE;
slikar, apelovao je na lopove da mu vrate prsten despota Stevana Lazarevića koji je dobio od grada Kruševca i da mu vrate pet svezaka sa novim pesmama i skicama za četiri nova slikarska ciklusa: "U kuli ima sedamnaest soba. Moji ukućani koriste šesnaest prostorija, a ja samo jednu – svoju Mislionicu. Lopovi su ušli kroz mali prozor i pajserom obili baš tu prostoriju koja nikom nije dostupna, pa čak ni ženi koja sprema kuću." ("Svet")

NIVES CELZIUS,
pevačica iz susedne Hrvatske, pojavila se na festivalu u haljini koja je izazvala dosta polemika među publikom: "Ta haljina zahteva mnogo hrabrosti, jer se nosi bez gaćica." ("Svet")

MILAN ŽIVADINOVIĆ,
fudbalski trener: "Ja jesam potpisao ugovor sa klubom El Naser, ali je trebalo da odem tek u oktobru, do kada bi se odigrale sve utakmice u kvalifikacijama. Znači, nisam ja plave ostavio na cedilu. Tada sam kao selektor naše reprezentacije primao 6000 dinara, a ja imam dva sina i smatrao sam da je to nedovoljno za njihovo školovanje. Normalno da sam prihvatio ugovor sa El Naserom. Ja mislim da time afirmišem i svoju državu, jer taj Treći svet je u ovim trenucima stao iza nas."

DRAGAN STOJKOVIĆ,
fudbaler na radu u Japanu, kapiten plave čete, voljan je da pomogne u obnovi zemlje, ali nije rad da menja jene u dinare, smatra da bi simboličnije i lepše bilo kad bi njegov milodar potekao baš od svote koju je inkasirao igrajući u reprezentativnom dresu (a te pare još nisu legle na račun Fudbalskog saveza):
"Neukusno je bilo tražiti od nas da damo nešto što ćemo dobiti tek za nekoliko meseci. Svoju zemlju volim taman toliko koliko je voli i svaki drugi rodoljub, i prema mogućnostima ću pomoći onoliko koliko smatram da mogu i da će to biti dovoljno." ("Večernje novosti")

VESNA RADUSINOVIĆ,
novinarka i romanopisac: "Ja volim da živim mirno i da posmatram stvari oko sebe, i da o tome pišem. To je Prustova varijanta. Živiš sa detetom i nekim koga voliš i posmatraš ljude oko sebe, u restoranu, na letovanju i posle pišeš o tome." ("Politika")

RATKO MARKOVIĆ,
potpredsednik Vlade Srbije, nije zbog bolesti mogao da dođe na promociju Vitezovićeve knjige "Sinđelić se sa Suncem smirio", ali je poslao pismo: "Bez slobode Srbin ne samo da nije živo biće nego bi zatro i svoj rod. I, zato, nek znaju ti srpski dušmani, Srbija će u odsudnom času učiniti što i Stevan Sinđelić, trgnuće što rekao Zmaj samokres, pa po kome tresne. Tresnuće po nama, ali ni oni neće ostati neokrznuti". (Novosti)

FOTOROBOT BELEGIŠKOG KRVOPIJE
Još uvek neidentifikovano stvorenje koje napada perad i sitniju stoku u okolini Belegiša (Srem) ovako izgleda prema onome što su o njemu upamtila jedina dva očevica, Mito Ilonkin i Ilonka Verešt, koji su progovorili za "Svedok": "Neman je visoka oko 80 cm, krupnog trupa (kao dva kera), crne guste rundave dlake, kratkog vrata i ogromne glave sa nesrazmerno malim ušima. Ima dugačak debeli rep i kreće se velikom brzinom. Stopalo mu je veliko i izgleda da ima tri prsta. Brz je kao strela i uvek beži prema Dunavu."
Zoolog od koga smo pokušali da doznamo nešto više o belegiškom vampiru i sam deluje uznemireno: želi da ostane anoniman (evo, držimo reč), smatra da je reč o malouški, nedovojno ispitanom mutantu koji je u Vojvodini poslednji put viđen 1922. godine. Što se dužine repa tiče, ovaj naučni radnik smatra da očevici greše, malouška ima sasvim kratak rep, ali se radi o fenomenu komete – zbog velike brzine kojom se sa mesta zločina povlači ka Dunavu, rep izgleda mnogo duži nego što jeste (odgajivači živine u Sibiru maloušku zovu 'hvostjak' – reponja).

prethodni sadržaj naredni

vrh