| Nuspojave |
Vreme broj 511, 19. oktobar 2000. |
"Novo jednoumlje" Kome nedostaju secikese i ubice?
Obi�an �ovek, drug i antifa�ista mo�e da bude prili�no zadovoljan
ovakvom promenom, naro�ito s obzirom na fakat da je sve pro�lo prili�no
glatko: evo, u Hrvatskoj se i dan-danas batrgaju i nate�u s kojekakvim
ekstremno desni�arskim manijacima koji su zaposeli deo medija kao da im
je to babovina! Me�utim, naprasno demokratizovanom zemljom Srbijom �iri
se talas gorkog kriti�ko-publicisti�kog nezadovoljstva, takoreku� zgro�enosti: "Do�lo novo jednoumlje, lele i kuku! Kad otvori�
jedne novine, pro�e te volja da otvara� druge, jerbo su sve iste! Gde li
nestado�e svi oni ljupki du�evni bolesnici, secikese i barabe koje su
nam deceniju i kusur mrsomudile svoje umobolne pri�e!? Vratite nam na�e klini�ke
slu�ajeve, tako smo se lepo navikli na njih!" I tako redom, i
sve u tom stilu: svako ko dr�i do vlastitog nepravedno visokog mi�ljenja
o sebi kao o "slobodnom intelektualcu", "nezavisnom
novinaru", "inokosnom misliocu" ili tako ve� ne�emu
dometnu�e po koju suvu gran�icu na loma�u za "uniformne" postrevolucionarne
medije, naro�ito one do ju�e prore�imske; nije tu najve�i problem
stanoviti narcisoidni vi�ak
moraliziranja nad "preleta�ima" (�ta, je l' biste vi�e
voleli da "Novosti" i "Politika", radi doslednosti,
i dalje dr�e stranu Tiraninu, koji ionako vreba svaku priliku da se povampiri?!)
nego u alarmantnom gubitku kriti�kog orijentira, bilo kakvog ozbiljnijeg
kriterijuma i sposobnosti za konsekventno zastupanje odre�enih vrednosti,
a sve to upravo na strani Novih Moralista: kao da je nestankom Slobodana
Milo�evi�a i njegove kamarile nestao de�urni objekt, default-fiksacija
vaskolikog "kriti�kog diskursa" u Srbalja te se sada, u brzini
i panici, treba (prvi ili me�u prvima) ustremiti na bilo �ta drugo, po
sistemu "daj �ta da�". U protivnom bi, naime, mogla biti ugro�ena
bespogovorno kriti�ka orijentacija/reputacija Dru�tvenog Kriti�ara. Hajde da, zato, malo razgrnemo demago�ke maglu�tine oko "novog
jednoumlja". "Monotonija" koja je naprasno zavladala ovda�njim
medijima mo�e se po nekim svojim elementima, uporediti � naravno, bez
�treberski doslovnog �itanja istorijskih analogija � sa unebovapiju�im
jednoumljem, recimo, nema�kih
medija posle 9. maja 1945: Bog te, sve novine antifa�isti�ke! Svi radio
programi antinacisti�ki! Nigde lepe re�i o Fireru, nigde nijedne pogrde
poganoj jevrejskoj rasi! Nigde ni slovceta o odvratnom Unutra�njem
Neprijatelju, koji deluje u sprezi s masonsko-plutokratsko-cionisti�kim
Spoljnim Du�maninom! Nigde okorelih zlikovaca i masovnih ubica da tolerantno
obrazla�u svoje stavove! Nije li to stra�no? Zar je to taj
pluralizam?! Ono �to se ovih dana u Srbiji de�ava svojevrsno je, mo�da nezgrapno
ali svakako zdravo, dekontaminiranje
po ubrzanom postupku od �lampavog i grotesknog, ali zato ni�ta manje
krvolo�nog ciganjskog fa�izma
(ovaj termin pok. Ace Popovi�a nema nikakve veze s Romima) koji je ovde
zavladao jo� u vreme "antibirokratske revolucije", truju�i du�e
miliona. "U tom smislu", mediji su, doslovno preko no�i �
hvala Bogu da je tako! � po�eli da se �iste od fekalnih naslaga
propagande nacionalne i verske mr�nje i netrpeljivosti, od zlikova�ke
turboideolo�ke naracije o Petoj Koloni koju valja zatu�i svim
sredstvima, od svakovrsnog reklamiranja isklju�ivosti i nasilja i od
sveop�teg ignorisanja ili barem relativizovanja "na�ih" zlo�ina.
