| Mozaik |
Vreme broj 504, 2. septembar 2000. |
Evropsko jazz leto (3) Pevajmo na ki�i Tokom �etvrt veka North Sea Jazz festivala u salama Kongresnog centra u Hagu odr�ano je blizu 4000 koncerata � dovoljno da tokom deset godina svake ve�eri u�ivate u majstorijama d�ez �arobnjaka
To je dovoljna priprema za jo� jedan North Sea Jazz Festival (NSJF, Hag, Holandija), 14-16. jul."Nema potrebe da povodom 25. ro�endana pravimo bilo kakvu egzibiciju�, uveravao me je pro�le godine �ef pres slu�be g. Gertjan Pruim. Tokom �etvrt veka NSJF-a, u salama Kongresnog centra u Hagu (NCC) odr�ano je blizu 4000 koncerata � dovoljno da tokom deset godina svake ve�eri u�ivate u majstorijama d�ez �arobnjaka. "I tri dana godi�nje je veliki napor", smatraju organizatori, a ljubiteljima d�eza ostaje da se � kao da idu na neki koktel na kom ne �ele da budu u centru pa�nje � nahrane nekom muzikom pre nego �to stupe u Kongresni centar, jer �e ih ina�e ubrzo zaboleti �eludac od prekomernih muzi�kih senzacija. Posle dve nedelje uzbu�enja u Be�u i Vienu, po prvi put na NSJF dolazim mirno � da otkrivam i u�ivam, umesto da jurim po hodnicima. Ceremoniju dodele novoustanovljene NCC nagrade mladom nema�kom basisti Uliju Glazmanu (Glaszmann) propu�tam opijen mirisom kafe u obli�njem hotelu "Bel Air" i zaveden uzbudljivim pri�ama bluz gitaristkinje Ane Popovi� � vezanim za njen budu�i put u Memfis na snimanje prvog albuma za jednu inostranu produkciju. Jedan sat pred po�etak programa, u�ivljavam se u ulogu turisti�kog vodi�a � Ana i Nata�a su na festivalu prvi put, pa koristim prazne hodnike da ih brzo provedem kroz sale u kojima se svira. Zadr�avamo se na izlo�bi crte�a Majlsa Dejvisa � naga �enska tela u plesnom pokretu, jake crvene i plave farbe, ili razuzdane linije oslobo�ene realisti�kog konformizma, prenose duh d�eza na isti onaj na�in na koji je to pola veka �inila njegova truba. Obele�avaju�i deset godina od njegove smrti, u sali Jan Stin su se nadsviravali Majlsovi nekada�nji saradnici � saksofonisti Bad �enk (Bud Shank), D�imi Hit (Jimmy Heath), Gari Barc (Gary Bartz), Soni For�n (Sonny Fortune), D�ord� Kolman (George Coleman) i Keni Garet (Kenny Garrett) � i njegov �ti�enik, truba� Volas Runi (Wallace Roney). Hag je, verovatno, najbolje mesto da se �ovek nagleda �mladih d�ez lavova� � izdava�ke ku�e koriste prisustvo velikog broja novinara da promovi�u nove �lanove familije. U Hagu dominira Verve, legendarna d�ez produkcija iz porodice Universal Music. Oni su tradicionalno na festivalu prisutni u najja�em sastavu, logisti�ki (iz ameri�ke "centrale" dolazi desetak najve�ih faca, producenata i pres agenata) i kreativno (u programu je 30-ak njihovih ekskluzivaca). Svake godine na krovu Kongresnog centra odvija se "No� Vervea": upoznaju�i se sa muzikom najzanimljivijih novih likova, publika je u prilici da nabavi vru�e naslove po povoljnijim cenama, popri�a sa izvo�a�ima i zamoli ih za autogram.
