Politika

Vreme broj 511, 19. oktobar 2000.

Iz li�nog ugla

Anatomija pacova

Da li je u politici legitimno menjati strane? Svakako, menja se i situacija. Da li su svi koji promene stranu pacovi? Nisu, naravno. Ali, ako ve� sumnjate, i �elite da nepogre�ivo utvrdite da li se u nekom konkretnom slu�aju radi o pacovu ili ne, postoji pouzdan kriterijum. Pacovi, naime, ne vole rizike

Pre nekoliko dana, jedan ovda�nji ministar osetio je potrebu da se javno odredi prema na�im aktuelnim izbornim sporovima: "Nadam se", rekao je ministar, "da �e biti postupljeno po zakonu i rezultatima glasanja." Ministar se tako�e ponadao i da "ne�e do�i do falsifikovanja rezultata glasanja", dok je na pitanje kako �e se pona�ati njegov predsednik, odgovorio kako "misli" da �e on "postupiti u skladu sa izbornom voljom gra�ana". Kona�no, kao �lag na torti, ministar je �estitao svojim politi�kim protivnicima "ubedljivu pobedu". Na prvi pogled, sasvim lepa i korektna izjava, gotovo izuzetak u ovom vremenu ostra��enosti: priznati izbornu volju gra�ana, unapred osuditi sva falsifikovanja, �estitati protivniku... Me�utim, nekako je te�ko oteti se utisku da ova izjava, ipak, ne zaslu�uje i tzv. drugo �itanje. Tek tada, u drugom �itanju, otvara se niz pitanja.

Najpre, ministar � kao otelotvorenje izvr�ne vlasti � ima du�nost da obezbedi da se "postupa po zakonu i rezultatima glasanja"; nadati se tome, dozvoljeno je gra�anima a ne ministrima. Tako�e krajnje je sumnjiv i ministrov stav o mogu�im falsifikatima: u momentu u kome je izjava data, nisu ni postojali dokumenti koji bi mogli da budu falsifikovani, tako ministrova nada da rezultati ne�e biti la�irani, u stvari, izra�ava sumnju da �e oni to ipak biti.

Najapsurdnije ministar ipak zvu�i kada "procenjuje" budu�e pona�anje svog predsednika: ministar, dakle, "misli" da �e predsednik "postupiti u skladu sa izbornom voljom gra�ana". Ministar, dakle, u to nije siguran, ne sme �ak ni da se u to nada, kao u prethodnim odgovorima, on samo "misli". Ako ve� sumnja u pona�anje predsednika, ministar je, svakako, mogao da u�ini i ne�to vi�e: ako bi, na primer, li�no od njega zahtevao da se ta "izborna volja" i zaista po�tuje. I tu su onda stvari vrlo jasne: ministar bi nesporno bio zaslu�an, ako bi svojom intervencijom kod predsednika obezbedio po�tovanje "izborne volje"; u suprotnom, kao �astan �ovek, morao bi da podnese ostavku.

Kona�no, kako rekosmo, �lag na torti je ministrova �estitka svojim politi�kim protivnicima na "ubedljivoj pobedi". Me�utim, i stranka u kojoj je ministar visoki funkcioner dobila je na tim istim izborima ne�to: neke op�tine, neke poslanike, �ak veliki broj njih. Nisam primetio da je ministrovoj stranci bilo ko od njenih politi�kih protivnika, na onome �to je dobila, ista �estitao.

Dakle, tek drugim �itanjem ove izjave oslikava se njena su�tina: ministar nije siguran da li �e izborna volja gra�ana biti po�tovana, da li �e biti "falsifikovanja rezultata" ili ne�e, i kako �e njegov predsednik da se pona�a. U su�tini, ministar nije siguran da li �e vlast njegove stranke opstati ili ne�e. I, naravno, tu svoju nesigurnost u dr�avu �iji je visoki funkcioner � u svoju stranku i u svog predsednika � ministar �eli da podeli sa svima nama. Kao da nam ka�e: "Eto, ja upozoravam na vreme, ja nisam kao oni." Ako sve pro�e dobro, to �e se sigurno shvatiti i kao zasluga samog ministra: on je �ovek javno upozorio predsednika kako treba da se pona�a! Ako, opet, ne pro�e dobro, ministar uvek mo�e da ka�e: "Eto, ja sam javno rekao, ali nisu me slu�ali!"

