Svet

Vreme broj 512, 26. oktobar 2000.

Intervju: Hans Olaf Henkel
Jugoslavija je dobra roba

Osnovna oprema u Jugoslaviji je u velikoj mjeri njema�ka � ljudima su poznati na�i standardi i norme, ono �to je godinama slabo odr�avano mi najbolje mo�emo popravit

"Sloboda je za mene najve�a mogu�a vrijednost. Ali njezinu stvarnu mo� mo�e otkriti samo onaj tko se za svoju slobodu sam izbori", to nije �ivotni kredo nekog ekstremnog ljevi�ara, ve� Hansa Olafa Henkela, mo�nog �efa jo� mo�nijeg Saveza njema�ke industrije, BDI. Opu�teni �ezdesetogodi�njak koji je pro�lu novu godinu do�ekao na Kubi, u dru�tvu "starog prijatelja" Fidela Kastra je ipak prije svega savr�eni "kapitalista"; sloboda za koju se zala�e je sloboda tr�i�ta i protoka roba. Potomak hambur�ke trgova�ke obitelji, dugogodi�nji menad�er IBM-a za isto�nu i kasnije cijelu Evropu, danas na �elu asocijacije 80 tisu�a njema�kih poduze�a s 11 milijuna zaposlenih ne prestaje kritizirati na najvi�em nivou, najprije konzervativnog kancelara Kola- za "neshva�anje duha vremena i odugovla�enje nu�nih reformi, zbog �ega Njema�ka zaostaje u globalizacijskoj trci"- a kasnije i socijaldemokratskog �efa vlade �redera, koji "na po�etku nije shva�ao da se ne mo�e vladati protiv privrede". Odnos politike i privrede je su�tina u zapadnim demokracijama, nacionalni interesi se definiraju kroz privredne, a ne etni�ke ili teritorijalne. U danima burnih doga�anja u Beogradu, Henkel je bio tra�eni sugovornik mnogih televizijskih emisija o Jugoslaviji, pri �emu je odgovarao na uvijek isto pitanje: kako da se oporavi tamo�nja privreda.

Na po�etku razgovora u njegovom jednostavnom uredu u berlinskoj centrali BDI � zanimalo me najprije koliko je na ljude koji danas vode dr�avu i privredu, utjecala njema�ka pro�lost, Drugi svjetski rat?

HENKEL: Mnoge koji su danas tako stari kao ja, rat je bitno odredio. Izgubili smo o�eve. Na�a obitelj je izgubila i materijalno, ali zapravo je za moju generaciju stradanje po�elo nakon rata. Jo� se uvijek odli�no sje�am stra�nih zima 46, 47, 48. kad je bilo u�asno hladno, a mi smo bili gladni... Kod nas koji smo onda bili djeca, to je rodilo ogromnu �elju da nikad vi�e ne bude rata � ali, stekli smo i vrlo trezveni osje�aj za ono �to je va�no i �to je neva�no u �ivotu.

"VREME": Da li su ta ratna i poslijeratna iskustva odredila i odnos Njema�ke prema Jugoslaviji, odnosno Srbiji?

Ne vjerujem, u svakom slu�aju ne s njema�ke strane. Bili smo previ�e zauzeti posljedicama rata u Njema�koj i te�njom za ponovnim ujedinjenjem. Za mnoge Nijemce, i vrlo obrazovane, Srbija uop�e nije postojala, Kosovo, Slovenija, Hrvatska, Crna Gora isto tako � sve je to bila Jugoslavija- za nas komunisti�ka zemlja kao Ma�arska, Poljska ili Rumunjska. S velikim iznena�enjem su u devedesetima, kad se Jugoslavija ve� po�ela raspadati, mnogi saznali da tamo, na primjer postoji dr�ava koja se zove Slovenija i koja po sposobnosti i spremnosti da se priklju�i Evropskoj uniji, slici Austriji.

I njema�kim politi�arima su posebnosti Jugoslavije postale jasne tek u devedesetima. Nijemci su o Srbima znali jednako puno ili jednako malo kao o Ukrajincima, Bjelorusima ili Letima- od onoga �to je bilo prije toga u Drugom svjetskom ratu, je pro�lo toliko godina � za nas je sve to bila Jugoslavija....

...zemlja s kojom je Savezna Republika od kasnih �ezdesetih imala odli�ne privredne odnose. Da li se i kako te privredne veze mogu obnoviti?