Podrumska sala Paulus Poter rezervisana je za razvratni clubbing. Ljubi�asti neon, pomahnitali stroboskop i halucinogene negativ-projekcije muzi�ara na video platnima kao jedini izvori svetlosti. Miris je�ma, opojnih trava i znoja. Bas i bubanj na ivici izdr�ljivosti membrana zvu�nika i bubnih opni. Ali, ko mari? Virtuelna generacija u�iva u ekstremima, a NSJF organizatori dobro znaju da samo ovako mogu da ih "uvuku u pri�u". Doma�in prve no�i je slavni britanski DJ (BBC radio program GP Worldwide), producent (Talkin� Loud) i utemeljiva� trendova D�ajls (Gilles) Peterson � impresario modernih heroja (Incognito, Galliano, 4Hero...), otac ili glavni promoter �anrova �udnog imena (acid jazz, trip hop, drum&bass, jungle...). Oko njega su novi talenti (Spacek, Da Lata), ili DJ sledbenici (Raw Deal i Peter Kruder), a iskusni d�ezer Gari Barc blagosiljao je ovaj skup gostovanjem na nastupu sastava Two Banks Of Four. Slede�e no�i, hepening otvara techno jazz norve�kog klavijaturiste Bad�ija Veseltofta (Bugge Wesseltoft), a onda na scenu izlazi saksofonista D�ejms Karter (James Carter), da na potmulo basiranje D�amaladina Takume (Jamaaladeen Tacuma) stu�ti najneverovatniju lavinu hipnoti�kih tonova za neobuzdani ples. Jedan od klju�nih momenata festivala... Kako su se potom sna�li jedini na�i predstavnici na ovogodi�njem NSJF-u, saksofonisti Stanislav Mitrovi� i Ako� Laki? Odli�no � ovaj duet (u Holandiji poznat kao Double Band) imao je podr�ku ritmi�ara iz slavnog fanki sastava The Headhunters, Herbija Henkoka (Herbie Hancock), da lako demonstrira visoku muzikalnost i balkanski temperament. U modu ponovo ulazi Nju Orleans � grad u kome je, kako se smatra, d�ez ro�en. Zatvaranje kruga ozna�ava povratak osnovnim motivima nastajanja d�eza, kao muzike za ples i optimizam. Pijanista Dejvid Torkanovski (David Torkanowsky) i njegov Astral Project svoj izraz defini�u pojmom �Voodoo Bop�: na osnovama bebop �kole, oni crpe ludilo Mardi Gras karnevala, misti�no-magijski ritual i izra�ajni bezobrazluk avangardista da uobli�e novi neobi�an koncept. Kada se koncert bli�io vrhuncu, Torkanovski je na rub bine izru�io 50-ak kompakt diskova i pozvao okupljeni svet da se poslu�i, uz bak�i� u skladu sa do�ivljajem i (lepim) vaspitanjem. A onda je osetio teskobu spram konvencionalnih mogu�nosti svog instrumenta, pa levom rukom uhvatio veliki klavirski poklopac, a desnom poklopac za dirke i udarao njima po telu klavira, dovode�i publiku do delirijuma. Njegov u�itelj Dr D�on (Dr. John) neobja�njivo je odustao od (najavljene) posvete Djuku Elingtonu i ostao u vodama jungle beat-a, a da koncert � ipak � bude ekskluzivan, u jednom momentu ustao sa klavira i fanovima poklonio pristojnu �sola�u� na elektri�noj gitari. Stari engleski d�entlmen Kris Barber (Chris Barber) je pak prizvao Elingtona ba� kako smo o�ekivali od Dr D�ona � jezikom slavne njuorleanske ulice Burbon i stepom u maniru d�ez pionira. Ali, najefektniju proslavu duha Nju Orleansa uobli�io je njujor�ki avangardista Stiven Bern�tajn, sa Millennial Territory Orchestra. Polaze�i od rukopisa davnih majstora (Dixieland Jazz Band, Armstrong, King Oliver...), truba� je smislio vitalnu varijantu