| Vreme u�ivanja |
Vreme broj 505, 9. septembar 2000. |
Ra�anj ("Sa�"; "Vreme", Broj 503; 26. avgust 2000)
Moji prvi susreti sa Najboljim Jelom na Svetu, tj. jagnjetinom sa ra�nja, poti�u s kraja sedamdesetih, kada sam u zelenom, gastarbajterskom "opel rekordu" vozio svog oca po�etkom zime iz Beograda za Dubrovnik i negde krajem februara natrag. Kao sr�anom bolesniku nije mu prijala beogradska zimska �a�, a put za Dubrovnik imao je jo� jednu prednost � Jagnjetinu sa Ra�nja u Jablanici. �im se pro�e velika krivina iza samog gradi�a, tu je serija kafana sa takozvanim hidro-ra�njem. Isti nema veze sa Neretvom koja se zeleni dole u provaliji. Sam ra�anj je lancem od bicikla povezan sa velikim crnim to�kom na koji su pri�vr��ene plasti�ne �a�e od jogurta. Voda iz �laufa curi u �a�e i... znate ve� kako se okre�e to�ak. Od svih tih (post)jablani�kih kafana, najznamenitija je ona "Kod Gojka". Koliko mi je poznato, nije prekidala rad ni sve vreme (poslednjeg) rata, kada je stekla i veliki ugled kod UN-ovaca, IFOR-ovaca, a sada i SFOR-ovaca, mada sam li�no uvek sumnjao u to da svi ti strend�eri zaista znaju kakvim delikatesom �a��avaju svoja nepca. Nije da imam ne�to protiv svih tih Engleza, Francuza, �eha i ostalih Amera, daleko bilo! �ak su mi Talijani sa fazanovim perom u �e�iri�u bezgrani�no simpati�ni. Daleko su od ku�e, brane demokratiju, ljudska prava i multi-kulti dru�tvo na Balkanu, nije njima lako. Nego �isto sumnjam da oni shvataju da imaju posla sa pravim hercegova�kim janjetom koje se po�teno oznojilo da bi po onom kamenjaru na�lo travku, pre nego �to je zavr�ilo na tanjiru. Tata i ja bismo obi�no kod Gojka stigli taman za kasni ru�ak, mada pamtim i jedan polazak iz Beograda u pono�, kojom prilikom smo Jagnjetinu sa Ra�nja doru�kovali. Lagao bih kada bih ovde hvalio izuzetnu ljubaznost osoblja, divnu doma�u rakiju, izbor vina ili bilo �ta drugo. �ak je i pekarski krompir koji je pratio jagnjetinu na tanjiru bio krajnje prose�an. Kod Gojka se dolazilo na Jagnjetinu sa Ra�nja (u daljem tekstu JsR), sve ostalo je bilo krajnje prose�no. Ali jagnjetina (sa ra�nja) bila je carska! Jo� kada sam narednih godina empirijskim putem do�ao do zaklju�ka da je jagnje ba� jagnje samo u maju/junu i oktobru/novembru No, ve� ti prvi susreti sa Najboljim Jelom na Svetu otvorili su u meni i te�ku dilemu koja uporno prati sve ljubitelje JsR-a: da li je bolja vru�a ili 'ladna. Li�no vi�e naginjem vru�oj JsR, posebno ako je tek skinuta sa �ara. Dodu�e, lepo se se�am kako je bila ukusna i kada je razmotamo iz pak-papira u ujakovom dvori�tu u Mostaru. Tu smo, za razliku od Gojkove kafane u kojoj je hleb obi�no bio malkice bajat, imali prednost vru�eg hleba sa debelom korom iz obli�nje privatne pekare. Kao i 'ladne vode sa �esme koja se napajala iz Radobolje � odgovorno tvrdim, najsla�e �esmaru�e na svetu. Druga velika dilema koja mu�i sve poklonike JsR-a jeste koji komad odabrati, ako vam se kojim slu�ajem posre�i pa mo�ete da birate. But, naravno, krije najbolju krtinu, ali da li je krtina ono najbolje? Meni li�no prija bilo koji komad, pod uslovom da je propra�en obiljem ko�ice. Tamnorumene, hrskave i dooooobro posoljene. Rebarca su, naravno, sva�iji favorit-�to nije nikakvo �udo. Moraju da rade prsti, te su divan izgovor za odlaganje te proklete vilju�ke kojom nas je usre�io car Du�an tek toliko da bismo mogli da je strancima nabijamo na nos... �to se same pratnje ti�e, mo�e pekarski, mo�e i pe�eni krompir, ali sam pristalica �kole koja se zala�e samo za hleb, onaj vru� sa debelom korom, od privatnika. Kada je o salati re�, tu nema dileme. �ak i kada se nudi slatki makedonski paradajz, koji ne odbijam ni posle torte, uz JsR biram samo mladi luk. Uz koricu JsR-a luk (mladi) ne treba �ak ni soliti! Vino... e, kod Gojka je to bio mali problem, jer se nije mnogo polagalo na izbor i kvalitet. U takvoj situaciji najbolje je piti �pricer, i to po principu "�to je vino lo�ije, tim vi�e sode ili kisele". Ako ste se dobro pripremili za put i poneli fla�u zlatno�ute HEPOK �ilavke, e onda je JsR dobijala kvalitet vi�e. HEPOK-a vi�e nema, ali jo� bolju �ilavku danas pravi Stanko Vasilj iz Me�ugorja, zove se "stankela". Bledunjava, kao da nije zalivena jarkim hercegova�kim suncem, opora je poput goleti na kojoj raste. Valja je dobrano rashladiti i piti polako izme�u zalogaja. Toplo se preporu�uje lagani dreme� pre nego ponovo sednete za volan. Kafana "Kod Gojka" ima jo� jednu veliku prednost. Du�i i telu daje taman onoliko podr�ke koliko je potrebno da bi se stiglo do Stona i njegovih kamenica, ali� to je ve� druga pri�a. U ovoj, moram jo� da priznam, nemam odgovor na jo� jedno pitanje koje mu�i poklonike JsR-a. Nije li mo�da ipak �arsko jagnje bolje od hercegova�kog, i nije li mo�da ipak "Tekija" u Tetovu bolja kafana od Gojkove? Pogled je svakako lep�i, kao i izbor vina, a o ajvaru i da ne pri�amo. I ovde ima strend�era (daleko su od ku�e, brane demokratiju, ljudska prava i multi-kulti �ivot na Balkanu, nije njima lako). Mo�da njih upitamo... Nenad �ebek P.S. Molim sve one koji smatraju da je Jaretina u Blatu (posebno kod Nurije u Sarajevu) ili Crni Ri�ot kod Gverovi�a u Zatonu (Malom) Najbolje Jelo na Svetu da mi se hitno jave, pa da zajedno napi�emo protestno pismo redakciji lista "Vreme".
|