Zona sumraka

Vreme broj 500, 5. avgust 2000.

Rekvijem za sekiru

Ja vidim ne vidim Gorana Matića nekoliko dana, a on steže obruč oko terorista. Četiri Holandeza do zuba naoružana noževima i jednom sekirom uhvaćena su, razoružana i raskrinkana na Mehovom kršu: ispostavilo se da zlikovci preko nedelje izigravaju Kafku, rade po bankama kao službenici, a preko vikenda uzimaju drugu obrazinu (ili pokazuju svoje pravo lice?) i odlaze u inostranstvo ne bi li oteli kakvu značajnu ličnost. Kod nas su se, ni manje ni više, namerili na predsednika, odnosno predsedničkog kandidata.

Prema onome što su rekli u istrazi, nezvani gosti su hteli da se vinu do Kosova, tamo je trebalo da dobiju vatreno oružje od holandskih vojnika, a posle bi teklo sve po loju: oteli bi predsednika SRJ, metnuli bi ga u boks za skije i tako sklupčanog, ušinutog i gladnog predali onima koji su za njim izdali poternicu i obećali nagradu – skotovi bi ga odvezli do neke ambasade, a možda i izvan Jugoslavije.

To je verzija koju su teroristi ponudili, mada ja lično mislim da oni nisu ni hteli da idu na Kosovo, njihov naum mora da je bio prostiji, samim tim i suroviji. Zašto su poneli noževe odnosno kame? Da bi se bez ispaljenog metka probili do predsednikovih odaja. Sačekaju da predsednik zadrema (da ne bi on pružio otpor i u poslednji čas osujetio brižljivo iskovan plan), ušicom sekire ga onesveste i spakuju ga u boks za skije.

Da smo usvojili Zakon o terorizmu, sad bismo imali prve mušterije. Šteta. U nekoj drugoj državi hapšenje terorista bilo bi utajeno od javnosti sve do donošenja zakona o terorizmu, kod nas je stvar odmah iznesena pred lice javnosti: evo zlikovaca, evo dokaznog materijala, evo oružja, evo priznanja. Jedna od zaplenjenih dimiskija ukrašena je kukastim krstom, liči na noževe kakve je u svoje vreme imao Hitlerjugend. Pa nemojte reći da ste taj bajonet poneli da biste njime otvarali "Karneks" pašete! Stvari su jednostavne, dragi gosti iz Holandije, i nama je sve jasno, a to što je Zakon o terorizmu na doradi vama neće pomoći. Ima i drugih paragrafa za vikendaše kakvi ste vi. Lično bih voleo, mada će to sud i bolje od mene da odreže, da sva četvorica što pre budu osuđena na doživotnu robiju, sa mogućnošću da po izdržanoj kazni budu isporučeni Haškom tribunalu, da vidimo hoće li vajni međunarodni sud hteti da se pozabavi zločinom koji se umalo dogodio na teritoriji SRJ. Presudu bih doneo najkasnije do četvrtka. Šta će nam maratonski procesi? Ako domaće novine mogu da budu kažnjene u roku od dvadeset četiri sata, zašto bi se zlikovcima cinculiralo? Što pre otpočnu doživotnu robiju, pre će je i završiti.

Tim pre što je slučaj potpuno jasan. Što se vidi i iz dijagnoze koju je saopštio ministar Matić: "Radi se o nekrofilnom militarizmu kao osnovnom modelu razvoja pojedinaca koji imaju ovakve sklonosti i koji su tokom nedelje bankarski činovnici i neki drugi radnici, a preko vikenda obavljaju određene poslove za obaveštajne službe, završavaju specijalne obuke, imaju nekoliko identiteta."

E pa, sa ovim identitetom koji su imali kad su pali na Mehovom kršu sad su završili. Umalo da se sažalim na njih, kirija u Holandiji visoka, osiguranje još skuplje, deca im dobila kašalj, pa su pošli u pečalbu, na privremeni rad, koliko da otmu našeg predsednika... Ubeđen sam da vađevina na nagradu samo treba da prikrije njihove nalogodavce. Jer, kako to, neko se nada nagradi, a radi za obaveštajnu službu? Imao je, znači, plaćenu obuku, služba snosi njegove putne troškove, daje mu lepe dnevnice, od službe trebuje noževe i sekiru, verovatno i plan Beograda... Nagrada je, gospodo holandska, raspisana za amatere, za entuzijaste koji bi predsednika oteli o svom vlastitom trošku, a ne za vas! Možda biste dobili kakvu premiju ili pola honorara po obavljenom poslu, da ste samo uspeli da ga obavite, ali vi ste već plaćeni, jer da niste, ne biste bili strani plaćenici, a vi jeste strani plaćenici.

Ali poternica i nagrada nisu više vaš problem (naš nisu nikad ni bile).

U Jugoslaviji je stanje redovno, predsednik se sprema za izbornu kampanju, ministar Matić u svom redovnom raportu nabraja ko je od terorista dolijao, vreme je lepo, žetva završena...

Jedino mi smeta što u dijagnozi koju je uspostavio ministar Matić stoji nekrofilni militarizam. Militarizam mi ne smeta. Holanđani su imali noževe, pa sve i da njihovi advokati dokažu kako je reč o običnim perorezuima (Swiss Army?), ostaje sekira. Što će reći da su u tuđu zemlju ušli naoružani. Mogu biti osuđeni i za bespravnu seču, a pravljenje goleti na teritoriji "Srbijašuma" jeste nasrtaj i na državnu svojinu, i na teritorijalni integritet, i na državnu bezbednost ("Šume, šume/Velika vam hvala/U vama se sloboda rađala..."). Dakle, da su militarizovani, militarizovani su, da su militantni, militantni su, nema sumnje. Ali šta je u tome nekrofilno?

Izraz bi pasovao da su Holanđani krenuli da nam kradu mošti, da su harali po kosturnicama i sl. Ako su zaista hteli da otmu predsednika, onda izraz "nekrofilni" ne ide nikako. Predsednik i predsednički kandidat je živ i zdrav, slava Bogu.

A tako treba i da ostane.

Ljubomir Živkov

prethodni sadržaj naredni

vrh