pro�imanja svih kasnijih iskustava (bop, avangarda, funk), da napravi dobitni aspekt d�eza za vek koji dolazi. Potresno i veselo, u isti mah! Bluz pre�ivljava te�ke trenutke. S jedne strane su starci (B.B. King, Linda Hopkins i Klarens Gejtmaut Braun), svi u osmoj deceniji �ivota, ali ipak sposobni da razgale veliki broj ljudi starim pesmama i rifovima. S druge strane su talentovani klinci, spremni da ponude originalan pristup i preuzmu odgovornost za budu�nost ove forme. Ali, samo mali broj me�u njima je ove godine uspeo da se otisne preko Atlantika, a ni NSJF organizatori nisu bili spremni da za njih rezervi�u ni�ta ve�e od kamerne sale E�er. Tako je sirovom rok-bluzu D�ejmsa Hantera (James Hunter), fascinantnoj snazi glasa korpulentne �emekaje Kouplend (Shemekia Copeland) i suptilnom slajd muziciranju Kris Tomas (Chris Thomas) Kinga svedo�ilo jedva stotinak najvernijih bluz afisinadosa. Centralni doga�aj ovogodi�njeg festivala bio je dupli program staraca iz Buena Vista Social Club (BVSC) paketa. Ulaznice za koncerte Rubena Gonzalesa (Gonzalez) i Ibrahima Ferera (Ferrer) planule su po objavljivanju programa, sredinom maja. U sali nestrpljenje. Mrak, pa svetlo na rub bine, odakle trombonista Hesus (Jesus) Ramos dovodi �ika Rubena do klavira. Od BVSC ekipe u bandu su jo� Rubenov najbli�i saradnik, kontrabasista �a�aito (Cachaito) Lopez i fenomenalni truba� Gvahiro (Guajiro) Mirabal. Prvi tonovi spontano mame suze u publici. Ramos mazi Rubena po glavi � to je �in velikog po�tovanja prema starom pijanisti. Onda na scenu ulazi Omara Portundo (Portuondo). U laganom tempu, re� po re� opisuju�i strast, "Viente Anos" je novi veliki stres. A onda "Boginja ose�aja" (kako je zovu na Kubi) objavljuje da se iza zavese krije Ibrahim Ferer. Na redu je njegov "Dos Gardenias". U drugom delu nastupa, Omara i Ferer su zaigrali na "Silensio": sada su njih dvoje razmenili suze, ba� kao onomad u Vendersovom filmu. I kao da je taj �in promenio dominantno raspolo�enje u publici iz surove patetike u neopisivu radost. Do kraja nastupa, publika ska�e u ritmu salse, svesna �emu upravo prisustvuje... Isti ose�aj radosti, u podrumskoj prostoriji nudi Dominikanac Mi�el Kamilo (Michel Camilo). Uz karakteristi�an osmeh na licu, ovaj pijanista neprikosnovene tehnike ukucava svoje prste u crno-bele dirke brzinom profesionalnih daktilografa, na o�aj fotografa sa konvencionalnijom opremom i urlike odu�evljenja op�injene publike. Ro�endansku nagradu Bird, za posebne zasluge u istoriji d�eza, dobio je trombonista J.J. Johnson. Garden Pavilion, svojevremeno najve�i prostor za svirku na NSJF-u (u ba�ti Kongresnog centra), od ovog leta nosi ime osniva�a festivala Pola Aketa (Paul Acket). Sviralo se dobro, upoznali smo solidan broj novih likova i be�ali od dosadne ki�e. A egzibicije? Za njih se potrudio neoprezni posetilac, koji je � bacaju�i neuga�eni opu�ak u kantu za sme�e � poslednje ve�eri festivala zapalio solidnu vatricu u podrumu Kongresnog centra. Organizatorima muka, a najizdr�ljivijim posetiocima �ansa da po zavr�enom programu u ostalim salama svrate u podrum (gde je satnica kasnila gotovo sat vremena) na jo� malo muzike. Vojislav Panti� |