Ranije smo s Jugoslavijom imali vrlo privilegiranu poziciju, bio sam vi�e puta tamo kao �ef IBM-a... jo� se dobro sje�am, Beograda i Ljubljane.

Austrijanac koji nas je vodio govorio je ovo je Slovenac, ovo Hrvat, ovo Srbin i poku�avao nam objasniti razlike. Mi ga tada nismo shva�ali � a imao je, naravno, pravo.

Mislim da je sada, nakon okon�anja embarga odlu�uju�e �to �e Jugoslavija iz svega napraviti. Treba brzo rije�iti otvorena politi�ka pitanja, Kosovo, Crna Gora... jer nitko ne�e investirati ako �e izgledati da �e opet biti sukoba.

Osim toga, Jugoslavija je izgubila deset godina � u kojima su Poljska, Rumunjska, �e�ka, i ostale ex-komunisti�ke zemlje razli�itim brzinama uvele sasvim drugi sistem. Deset godina je puno ako su ostali ve� krenuli � to je kao da tr�ite maraton i odlu�ite startati sat kasnije.

Imaju li njema�ki privrednici uop�e interesa za investiranje u Jugoslaviji?

Naravno, mi investiramo posvuda, u tome smo svjetski prvaci...

Jugoslavenska vlada mora Njema�ku promatrati kao mu�teriju, mora se truditi da mu�terija do�e. To mo�da zvu�i arogantno ali je vrlo va�no svoj proizvod, a to je u ovom slu�aju Jugoslavija kao mjesto za investicije i proizvodnju, �to je mogu�e bolje ukrasiti. Ako sada mo�da ta roba i ne izgleda privla�no, vlada se mora pobrinuti da se mu�terijama jasno poka�e kako �e u budu�nosti biti lijepa. To je kao na berzi � �esto kupujete upravo akcije onih koji su sasvim na dnu, propali, u nadi da �e se ta investicija isplatiti � dok akcije jednog sjajno stoje�eg poduze�a vjerojatno ne�ete kupiti jer su ve� preskupe. Dakle, va�no je da se Jugoslavija predstavi kao regija budu�nosti, da poslovni ljudi pomisle -sada moram brzo tamo u�i jer �e uskoro biti skuplje � a time �to �e netko tamo brzo ulagati, u budu�nosti �e zaista i biti bolje.

Zato je po mojem mi�ljenju nevjerojatno va�no da novo jugoslavensko vo�stvo shvati taj poznati trokut, i da istodobno svjetskoj javnosti stavi na znanje da ga je shvatilo, trokut kojeg �ine ljudska prava, demokracija i socijalna tr�i�na privreda. Pogledajte primjer Koreje gdje je tako�er bila diktatura; sada tamo imate demokraciju i ljudska prava, predsjednik je dobio Nobelovu nagradu za mir. Prije pet godina to je bila korumpirana dr�ava s diktatorskim strukturama, danas je funkcioniraju�a demokracija. Taj trokut je istostrani�an, sve tri to�ke su jednako va�ne ...za novu vladu je najva�nije da se hrabro i uporno upusti u stvaranje pravih struktura, a to zna�i tr�i�na privreda, privatizacija, liberalizacija.

No trenutno je zemlja u u�asnoj ekonomskoj krizi, proizvodnje nema, ono �to funkcionira gotovo je samo crna privreda i kriminal.

To se mo�e gledati i pozitivno- stvoreno je ipak puno privatnih poduze�a koja u ranijem sistemu nisu postojala. Sada moraju iza�i iz crne zone, postati prave firme s pla�anjem poreza i svim ostalim, ali vjerujem da sve u svemu to uop�e nije tako lo�a baza. Tu mo�e pomo�i i njema�ka privreda � na�a poduze�a mogu ne samo investirati nego pomo�i i u definiciji okvirnih uvjeta. U tome �e naravno pomo�i i Stabilizacijski pakt, 4 milijarde �eka da bude investirano. Koordinator pakta Hombah, ima savjetodavno-poslovno vije�e u kojem je pedeset �efova poduze�a iz Zapadne i Isto�ne Evrope i tu treba uklju�iti i nekoliko uspje�nih srpskih menad�era � ne iz poduze�a s crne nego sa bijelih lista.

