Svet

Vreme broj 500, 5. avgust 2000.

Izrael – Palestinci

Obećavajući krah

Prvi put su dva naroda koja se nadmeću za isti komad zemlje između sredozemne obale i reke Jordana otkrila jedan drugom svoje najdublje težnje, ili najdublje dosad. Istovremeno su se preganjali oko 3000 godina istorije, pričali viceve, vređali jedni druge, ali su lupali glavu najjače što su mogli i na višem novou nego ikad ranije

Dalekosežni predlozi o trajnom izraelsko-palestinskom miru nisu obavezno umrli kada je samit u Kemp Dejvidu propao, kažu danas pregovarači, uz najavu "novih napora" da se ponovo utanači sastanak Jasera Arafata i Ehuda Baraka. Kada je samit prošle sedmice okončan bez sporazuma, izraelski premijer Barak je izjavio da su svi predlozi sa pregovaračkog stola u Kemp Dejvidu – uključujući pitanje Jerusalima, granica i izbeglica – sada nevažeći.

Ipak, na prvom sastanku posle samita, u prošlu nedelju, pregovarači su izjavili da su predlozi američkih posrednika i dalje na stolu. "Veoma mnogo važnih stvari je bilo na samitu, mi ih moramo očuvati i gurnuti napred", izjavio je u Jerusalimu član izraelske vlade Šlomo Ben-Ami posle susreta u Gazi sa visokim palestinskim pregovaračem Mohamedom Dalanom. Dalan se slaže: "Mi želimo da očuvamo ono što je postignuto u Kemp Dejvidu, ne želimo da te razgovore proćerdamo." Dodao je da su on i Ben-Ami pokrenuli planove za novi susret Baraka i Arafata, mada se još nisu dogovorili o datumu.

Uprkos neuspehu samita, obe strane su iznenađene koliko je daleko druga strana bila spremna da ode u rušenju tabua. Izrael prvi put razgovara o podeli – mada ograničenoj – vlasti nad Jerusalimom i o izlasku u susret zahtevima palestinskih izbeglica koje je stvaranje jevrejske države izbacilo iz njihovih kuća i zemlje.

Na drugoj strani, Palestinci razgovaraju o mogućnosti da se Izraelcima dozvoli da zadrže deo zemlje osvojene u ratu 1967. godine, što je prvi put neki arapski pregovarač izustio. Izraelci žele da zadrže nekih 20 procenata teritorije Zapadne obale, gde je vremenom podignuta gusta mreža jevrejskih naselja.

SLOM SAMITA: Pitanje Jerusalima je konačno slomilo dvonedeljni samit u brdima Merilenda. Palestinci nisu bili spremni da prihvate ništa manje od svoje pune vlasti nad istočnim delom grada. Arafat je posebno tražio da se Izreal odrekne suvereniteta nad džamijom iza bedema Starog grada – trećim najvećim svetilištem islama – koja se naslanja na Zapadni zid, ostatak drevnog jevrejskog hrama koji svake godine privlači stotine hiljada vernika.

Prema izveštaju izraelske televizije, Barak je u nedelju na sednici vlade rekao da je Arafat odbio američki plan "koji bi zadovoljio većinu Arafatovih zahteva prema Jerusalimu", a problem džamije odložio za nekih dvadesetak godina. Takođe je odbio američki predlog da potpiše sporazum kojim bi se sukob oko suvereniteta nad gradom okončao odmah, s tim što bi se u naredne dve godine izgradio mehanizam podele Jerusalima.

Predsednik palestinskog parlamenta Ahmed Kurej kaže da sumnja u iskrenost izraelskih predloga. On navodi da su Iraelci ponudili Palestincima prostor džamije Harm el-Šarif na čuvanje, ali da insistiraju na održanju svog suvereniteta, "što nije nikakvo rešenje".

Ipak, činjenica da se na samitu uopšte govorilo o Jerusalimu već utiče na obe strane. Partija Marec, u Barakovoj koaliciji, objavila je da Izrael "nema razloga da kontroliše arapske četvrti u istočnom Jerusalimu, niti tamošnja islamska svetilišta". Marec jeste najverniji od Barakovih partnera, ali je to ipak prvi put u istoriji jevrejske države da je jedna cionistička stranka odbacila zahteve nad bilo kojim delom istočnog Jerusalima.

Drugi znak koji govori o odlučnosti pregovarača da nastave posao jeste sve veća spremnost Palestinaca da odlože rok za proglašenje svoje državnosti, ranije najavljen za 13. septembar, "bez obzira na to da li će pregovori u Kemp Dejvidu uspeti".

