| Politika |
Vreme broj 504, 2. septembar 2000. |
Ilija �vorovi� Sanjam ja kako sam sreo Slobu, pa on ka�e: Je li, �ta misli�, da odlikujem i tog Iliju �vorovi�a, zaslu�io je? Ma, �ta ti pada na pamet - ka�em ja - ho�e� li da ubije� �oveka! Na jednoj skora�njoj Coraxovoj karikaturi, koja za temu ima predstoje�e septembarske izbore, vidi se red odlikovanih anonimnih silueta (mrtvih du�a) kako strpljivo �ekaju pred glasa�kom kutijom (i Slobom). U tom je redu, me�utim, jedna li�nost stvarna, lako prepoznatljiva: Ilija �vorovi�.
Du�an Kova�evi� je, po prirodi svog dara, pisac sklon svakovrsnom preterivanju: neki od junaka njegovih drama �ive daleko preko sto godina (Maratonci), drugi su i �ivi i mrtvi u isti mah (Sabirni centar). Balkanski �pijun, uz Profesionalca, pripada onim Kova�evi�evim delima koja su, uslovno re�eno, realisti�nija od drugih. Mo�da zato �to se obe te komedije bave policajcima: jednom je to Luka Laban, penzionisani profesionalac, drugi put na� Ilija za koga, kao amatera, kao sve�tenika slu�be, penzije nema niti �e je ikada biti. Ali, kod Kova�evi�a obi�no ispada tako da se njegovi prizemljeni komadi ispovrte u �istu fantastiku i, kao takvi, postanu prave slike (ovda�njeg) �ivota. Jedna anegdota vezana za Balkanskog �pijuna to ubedljivo potvr�uje. Mada u osnovi (ipak) izmi�ljena, pomalo apsurdna, sasvim pomerena, fabula Balkanskog �pijuna terala je Kova�evi�a na oprez, te je utro�io dosta vremena smi�ljaju�i ime glavnom liku kako bi se izbegla svaka eventualna sli�nost sa stvarnim, �ivim ili mrtvim, osobama. Znamo kakva je bila njegova kona�na odluka. Kako sam pri�a, bio je vrlo zadovoljan tim re�enjem: o postojanju nekakvog Ilije �vorovi�a na ovim prostorima nije bilo pouzdanih (nije bilo zapravo nikakvih) podataka. Kad, me�utim, nekoliko godina kasnije, sti�e �ovek u Beograd, ho�e da ubije pisca jer ga je, poslu�iv�i se njegovim �ivotopisom, izvrgao ruglu i izlo�io nevoljama: zove se Ilija �vorovi�, ima brata �uru, obojica kao dvomotorci tucali kamen na Golom. Neko bi rekao - ni�ta fantasti�nije od �ivota. Zato je �ivot nesnosan. Ovo nas upu�uje na samu strukturu Kova�evi�evog komada. Balkanski �pijun svakako nije njegovo najbolje ostvarenje. To je, da se ne la�emo, prili�no klimav komad. Ispostavilo se da �e mu ba� to doneti slavu. Pred njegovo premijerno izvo�enje u JDP-u, gde ga je na scenu postavio Du�an Jovanovi�, tvrdio sam u jednom kafanskom razgovoru sa piscem i rediteljem da je re� o nezavr�enom komadu, skici ili, u najboljem slu�aju, jedno�inki nasilno pro�irenoj na �tetu razvoja radnje i karaktera. Jovanovi� je pak mislio da je upravo to, ta nedore�enost, prava blagodet za reditelja jer mu komad, budu�i u osnovi zbilja tek jedna skica, dakle otvoren, nudi brojne mogu�nosti prilaza. Po�to je i sam dramski pisac od formata, Du�an je svoju tezu dokazao dopisivanjem lika policijskog inspektora. Valjda su i drugi (reditelji) pone�to dopisali. Kova�evi� je (re�iraju�i film po svom komadu) sve to izbacio. Je li to bila sujeta, da li je �eleo da doka�e kako je Balkanski �pijun sasvim dobro skrojen komad kome se nema �ta dodati. Ne. On je, mislim, shvatao kako �e to otvaranje zavr�iti. Jer, da se vratimo toj pri�i, ispalo je da sam, u onom kafanskom razgovoru, i ja na neki �udan na�in (koga bih se rado odrekao) ispao u pravu: jedan nedovr�eni komad, o kakvom reditelji sanjaju (da bi po njemu slobodno vr�ljali), bivao je, �to su godine vi�e prolazile, sve br�e dopisivan od �ivota, u njega se stalno gurala stvarnost, te je s ovu stranu pozori�ne rampe prvobitna jedno�inka, ona skica, izrasla u pravu dramsku sagu kojoj se, pride, jo� ne vidi kraj. Iliji �vorovi�u je postalo tesno. I on je iza�ao. Ko je, zapravo, Ilija �vorovi�? Na po�etku komada on je bio �ovek koji je jednom pao pod to�kove jure�e ko�ije revolucije. Ili pod njen oklopni voz, sasvim svejedno. Njegov poraz je tada bio potpun. Ali, mada odba�en, on nije time postao otpadnik. On ostaje vernik. Ni�ta ga u toj veri ne mo�e pokolebati - ni zatvor, ni podsmeh okoline, ni raspad porodice. �to vi�e pada, tim je njegova vera ja�a. Sve �to mu se dogodilo jeste gre�ka. Svet je zabluda, �ivot je opsena. Stvari �e jednom biti dovedene u red. Samo treba biti strpljiv i raditi kao ona �iji se ujka zvao Vanja. Ali, misli Ilija, to �to je sve u neredu ne mo�e biti slu�ajno, tek tako. Kod Ilije �vorovi�a ne dolazi do me�anja stvarnosti i fikcije jer je stvarnost fikcija koju su, u cilju zbunjivanja naprednog �ove�anstva, stvorili neprijatelji svih boja. Ono jedino stvarno jeste fikcija u kojoj sam obitava. Druga�ije re�eno - on �ivi u paralelnoj stvarnosti koja je samo naizgled fiktivna. Odatle ima jasan pogled na sve konce svetske zavere, on odli�no vidi kako nastaje prevara. Zato �e on sam samcijat povesti borbu protiv velikog zla koje se la�no predstavlja kao realan svet. Ni�ta mu u tom vojevanju ne�e biti te�ko, nemogu�e, ni�ta ga ne mo�e pokolebati, jo� manje poniziti. Ilija je prevazi�ao istorijski okvir u koji je �eleo da ga smesti Du�an Kova�evi�. Jer, nije Goli otok stvorio �vorovi�a, on se tamo ugurao, sam se pozvao. Bila je to samo prva u nizu potvrda da �e �iveti ve�no, uvek na stra�i, na braniku, na krovu, na zemlji, ispod zemlje, kao vazduh. Tako se na�ao i na onoj Coraxovoj karikaturi. Ma �ta Corax, sam se nacrtao! Jedini je u tom redu stvaran me�u mrtvim du�ama - i jedini bez ordena. I tako, sanjam ja kako sam sreo Slobu, pa on ka�e: Je li, �ta misli�, da odlikujem i tog Iliju �vorovi�a, zaslu�io je? Ma, �ta ti pada na pamet - ka�em ja - ho�e� li da ubije� �oveka! Bogdan Tirnani�
|
| prethodni sadr�aj naredni |