Politika

Vreme broj 508, 28. septembar 2000.

Otpor nudi Miloševiću

Pomoć da prizna poraz

"Mi smo velikodušni i ne želimo nikom zlo, pa ni Miloševiću. Želimo da mu pomognemo da u ovom, za njega izuzetno teškom periodu ostane dostojanstven kakav je i do sada bio"

Počelo je sa "Grizi sistem", nastavljeno sa "Otpor do pobede" a, kako sada stvari stoje, završava se sa "Gotov je" – tako je izgledala evolucija parola Narodnog pokreta Otpor, ali i politička scena Srbije u poslednjih godinu dana. Na toj sceni, po mišljenju mnogih, upravo je Otpor odigrao ključnu ulogu – akcije koje je organizovao uticale su na (inače prilično pasivnu) javnost, a represija režima prema aktivistima pokreta pokazala je da one koji upravljaju ovom zemljom (a za koje se verovalo da su imuni na sve) nešto ipak može da uzdrma. Bez lidera koji bi mogli biti "kupljeni", bez frakcija, sa aktivistima u praktično svim gradovima Srbije, Otpor je za predstavnike vlasti postao rebus, a za predstavnike opozicije neko ko im pokazuje da nisu neprikosnoveni "borci za opštu stvar".

Pošto se tokom svakog bitnijeg političkog dešavanja u proteklih nekoliko meseci stepen napetosti mogao meriti brojem aktivista Otpora koji su privođeni na informativne razgovore, moguće je bilo očekivati da će svi dosadašnji rekordi (period posle preuzimanja Studija B i ubistva Boška Peroševića, kada je dnevno hapšeno više desetina aktivista) biti potučeni 24. i 25. septembra. Međutim, poput ostalih katastrofičnih prognoza aktuelnih pred izbore, i ova se pokazala kao promašena – tokom ta dva dana nije bilo nijednog hapšenja! U razgovoru za "Vreme" aktivista Otpora Vukašin Petrović to objašnjava činjenicom da režim u ovom trenutku ima previše muka kojima je u potpunosti zaokupljen: "To nije ni pretnja ni slabljenje pritiska na nas, vlast jednostavno nema vremena ni za šta drugo osim za rešavanje svojih internih problema". Osim toga, po njegovom mišljenju, "režim je naučio lekciju jer mu je dokazano da represijom ne može ništa da učini".

IZBORI: Demokratska opozicija Srbije u ponedeljak je praktično proslavila izbornu pobedu, ali je mnogo toga u vezi s izborima i dalje ostalo nejasno – parola "Gotov je!" i dalje je samo parola, a ne potvrđena činjenica. Uostalom, aktuelni predsednik mnogo puta je potvrdio da najbolje funkcioniše u situacijama kada izgleda najranjiviji. Ipak, stav Otpora je i u ovom trenutku jasan: "Slobodan Milošević je gotov – građani su to potvrdili, a sada je samo pitanje da li on ima dovoljno snage da to prizna. Ako nema, naš zadatak je da mu u tome pomognemo. Mi smo velikodušni i ne želimo nikom zlo, pa ni Miloševiću. Želimo da mu pomognemo da u ovom, za njega izuzetno teškom periodu ostane dostojanstven kakav je i do sada bio i da prizna poraz."

Problemom kako pomoći Miloševiću jednog dana će se verovatno baviti stručnjaci, ali se, što se Otpora tiče, metode pomoći neće menjati. "Mi smo pronašli dobitnu formulu, uspeli smo da za dve godine uradimo mnogo više nego drugi njegovi protivnici za deset godina. Taj sistem definitivno funkcioniše, i pošto režim za njega nema odgovor nećemo ga uopšte menjati. Nove metode počećemo da primenjujemo u slučaju da se nova vlast pokaže kao loša", kaže Petrović.

A ta (eventualno) "nova vlast", odnosno sadašnja opozicija, bila je tokom proteklih desetak godina već kvalifikovana kao loša, uglavnom zbog nejedinstva. Problem nejedinstva posebno je aktuelizovan ove godine, kada je većem delu Srbije dogorelo do nokata i kada se konačno shvatilo da "maršom u više kolona" ne može nigde da se stigne. Na velikom aprilskom mitingu Otpor je izneo stav koji opozicija očigledno dotad nije shvatala – "Ko izda, pizda", poručio je pred svim liderima aktivista Vladimir Pavlov. Opozicija je ipak krenula u više kolona, ali Otpor joj nije

ponovio ružne reči. "Posle izbora pokazala se kao veoma dobra odluka da se ne izjašnjavamo o tome. I dalje smatramo da je opozicija, ma šta o njoj mislili, oruđe u rukama građana Srbije i da to oruđe u trenutku kada ne postoji alternativa ne treba uništavati", objašnjava Vukašin Petrović to što je Otpor spram opozicije ostao pristojan i u trenucima kada su joj mnogi upućivali uglavnom psovke.

U svakom slučaju, obe opozicione kolone su dva dana pred izbore morale da budu u "izbornoj tišini", a Otpor se pripremao za, kako kaže naš sagovornik, "sve moguće situacije": "Imali smo plan za svaku od njih i bili smo spremni (a i dalje smo) da, kao i uvek do sada, efikasno odgovorimo." Iako do "situacija" nije došlo, "24. septembra Otpor je bio svuda".

KAMPANJA: Svoju predizbornu kampanju Otpor je započeo još dok se opozicija dogovarala o listama kandidata, a pozicija tek krenula sa

(pred)izbornom fazom obnove i izgradnje. Svakodnevno su širom Srbije organizovane različite akcije, lepljeni su plakati, smišljani novi slogani. Petrović kaže da je najuspešniji deo kampanje upravo slogan "Gotov je", jer su "to najčešće izgovarane reči u Srbiji u protekla dva meseca".

I dok je te reči kao moto ovogodišnje predizborne kampanje prihvatila (doduše nezvanično) i Demokratska opozicija Srbije, akcije Otpora u delu javnosti ipak su primljene samo uz osmeh, a sam pokret i dalje se pominje kao nešto što nije preterano ozbiljno. Aktivistima Otpora, kaže naš sagovornik, to nije bitno: "Nama je bitno da tako ne misle građani Srbije koji nam, prema svim ispitivanjima javnog mnjenja, veruju mnogo više nego strankama za koje su glasali na ovim izborima i uz čiju pomoć su pobedili Miloševića."

Zvanični podaci o tome u koga građani imaju poverenja

još nisu saopšteni. Iako skeptici uporno ponavljaju da "on još nije gotov", nezvanični izborni rezultati mnogima su vratili nadu. Kao dobar deo Beograda, dan posle izbora nasmejan je bio i Vukašin Petrović: "Posle dugo vremena, osećam se slobodno. Do sada sam se borio za slobodu, a od ovog trenutka mogu se boriti jedino da je sačuvam."

Tamara Skroza

prethodni sadržaj naredni

vrh