POMIRLJIVI TONOVI: Predsednik Palestinskog nacionalnog saveta Salim Zanoun izjavio je u Jordanu da "datum nije uklesan u kamen". Zanoun je do juče najvatrenije zagovarao da se suverena palestinska država proglasi 13. septembra. "Ako okolnosti budu tražile da rok odložimo do kraja godine, mi ćemo to uraditi", navodi jordanska agencija Petra.

Pomirljivi tonovi zamenili su gromku euforiju kojom je dočekan Arafat po povratku iz SAD. U Gazi je palestinski vođ dočekan kao Saladin, muslimanski vojskovođa koji je u XII veku osvojio Sveti grad.

Pozdravljen je povicima "Naša džava – Jerusalim glavni grad". Svi su znali zašto: Arafat, koji nijednog časa nije skinuo svoju vojničku odeću u opuštenom okruženju Kemp Dejvida, stajao je čvrsto iza svog zahteva da mu se da puna vlast nad istočnim Jerusalimom.

Ehud Barak se vratio kući istog dana. Iz aviona je izašao noseći pancirni prsluk. Dočekao ga je i izgrlio uži krug saradnika i grmljavina poruga i napada desničraski i patriotski nastrojenih sunarodnika na putu od aerodroma. Dvojica njegovih najviših ministara, David Levi i Haim Ramon, otvoreno su ga napali što je uopšte pominjao Jerusalim pred Arafatom.

Prethodno su u Kemp Dejvidu palestinski i izraelski pregovarači puna tri i po sata pažljivo slušali američkog predsednika Bila Klintona koji je govorio kako bi trebalo podeliti Jerusalim, kako iscrtati granice po gradu i kako svetim mestima upravaljati na zadovoljstvo obeju strana.

Klintonovi predlozi bili su dalekosežni i izgledalo je da su Izraelci spremni da Palestncima prepuste vlast nad nekim delovima istorijski arapskog istočnog Jerusalima. Ali, palestinski pregovarač Saeb Erekat je sedeo čekajući na čarobnu reč "pun suverenitet" nad celim istočnim Jerusalimom, kakav su Arapi imali pre 1967. Bez toga predlozi "ne mogu da startuju", rekao je on Klintonu. Palestinci su formalno odbili ponudu u dva sata ujutru u sredu, čime je samit i okončan.

Uprkos kolapsu, učinjen je važan napredak. Prvi put su dva naroda koja se nadmeću za isti komad zemlje između sredozemne obale i reke Jordana otkrila jedan drugom svoje najdublje težnje, ili najdublje dosad. Istovremeno su se preganjali oko 3000 godina istorije, pričali viceve, vređali jedni druge, ali su lupali glavu najjače što su mogli i na višem novou nego ikad ranije.

Zvaničnici koji su pratili samit kažu da je Barak izgleda bio spreman da prihvati američke predloge o palestinskom suverenitetu nad prostranim arapskim četvrtima u severoistočnom Jerusalimu koje je Izrael okupirao 1967. Za uzvrat, Palestinci bi se odrekli stava da su jevrejska naselja na palestinskoj Zapadnoj obali i pojasu Gaze ilegalna, i da moraju biti srušena. Morali bi da prihvate izraelsku aneksiju bar tri mesta na Zapadnoj obali gde su podignuti grozdovi velikih jevrejskih naseobina.

To bi omogućilo da nekih 150.000 jevrejskih naseljenika ostane u svojim kućama pod međunarodno priznatim izraelskim suverenitetom.

Drugih 50.000 ili više jevrejskih naseljenika bilo bi suočeno sa mogućom evakuacijom. Sve u svemu, Izraelci bi morali da se odreknu 88 do 92 odsto Zapadne obale, zemlje koju većina religioznih Jevreja drži za svetu.

Pokazalo se da dve strane nisu premostile ni razlike oko trećeg ključnog pitanja – palestinskih izbeglica. Rasuti po Bliskom istoku, više od tri miliona Palestinaca, registrovanih kao izbeglice, traže svoje pravo da se vrate kući, u Izreal, na svoju zemlju koju su bili prinuđeni da napuste tokom izraelskog rata za nezavisnost 1948. Izrael je ponudio naknadu izbeglicama, ali povratak za samo par hiljada njih, i to tokom mnogo godina.

Obe strane su danas suočene sa tamnim horizontom. Izraelski naseljenici su posle Kemp Dejvida počeli da vade oružje i da stražare očekujući palestinske napade. Ali, iza samita je ostalo iznenađujuće slaganje obeju strana da je Kemp Dejvid gurnuo pregovore na viši stepen i bliže uspešnom rešenju.

Palestinski pregovarač Saeb Erekat kaže: "Posle Kemp Dejvida naši pregovori sa Izraelcima više nikad neće biti isti. Mislim da smo sad više nego ikad ranije u poziciji da postignemo sporauzum."

Miodrag Radović (Beta)

prethodni sadržaj naredni

vrh