Politika |
Vreme broj 511, 19. oktobar 2000. |
Momci iz Brazila "Frenkijevci" su ostavili tragove u boji svojih beretki od Knina do Kline
Stoga se već prve ratne godine pojavila potreba za posebnom paravojnom jedinicom čiji bi glavni zadatak bio da odrađuje ono što drugi nisu hteli ili smeli, a sporedni da pazi da ostala menažerija sasvim ne podivlja i ne odmetne se. Glavni posao oko formiranja ove grupe zapao je tadašnjem šefu Državne bezbednosti Jovici Stanišiću, ali je ništa manje važan bio Mihalj Kertes, koji je 1991. bio ministar bez portfelja u Vladi Srbije. "Terenski" deo pripao je Stanišićevom pomoćniku Franku Simatoviću Frenkiju, i njegov nadimak postao je eponim za celu grupu čak i nakon što se Simatović, napredujući u službi, izdigao visoko iznad "terenskih" poslova. Pošto je bila tajna, jedinica nije imala oznake i jedino po čemu su se izdvajali bile su crvene beretke, po kojima su dobili drugo nezvanično ime. Regrutni sastav "Crvenih beretki" bio je kao i kod ostalih paravojnih jedinica (s koca i konopca), samo su kriterijumi bili stroži, s osloncem na poznavanje borilačkih veština i spremnost da se bez pogovora izvrši svako naređenje. Ljudi za "Crvene beretke" vrbovali su se iz drugih paravojnih jedinica (najviše iz Arkanovih "Tigrova"), ali i direktno iz zatvora. Istaknuti članovi poznati su uglavnom po nadimcima (Legija, Major Fića, Cema, Žika Crnogorac, Pera Divljak...). Oni koji im znaju prava imena ne vole da ih pominju, a čak i o nadimcima pričaju šapatom. Glavni centar za obuku bio je u Kuli kod Vrbasa, (koji je NATO više puta raketirao) ali su slični logori postojali i na Tari, a tokom rata (1991–1995) i u Pajzošu (Slavonija) i Tikvešu (Baranja). Sastav im nikad nije prelazio 300 ljudi, ali su uvek raspolagali najsavremenijom opremom i oružjem, uključjući i protivavionske sisteme.
Krajem rata, "Crvene beretke" dobijaju sadašnje zvanično ime (JSO) i bazu na Banjici. Tokom sukoba na Kosovu, bili su pod neposrednom komandom generala Sretena Lukića (danas načelnik Uprave za pogranične poslove u Resoru javne bezbednosti), a Lukić je naređenja primao od Nikole Šainovića, Miloševićevog poverenika za Kosovo. Detaljni izveštaji o njihovim aktivnostima u pokrajini mogu se naći u izveštajima "Hjuman rajts voča" i drugih međunarodnih organizacija koje su istraživale ratne zločine. U sadašnjim maglovitim okolnostima nije sasvim jasno pod čijom komandom JSO trenutno deluje (5. oktobra su u radio-saobraćaju koristili šifru "Brazilci"). Iz više izvora "Vremena" je potvrđeno da bi na njih u ovom trenutku, najviše uticaja mogao da ima Zoran Đinđić, jedan od lidera DOS-a. Dejan Anastasijević |
![]() |
prethodni sadržaj naredni |