Ministrova izjava je, zapravo, vrlo reljefna paradigma jednog tipa pona�anja i razmi�ljanja neizbe�nih saputnika velikih politi�kih i socijalnih potresa. Nesigurni u ishod doga�aja, mnogi ljudi iz dr�avnog, politi�kog i privrednog establi�menta tada po�inju o�ajni�ki da tra�e rezervne opcije, zadnje izlaze, da prave nova savezni�tva i primenjuju razli�ite kozmeti�ke zahvate. Oni se, dakle, pona�aju kao pacovi na brodu koji plovi nesigurno, pa nisu sigurni da li �e, mo�da, potonuti. Jer, samo kapetan tone zajedno sa brodom, pacovima je dozvoljeno da ga napuste.

U svim dru�tvima u kojima se ovaj fenomen doga�ao � a u poslednjih deset godina naj�e��e u ova pola tuceta malih dr�ava izme�u Karpata, Alpa i Jadrana � ve� na prvi pogled mo�e se izdvojiti nekoliko tipova ovih �ivotinja. Nema razloga za sumnju da �e se isti tipovi pacova pojaviti i u Srbiji, i ovaj prilog namenjen je njihovom lak�em prepoznavanju:

1. Pacovi koji tvrde da su, zapravo, kao visoki funkcioneri re�ima sve vreme radili protiv njega. Ovo je najzanimljivija i ujedno najre�a vrsta pacova. Pristup zahteva hladnokrvnost, potpuno odsustvo skrupula i uro�eni talenat za obmanjivanje ljudi. Pri tome, ovi pacovi nikako ne misle da su objektivno nesposobni, pa da su re�imu, svojim neznanjem i nekompetentno��u, objektivno i �tetili. Ne, oni govore o vi�em obliku �teto�instva, o nekoj vrsti sabota�e. "Vi�e sam mogao da pomognem na�oj stvari unutra, nego napolju", naj�e��i je izgovor ove vrste pacova. "A ko vas je snabdevao informacijama, ko vas je �titio i pomagao dok ste bili u opoziciji?", ka�u ovi pacovi dalje. Naj�e��e, oni potpuno la�u: niti su ikome odali neku va�nu informaciju, niti su ikoga za�titili. Pametniji me�u njima, ponekad, unapred po�inju da se pripremaju za budu�u ulogu pacova, pa ne�to zaista i urade.

Tako je, pre nekoliko godina, jedna od tada�njih "mladih zvezda srpske levice", predose�aju�i skore nevolje, po�ela da na zatvorene sednice Glavnog odbora svoje stranke donosi mali kasetofon i tajno snima njihov tok. Te trake su se kasnije pojavljivale u jednom beogradskom tabloidu koji, na�alost, nije pre�iveo "blagotvorne" efekte Zakona o informisanju. Cela pri�a je, naravno, imala dve dimenzije: romanti�nu i realnu. Romanti�na dimenzija polazi od vlasnice kasetofona, prelepe novinarke jednog na�eg nezavisnog medija, i ponovo otkrivenih pubertetskih sklonosti na�e "mlade zvezde". Da je to u pitanju, svakako bi se moglo i oprostiti �oveku: radi se o prili�no ljudskoj gre�ki, a pomenuta novinarka je zaista jedna od najlep�ih �ena Beograda. Da, svi smo mi pomalo ljubavnici, samo su neki od nas i �pijuni... Me�utim, realna dimenzija je mnogo gora po "mladu zvezdu" i svakako mnogo manje romanti�na. Ispalo je, na kraju, da kasetofon nije slu�io prikupljanju poena u �enskom srcu, nego jednostavnom skupljanju miraza za politi�ki transfer koji je, nedugo potom, i usledio. I onda, naravno, tipsko obja�njenje za ovu vrstu pacova: "Pa ja sam iznutra radio protiv njih...", dobijam mnogo vi�e kredibilnosti.

