| Politika |
Vreme broj 509, 5. oktobar 2000. |
Stanje stvari Lepota samoponi�avanja Ta sila koja je �arila i palila svud okolo, koja je do pre dve nedelje pretila celom svetu, srozava se, cvili i moli za jo� jednu, makar potpuno beznade�nu �ansu
To je bila prosta situacija u kojoj je mogao da bira: ili da odmah proglasi svoju pobedu, pa da tu la� brani �im god stigne, ili da prizna poraz. Razumem da su obe alternative bile neprijatne ili neizvodljive, ali ovo �to radi izgleda najgore i najbesmislenije. Priznao je te�ak poraz, ali je malo zakinuo pobedniku, tek koliko da iznudi drugi krug kao da bi iko i�im mogao da objasni bilo kakav ishod drugog kruga osim Milo�evi�evog jo� ve�eg, katastrofalnog poraza. Ko�tunica mu �ini uslugu �to to odbija, spasava mu neku mrvu dostojanstva, a nokautirani Milo�evi� ho�e da zna da li bi ovaj mogao da ga bije ponovo, pa bi posle pitao mo�e li jednom rukom, pa mo�e li zavezanih o�iju� Malo sam daleko, ali verujem da ljudi u Srbiji ne mogu da se na�ude toj tako bednoj agoniji svog nekada�njeg vo�e. Ta sila koja je �arila i palila svud okolo, koja je do pre dve nedelje pretila celom svetu, srozava se, cvili i moli za jo� jednu, makar potpuno beznade�nu �ansu. Ovakav kraj bi�e jo� jedan razlog da ga se Srbija zauvek stidi osim, naravno, ako ipak ne odlu�i da nestane u krvi i plamenu. Tada bi ostao samo goli u�as. Ali, izgledi za to smanjuju se iz dana u dan, i to ve� vi�e ne zavisi od njega nego od onih oko njega koji valjda po�inju da shvataju da tu vi�e nema ni�ega, da je tragedija gotova, da se pretvorila u farsu, a uz to ne idu nasilje i smrt. Ti poslednji ljudi koji ga jo� okru�uju morali bi biti sasvim maloumni pa verovati da on jo� mo�e mirno da pobedi kontumacijom, proglasi se legitimnim predsednikom i nastavi kao da ni�ta nije bilo. I jo� da sastavi federalnu vladu uz pomo� poslanika koje je izabralo dvadeset odsto glasa�a iz dvadeset puta manje republike. A i ti prevrtljivi Crnogorci ve� su mu otkazali ljubav i namiguju pobedni�koj strani. Dakle, do�lo je dotle da bi prvi policajac koji bi dobio nare�enje da nekoga bije ili hapsi morao odmah uhapsiti toga ko mu je naredio, �to bi se neminovno i desilo, pa bi se tom obrnutom linijom komandovanja brzo stiglo do Milo�evi�a. Ovde u Americi jo� pominju Ha�ki sud, kao da je u svemu najva�nija njegova li�na sudbina, a u Srbiji se iz lektire za osnovnu �kolu zna da jazavca ne vredi izvoditi pred sud. U tom pogledu nisu mi strani ni patriotski argumenti, jer ipak je to doma�i jazavac. Me�utim, izgleda da neki svetski diplomati, sigurno i sami nekakvi jazavci, samo strani, ovih dana �ivo pregovaraju oko toga da se za njega na�e neko zgodno mesto pa da tu pro�ivi �to mu je ostalo. To bi, smatra se, bio veliki poklon, a za uzvrat on bi se uzdr�ao od namere i �elje da pobije vlastiti narod. Time bi to zaslu�io. Ali, dobro, nismo ni mislili da je svet ure�en logi�no i pravedno. U stvari, priznajem da me pri�a zanima samo do izlaska iz rupe, a posle neka on sam ili neko drugi vidi �ta �e s njim biti. Ono �to �e ostati posle njega bi�e sasvim dovoljno zabavno. Ma �ta, bi�e �isti cirkus, makar u po�etku. Srbija i Ko�tunica ve� su svetska atrakcija, a onolike televizijske ekipe samo �ekaju da se rampa podigne pa da ulete i globalizuju sve �to dohvate. A i doma�i narod bi�e znati�eljan da zaviri iza dvorskih zidova i �uje pri�e raznih sau�esnika i o�evidaca. Ali, ko ne�e sebi da kvari raspolo�enje neka ne o�ekuje neku naro�itu satisfakciju. Sazna�emo �ta su sve korisno radili svi ti glavni urednici, generalni sekretari i portparoli, koliko su se protivili, kako su bezbroj puta rizikovali karijere i polo�aje, koje su u�ase uspeli da spre�e, koliko bi nam bez njih bilo gore i koliko smo im du�ni. Sve je to, pre Srbije, ve� vi�eno po Isto�noj Evropi, poslednji put u Hrvatskoj. Ta vrsta ljudi uglavnom je prolazila jeftino po�to bruku dobro podnose, a onda �ovek ne zna �ta s njima da radi. Tek oslobo�eni narod u svom odu�evljenju obi�no ne zaboravlja da odmah pita �ta je sad �ije i gde su pare, ali bojim se da �e oko toga biti neprijatnih situacija i bolnih razo�aranja. Naime, koliko god neki re�im naglo padne, pare se po pravilu sklone jo� br�e, i tu se ponekad tek naknadno ne�to mo�e prona�i i povratiti. Dakle, ne mora se navrat-nanos. Ipak, ne�to imovine u ovakvim prilikama obavezno promeni vlasnika. Osim toga, ljudi �e hteti da saznaju �ta se u njihovoj zemlji stvarno doga�alo svih ovih godina. Ko je kad i za�to o ne�emu odlu�ivao? Gde je Ivan Stamboli�? Ko je ubio Slavka �uruviju? Od pojedina�nih sudbina do istorijskih doga�aja, lanac misterija je dug i zapravo jedva da i�ta pouzdano znamo ovoj �udovi�noj epizodi, osim �to vidimo da se na kraju sve raspalo. Sad �emo odjednom, umesto ni�ega, �uti hiljadu raznih verzija svega, i onda opet ni�ta. Dobi�emo, mo�da, mala i obi�na obja�njenja na velika pitanja. Slutim da ne�emo prona�i nikakve grozne, demonske razloge, zbog �ega �emo se ose�ati jo� gore. A onda �e sve to da se zaboravi, do�i �e, recimo, velika me�unarodna pomo�, pa �e sve da se sredi i ispuni�e se Ko�tuni�ino obe�anje o obi�nom �ivotu u normalnoj zemlji, ako neko zna �ta je to. Zasad jo� ni�ta nije normalno, ali ne vi�e kao ono pre, ne, sad je sve neuporedivo bolje od normalnog. Od Srbije su svi bili sasvim digli ruke, i uglavnom se verovalo se tamo ni�ta ne�e promeniti jo� koju deceniju. A sad se ne usu�ujem da prepri�avam i prenosim sve divljenje i pohvale koje se ovamo izri�u, po�to zebem da nekome tamo opet ne udari u glavu. Se�ate se kako je bilo pro�le godine? E pa, to isto samo sasvim suprotno. Stojan Cerovi�
|