Oba�ka �to su do ju�e re�imski mediji s poja�anom stra��u navalili
da otkrivaju Male Prljave Tajne kleptokratske Familije, tj. mahom sve ono
�to �itaoci nezavisnih listova ve� odavno znaju: to je mo�da nekome
sme�no, ali je u redu, jer omogu�ava i njihovim abonentima uvid u �injenice
pred kojima su tvrdoglavo zatvarali o�i. Ako je sve to jednoumlje,
onda O. K.: ono vlada i u Francuskoj, Engleskoj, Nema�koj ili Italiji,
jer ni u jednoj od tih zemalja nije ni mogu�e ni zamislivo da bilo koji
medij osim najmarginalnijih "podzemnih" �asopisa i ge�tetner-publikacija
u produkciji minornih ekstremno levih i ekstremno desnih grupa, zastupa
vrednosti koje iska�u iz okvira op�teprihva�enih civilizacijskih
standarda. Za neokomuniste i neonaciste to je, dakako, totalitarna
demokratija (o ovom oksimoronskom pojmu su ve� nadrndali hiljade
debilnih pamfleta), ali to je njihov problem i nisam uop�te u stanju da
se sa�alim nad njima, niti smatram da se nesavr�enost savremene
demokratije � a sve je na ovom svetu nesavr�eno... � ogleda ba� u
tome �to opasne ludake i ljubitelje genocida op�te prakse dr�i pod klju�em,
a ne u TV-studijima. Ono �to su mediji u Srbiji u�inili posle 5. oktobra jeste relativno
dosledno raz�trokavljenje,
odbacivanje fa�istoidnih propagandnih tehnika podsticanja kolektivnog
Mi-narcizma i preciznog usmeravanja "laboratorijski" proizvo�ene
mr�nje prema Drugom, prema politi�ki, etni�ki, verski, polno, jezi�no
Druga�ijem, a sve to, ipak, bez bilo kakvog embarga nad u�e��em
predstavnika ancien regime-a u
medijskom prostoru: ima ih na sve strane, �ak mnogo vi�e nego �to je to
ukusno i pristojno kada su u pitanju ljudi koje �ekaju ozbiljne optu�be
i krivi�na odgovornost za razne stvari � od ratnih zlo�ina do izborne
kra�e. Otuda diletantsko, povr�no ili naprosto reda-radi-gun�ala�ko
talambasanje o novom jednoumlju
samo sebe najbolje potkazuje, autoportreti�u�i se kao sindrom gubitka ose�aja za vrednosti, kao posledica dugogodi�njeg
sistematskog zaga�ivanja gotovo svih dru�tvenih pora i gotovo svih
medijsko-komunikacijskih kanala; s obzirom na to da je re�imu �iji je
dostojni medijski simbol, recimo, Srebrenica ili Sarajevo, prethodilo
nekoliko decenija jednopartijskog komunizma, ovome, pak, naci-okupacija, a
okupaciji �andarsko-kunda�ka diktatura poslednjeg krunisanog Kara�or�evi�a,
nije ni �udo da su pojmovi o demokratiji � medijskoj i vaskolikoj �
ovde tako haoti�ni, i da svaki Mali Mikica zami�lja da je to isto �to i
bezobalna sloboda valjanja po kloaki. Pluralizam fundamentalno razli�itih, nespojivih medijsko-svetonazornih
koncepata � oli�enih, recimo, u paralelnom delovanju fa�isti�kih re�imskih
i antifa�isti�kih nezavisnih medija u istom dru�tvu � bio je
posledica anomalije srpskih
devedesetih, prelaznog stanja nejakog
totalitarizma, onog koji, u realnim istorijskim okolnostima nastalim
posle pada Berlinskog zida, naprosto nije mogao da pohapsi, pobije ili u�utka
sve svoje protivnike, bio je paradoksalni rezultat epohalnog jenjavanja i
odumiranja jedne nekada tako mo�ne zlikova�ke ideologije. Era bez takvog
"pluralizma" bi�e i era bez Srebrenice, i njoj se jedino
nekrofili ne�e obradovati. A i za njih �e se brzo na�i neki ge�tetner! Teofil Pan�i� |