2. Pacovi koji sami sebe progla�avaju "liberalnom", "reformskom", "mekom", "razumnom" strujom establi�menta. Ovo je tako�e vrlo zanimljiva vrsta pacova, odlikuje se nespornom inteligencijom, kvalitetnim obrazovanjem, poznavanjem stranih jezika, naj�e��e i "gra�anskim" pedigreom, koji im omogu�ava da se u�ive u ulogu koju su sami sebi dodelili. A ovi pacovi, pojednostavljeno, tvrde kako su ba� oni (a ponekad i grupica njihovih pajta�a) "liberali", dok je �itav ostatak re�ima "gnusan, bezobziran i diktatorski". Ovi pacovi, u prelomnim trenucima, poku�avaju da naprave nekakvu "nagodbu" sa snagama koje o�ekuju kao pobednike, da obezbede "mirnu tranziciju vlasti" kako bi "svi bili zadovoljni". Kada se povede re� o koalicionim vladama, ti pacovi uglavnom predla�u sami sebe, odjednom se prise�aju�i svih svojih govora i intervjua u kojima su se (naravno, bez ikakvog efekta) uvek zalagali za "pravnu dr�avu", "slobodu medija", "tr�i�nu privredu", po neko od njih pomene �ak i "ljudska prava". Jedan pripadnik ove vrste pacova savr�eno je uspeo u toj metamorfozi, i to �ak dva puta. Iako je, dok je bio u re�imu, nemilosrdno proganjao svako druga�ije mi�ljenje i pravio "crne liste", ostavljaju�i bez hleba ljude u instituciji u kojoj je radio, na kraju je pro�ao kao "liberal"! Naivna srpska javnost, naviknuta na gre�ke u pade�ima i bele �arape ve�ine re�imskim funkcionera, prigrlila je kao liberala prvog od njih koji se pojavio u Armaniju, sa tompusom u ustima i �a�om �ivasa u ruci!

3. Pacovi koji se (samo)identifikuju kao "eksperti", "stru�njaci", "tehnokrati" ili "tehnomenad�eri". Naj�e��e vrlo uspe�no, u statusnom i finansijskom pogledu, ova grupa pacova insistira na svojoj ideolo�koj neutralnosti: "Moja stru�na znanja", ka�u oni, "bi�e potrebna svakoj vlasti." I naravno, svaka nova vlast �e odgovarati i njima, i leva i desna, i doma�a i strana. Iako se naj�e��e nalaze me�u privrednicima i bankarima, ovih pacova ima u dr�avnoj upravi, pravosu�u, policiji i vojsci, a ne retko i u medijima.

Tako je jedan ugledni direktor velike srpske kompanije pre nekoliko meseci uspe�no manevrisao, i Evropska unija ga je skinula sa "crne liste" pripadnika ovda�njeg re�ima koje je proglasila nepo�eljnim na svojoj teritoriji. "Ja sam ekspert", u euforiji je vikao ovaj direktor na konferenciji za novinare, "pa �ak i Evropska unija to zna, i zato me je izuzela. Mene su podr�ali moji poslovni partneri na Zapadu, i Unija je to morala da uva�i!" Ovaj direktor je, dakle, toliki ekspert da mu je dozvoljeno da i dalje podr�ava re�im koji je smrtni neprijatelj te iste Evropske unije, a da istovremeno izbegne sve neprijatnosti pripremljene za njegove protagoniste! "Gospodar pacova", napisao bi o njemu Tolkin, da je �iv.

4. Pacovi koji apeluju na �irokogrudost i milosr�e novih pobednika. U u�em smislu re�i, ovi pacovi ne pripadaju vrsti koju izu�avamo, jer nisu uspeli da sko�e sa broda dok je tonuo, ve� poku�avaju da se nekako, kasnije, izvuku sa dna. "Nemojte mene, imam malu decu", ili "�ta sam mogao da odlu�ujem ja, obi�an sitan �raf", ili "Da nisam bio ja, bio bi neko drugi, nema veze", njihova su naj�e��a opravdanja. Su�tina je da se uka�e na minimum �tete koju je pacov, dok je bio u vlasti, pri�inio Novim pobednicima, i da se istovremeno apeluje na njihovu humanost, koju oni bar javno moraju da zastupaju. Ova vrsta pacova naj�e��e se nalazi me�u sitnim dr�avnim �inovnicima, novinarima dr�avnih medija, mada se �esto sre�e i u ni�im policijskim strukturama.

