| Politika |
Vreme broj 512, 26. oktobar 2000. |
Li�ni stav Posle devet godina od raspada SFRJ i �etiri ratna sukoba koji su
usledili, nema ni�ta razumnije nego okon�ati te ratove i nesporazume
jednim sveobuhvatnim mirovnim procesom. U okviru takvog sporazuma Srbija
treba da re�ava odnose sa Crnom Gorom i Kosovom, ali prvo mora da vidi �ta
je za nju najbolje
CRNA GORA: Odnosi Srbije i Crne Gore nisu re�eni Ustavom SRJ na na�in koji polazi od realnih interesa i Srbije i Crne Gore. �ini se da sada u Srbiji niko ne zeli odvajanje od Crne Gore, ali ako Crna Gora �eli odvajanje od Srbije, to �e u Srbiji biti prihva�eno bez negodovanja. Ta�an izraz preovla�uju�eg politi�kog raspolo�enja u Srbiji oko Crne Gore dao je Svetozar Krsti�, �elnik Nove Demokratije. Govore�i o vestima da Crna Gora priprema izmenu svoje Platforme o ure�ivanju odnosa sa Srbijom iz 1999. g. Krsti� je rekao: "Ukoliko Crnogorci imaju nove inicijative, mora�e ih jasno re�i. U svakom slu�aju, u ovom trenutku aktuelna vlast u Crnoj Gori nema vi�e kao klju�ni argument nedemokratsku Srbiju, prestali su razlozi koji su bili izgovor za secesiju Crne Gore. Zato �e sada morati jasno da se opredele ako su za nezavisnost, zato �to oni tako ho�e, a ne zato �to ih bilo ko iz Srbije tera na to. Mi �emo i takvu njihovu odluku po�tovati jer mislimo da je to suvereno pravo gra�ana Crne Gore." (Radio B92) Ali, pravo raspolo�enje i gra�ana Srbije i gra�ana Crne Gore treba proveriti. Pogre�no je, kao �to je ranije bilo sa Hrvatskom i Slovenijom, pretpostavljati, kao da je to samo po sebi razumljivo, da Srbija �eli da ostane u zajednici sa Crnom Gorom. U razgovorima o odnosima Srbije i Crne Gore, pregovara�i treba da po�u od realnih, i obostrano prihvatljivih, interesa i Srbije i Crne Gore. Ovi interesi se lako zadovoljavaju jednim aran�manom po kome se putovanja obavljaju uz li�nu kartu, bez viza, u kome postoji objedinjeni carinski pregled za obe republike na granicama jedne od njih i sporazumom o dozvoli stacioniranja srpskih oru�anih snaga u lukama Crne Gore. To bi bio sporazum po kome �e se ostaviti mogu�nost dvojnog dr�avljanstva i za�tita privatne imovine za gra�ane obe dr�ave, bez obzira na to �ije dr�avljanstvo imali i da li je imovina na podru�ju jedne ili druge dr�ave. To bi bio jedan ustavni aran�man sui generis, po kome je Crna Gora samostalna dr�ava, sa specijalnim odnosima sa Srbijom. Ne�to sli�no onom �to San Marino ima sa Francuskom, ili Vatikan sa Italijom, ili Hong Kong sa Kinom. Primer Hong Konga je, verovatno, najmanje dobar jer se u formalnom smislu smatra da je Hong Kong sastavni deo Kine, a Crna Gora ne bi htela da se smatra da je ona sastavni deo Srbije. Ali, ne treba zaboraviti i da su Kanada i Australija po svemu samostalne dr�ave, iako im je zajedni�ki sef dr�ave engleska kraljica. Treba prou�iti i status Luksemburga i dogovore sa Belgijom i Holandijom i Evropskom Unijom i tamo mo�da na�i inspiraciju za novi dogovor Srbije i Crne Gore. Posmatrano iz ugla interesa Srbije, Srbi �ele prevashodno da, kona�no, bez ikakvih ometanja sa strane, urede svoju dr�avu onako kako �ele, kao demokratsku dr�avu, sa jakim institucijama, naprednom liberalnom ekonomijom, jakim slobodnim medijima, nezavisnim sudstvom. Ve�ina gra�ana Srbije jasno je iskazala na izborima 24. septembra, a pogotovo uspe�nom zastitom izborne volje 5. oktobra, da �eli ba� takvu modernu dr�avu, Srbiju na Zapadu. Ustavno re�enje koje je sada na snazi pozicionira Crnu Goru tako