Kako Novi pobednici gledaju na sve ove vrste pacova? Nesumnjivo, oni su za njih vrlo korisne �ivotinje. U osetljivoj fazi pred smenu vlasti � a svaka smena vlasti je, zapravo, igra pokera: dobija onaj ko ima ja�e �ivce � pacovi su dragoceno oru�e, kojim se naru�ava unutra�nje jedinstvo protivnika i istovremeno hrabre sopstvene pristalice: "Evo, gotovi su, sad kad ve� i njihovi po�inju da ih napu�taju." Neposredno posle smene vlasti, pacovi su isto korisni: prepuni informacija, detalja, svedo�enja, a istovremeno vrlo jeftini, oni Novim pobednicima slu�e kao metla, kojom se �ise ostaci pora�enog prethodnika.

Me�utim, u dubini du�e, bez obzira na ovu simbiozu, Novi pobednici duboko preziru pacove, i naj�e��e prema njima ose�aju samo ga�enje. Pacovi nisu bili s njima u prvim, najte�im, godinama borbe � naprotiv, u�ivali su sve blagodeti polo�aja koji su zauzimali. Pacovi nisu s njima delili strahove i nade, bezna�a u krizama i slasti u malim pobedama, gor�inu sumnje i tvrdoglavost �elje za uspehom. A najmanje su pacovi s njima delili rizike. Uostalom, kad su izdali svoje biv�e prijatelje i saradnike, za�to pacovi ne bi, u prvoj pogodnoj prilici, ponovo izdali, ovog puta njih? Zato pacovi nikada ne�e biti deo "unutra�njeg kruga" Novih pobednika, zato � ma koliko su se mo�da privremeno dobro sna�li � pacovi nikada ne opstaju dugo.

Najgora je, me�utim, sudbina onih pacova koji pogre�no procene da brod definitivno tone, koji poveruju svojoj i tu�oj paranoji, pa pre vremena sko�e u vodu. I onda, ako brod zakrpi pocepana jedra, izbaci vodu i nastavi da plovi, pacovi po�inju o�ajno da cvile, ski�e, pla�u i poni�avaju se, ne bi li se nekako vratili nazad.

Jedan od najbogatijih srpskih biznismena, �ak dva puta nije imao �ivce da sa�eka, i dva puta je pre vremena sko�io u vodu. Osnovao je �ak i jednu pravu opozicionu partiju � pa ju je posle napustio, kao vanbra�no dete; za vreme bombardovanja spavao je u "Hajatu", pla�e�i se da bude blizu svojih kom�ija, jer su oni bili verovatne mete; odlazio je na "pregovore" u Budimpe�tu sa stranim diplomatama, ali insistiraju�i da sve ostane u tajnosti; kle�ao je pred stranim novinarima, obja�njavaju�i kako bi to Jugoslavija trebalo da klekne. I, dosad se stvarno dvaput prevario. Na njegovu nevi�enu sre�u, �efica politi�ke stranke, koju je dosad dvaput izdao, oba puta je pokazala da ima meko srce, �to u politici nikada nije preporu�ljivo. Popustila bi pred njegovim cviljenjem, plakanjem i poni�avanjem, i oba puta bi se ovaj biznismen vratio, onako ��u�uren, mokar i promrzao, stresao sa sebe vodu, i rekao: "E, pa da nastavimo gde smo stali, a kad �emo mi da popijemo kafu?"

Da li je u politici legitimno menjati strane? Svakako, menja se i situacija. Da li su svi koji promene stranu pacovi? Nisu, naravno. Ali, ako ve� sumnjate, i �elite da nepogre�ivo utvrdite da li se u nekom konkretnom slu�aju radi o pacovu ili ne, postoji pouzdan kriterijum. Pacovi, naime, ne vole rizike, oni ih se iskonski pla�e. Ideal pacova je da uve�e legnu u krevet kao ministri (direktori, generali, ambasadori) jedne partije, a ujutro se probude u istom tom statusu, ali samo pod drugom zastavom. Baciti rukavicu u lice svom gazdi, re�i mu: "Dobro �efe, mi smo zavr�ili, od sutra smo protivnici", pa oti�i i preuzeti sve rizike takvog stava, �in je dostojan svakog po�tovanja. U Srbiji za to treba i dosta li�ne hrabrosti (zato se sli�ni primeri mogu nabrojati na prste jedne ruke) i to definitivno nisu pacovi. Ali, poku�aj da se ba� svi rizici unapred otklone, da se cela smena vlasti svede na jednu "psihi�ku sekundu", i po mogu�nosti tu sekundu prespavati, jeste matrica po kojoj, nepogre�ivo, funkcioni�u pacovi. I zato ih ima tako mnogo.

prethodni sadr�aj naredni

vrh