da pre mo�e da smeta Srbiji u normalizaciji prilika nego da joj pomogne. To se, uostalom, i vidi iz efekata protivustavne manipulacije Crnom Gorom, koju su, kao da su radili u dogovoru, sproveli vlada Crne Gore (bojkotom izbora) i re�im Slobodana Milo�evi�a (insistiranjem na izborima u Crnoj Gori uprkos bojkotu). Ta protivustavna manipulacija dovela je do protivustavne posledice: Srbija je stavljena na milost i nemilost 100.000 glasa�a partije Bulatovi�a i �i�i�a, SNP-a. Stoga, po mi�ljenju pisca ovih redova, niko ne bi trebalo da bude iznena�en ako bi ve�ina gra�ana Srbije na eventualnom referendumu rekla da �eli da Srbija i Crna Gora nastave kao samostalne dr�ave. Sa druge strane, verovatno je da ve�ina gra�ana Crne Gore �eli zajednicu sa Srbijom, i to ne treba da �udi nikoga. Jo� uvek je sna�no ose�anje kod ve�eg broja gra�ana Crne Gore da zajedno sa Srbijom Crna Gora predstavlja ne�to u savremenom svetu. Za vreme Milo�evi�evog re�ima, Crna Gora je bila primer za Srbiju kako se mo�e ustrojiti dr�ava a da mediji i parlament, pa �ak i sudstvo i dr�avna administracija, izgledaju pristojno. Ali, koncept demokratizacije Crne Gore propao je kada je u pitanju privreda, zemlja je u dubokoj recesiji i ne vidi se na�in kako �e na zdravim osnovama iza�i iz takvog stanja. Za izlazak iz recesije Crnoj Gori je potrebna pomo� iz Srbije, privredna saradnja i uklju�ivanje Crne Gore u zajedni�ki privredni prostor. Najzad, samo kroz zajednicu sa Srbijom nekoliko hiljada atraktivnih mesta, dobro pla�enih, u saveznoj administraciji, mahom u Beogradu, ali i u metropolama �irom sveta, postaju dostupni i Crnogorcima. Dakle, objektivno gledano, zajedni�ka drzava je pre potrebnija Crnoj Gori nego Srbiji, i ako bi se organizovao referendum u obe republike, ne treba sumnjati da bi rezultat referenduma to i pokazao. Me�utim, uslovi za takav referendum jo� nisu sazreli. Da bi se organizovao referendum, treba do�i, ako je mogu�e, do zajedni�kog predloga kako treba da izgleda potencijalna zajednica. Predlog ustavne reforme Vlade Crne Gore � Platforma iz 1999. nije dobro re�enje, zato �to opet otvara mogu�nost da Crna Gora ostvaruje nesrazmerno vi�e uticaja od Srbije u oblastima koje su poverene zajedni�kim organima. Govori se poslednjih dana da Vlada Crne Gore priprema novi dokument kojim se nudi savez samostalnih dr�ava sa zajedni�kom spoljnom i monteranom politikom i vojskom. Pitanje je koliko je i to prihvatljivo. Razlike u veli�ini su tolike da se svaka pozitivna diskriminacija Crne Gore pretvara neizbe�no u negativnu diskriminaciju Srbije. Takvo shvatanje dele i 133 najvi�enija intelektualca Crne Gore koji u svom pismu od 20. oktobra 2000. ka�u da je zajedni�a dr�ava neostvariva izme�u dve jedinice toliko razli�ite po veli�ini i broju stanovnika. Taj deo pisma je razumljiv. Ali, onaj deo pisma u kome se ka�e: "Srpska dr�avna politika uporno nastoji da razori crnogorsku dr�avu, izbri�e sve crnogorske kulturne i duhovne vrijednosti, a Crnogorce kao narod potre. Velikosrpski koncept karakteri�e i sve postoje�e snage na dana�njoj politi�koj sceni Srbije, uklju�uju�i i novog predsjednika tzv. Jugoslavije!" ("Vijesti", 21. 10. 2000) predstavlja grubu uvredu. Istina je suprotna toj uvredljivoj tvrdnji. Najvi�eniji politi�ki lideri Srbije, uklju�iv i predsednika Ko�tunicu, u vi�e navrata su ponovili svoje mi�ljenje da odnosi izme�u dva naroda i njihovih dr�ava treba da budu razre�eni kroz dijalog i demokratsko izja�njavanje oba naroda.
Ipak, Srbija treba u normalizaciji svoga stanja da se najpre okrene ka sebi, da re�ava svoje probleme, pa tek onda da vodi ra�una o sudbini regiona i Makedonije. Stoga, ako se ve� organizuje referendum za Crnu Goru, trebalo bi organizovati i referendum u Srbiji i za Kosovo. Suprotno uvre�enom mi�ljenju na Zapadu, na takvom referendumu bi se pokazalo da ve�ina Srba, u stvari, ne mari da Kosovo bude deo Srbije. U istra�ivanjima javnog mnjenja koji su prethodili izborima pokazalo se da su Srbi, u ve�ini, prihvatili odvajanje Kosova kao gotovu stvar. Naime, samo 5 odsto ispitanika je Kosovo navelo kao ne�to �to ih opredeljuje kako �e glasati. Ono �to je realan interes Srbije, kada je Kosovo u pitanju, jeste da Srbi koji su izbegli sa Kosova mogu tamo da se vrate i da u�ivaju tamo bezbednost. Za sada je to mogu�e samo dok je Kosovo pod protektoratom me�unarodne zajednice. Srbi su poku�ali da upravljaju Kosovom i � �to zbog gluposti i rigidnosti Milo�evi�evog re�ima i progona Albanaca od strane re�ima, �to zbog te�nje Albanaca da ostvare svoju dominaciju nad kosovskim Srbima i progonima Srba za vreme dok su Albanci vladali Kosovom � taj poku�aj se zavr�io ratnim sukobom. Sada je tamo 90 odsto Albanaca, i oni �ele da organizuju svoju samoupravu, kroz svoju dr�avu, bez tutorisanja iz Srbije i to je ne�to �to je i razumljivo nakon ratnih sukoba. Ako bi Kosovo bilo deo Srbije, ili zajedno sa Srbijom i Crnom Gorom jedna od jedinica SRJ, kao tre�a republika, onda Srbi opet ne bi mogli slobodno da urede svoju dr�avu. Opet bi morala da se uvede pozitivna diskriminacija Crnogoraca i Albanaca sa Kosova, i Srbi bi morali da se u zajedni�kim organima podrede nesrazmernom uticaju Crnogoraca i Kosovara, i bilo bi uspostavljeno nenormalno upravljanje Srbijom od strane Crne Gore i Kosova. Zato je u interesu Srbije da Kosovo ostane pod me�unarodnim protektoratom toliko dugo koliko je potrebno da se izgrade normalne institucije, normalna policija i sudstvo, da se nealbanskom stanovni�tvu tamo garantuju gra�anska prava i li�na bezbednost i da se omogu�i povratak i bezbedan �ivot srpskim izbeglicama koji �ele da se vrate. Nakon tog perioda protektorata, kao �to se sada predla�e sa Crnom Gorom, i kao �to je u�injeno sa Makedonijom, treba uspostaviti normalan re�im carinske unije, grani�nih prelaza i putovanja bez viza, mogu�nost dvojnog dr�avljanstva, i za�tite privatne svojine bez obzira na dr�avljanstvo. To se mo�e posti�i mirovnim procesom i sveobuhvatnim mirovnim sporazumom pod okriljem Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija. Aleksandar Lojpur |