Osim toga, ne vidim za�to zemlje biv�e Jugoslavije ne bi mogle stvoriti ne�to poput zajedni�kog tr�i�ta, bez carina unutar tog prostora. Istodobno bi EU trebala sniziti ili ukinuti carine na proizvode iz va�e zemlje � �to ne mora nu�no zna�iti i da Jugoslavija mora smanjiti carine na robu iz Unije.

Moglo bi se zemlji dati neku vrstu preferencijala za nekoliko godina dok se vlastita privreda ne oporavi. Dakle, ispravne strukture tr�i�ne privrede, investicije, programi Stabilizacijskog pakta, zajedni�ko tr�i�te za zemlje regije, preferencijali EU-a � to su instrumenti koji sigurno mogu pomo�i i brza radikalna privatizacija. Imate telekomunikacijsku mre�u, dajte je na aukciju...

To je Milo�evi� ve� potro�io, sve "ku�no srebro" je ve� rasprodano...

Ali sigurno ima jo�: energetski sektor, vodoprivreda, luke, aerodromi � ljudi �e dolaziti, investirati i upravljati i odjednom �e profunkcionirati prekrasni, uredni aerodromi... iako smo na tom planu i mi Nijemci u zaostatku, ne tako brzi kao ostale zemlje. Ako po�urite, mnogo se mo�e nadoknaditi; u svijetu ima nevjerojatno mnogo kapitala koji samo tra�i mogu�nosti kako da se ulo�i. Bitno je da vlada stvori sistem koji bi bio u stanju sam sebe izvu�i iz blata, a to je socijalna tr�i�na privreda koju smo i mi upotrebili poslije rata � iako smo na istoku Njema�ke pogrije�ili. Ali Jugoslavija, hvala Bogu, nema velikog brata koji bi sve pla�ao � u istoj je situaciji kao Poljska, u kojoj je, unato� silnih milijardi koje smo mi ulo�ili u biv�i DDR, stopa nezaposlenosti ispod one u na�im novim pokrajinama.

Nijemci tendiraju izvozu svojih znanja. Ve� vidim na�e strana�ke zaklade kako umar�iravaju u Beograd i tamo pri�aju kako stvari treba organizirati po na�em uzoru, ali nadam se da to ne�ete napraviti. Politika je u Njema�koj previ�e mo�na, prili�no i na ra�un izravnog sudjelovanja naroda mi ne smijemo izravno birati ni predsjednika. Dobre savjete mogu dati oni koji se razumiju u privredu, i koji znaju kako se izbjegavaju gre�ke kakve smo po�inili u Isto�noj Njema�koj.

Vjerujem da �e se na�a poduze�a rado anga�irati jer Jugoslavija je s jedne strane interesantan potencijal, a s druge, za njema�ku privredu nijedno tr�i�te nije premalo. Osim toga, osnovna oprema u Jugoslaviji je u velikoj mjeri njema�ka � ljudima su poznati na�i standardi i norme, ono �to je godinama slabo odr�avano mi najbolje mo�emo popraviti; njema�ka gra�evinska industrija mo�e prakti�ki preko no�i po�eti obnavljati ono �to je sru�eno u bombardiranju ili �to je sistem u zadnjih deset godina uni�tio.

Koliko mislite da bi obnova ekonomije u Jugoslaviji mogla trajati?

Ne bih davao procjene, ali mogu re�i ne�to: �to du�e se ovisi o stranoj pomo�i, to sporije ide. Poljska, �e�ka, Ma�arska � odli�ni su primjeri, za razliku od biv�eg DDR-a uspjele su bez velikog brata ili ba� zato jer ga nisu imale. Mi u Isto�noj Njema�koj, zbog velike politike, nismo imali hrabrosti stvoriti strukture koje bi ljude dovele u situaciju da sami sebi moraju pomo�i. No pretpostavljam da �e sredstva koja �e dobijati Srbija biti ograni�ena: to u prvi �as mo�e djelovati razo�aravaju�e jer lijepo je kada pada ki�a novca, ali je ba� to preduvjet da zemlja, br�e nego �to bi se to uz stalne injekcije iz inozemstva dogodilo, na�e priklju�ak na Evropu.

Gospodine Henkel, �to je onda na kraju va�nije, privreda ili politika?

U Engleskoj ili Americi takvo pitanje nitko ne bi razumio. Odgovor bi glasio � pa privreda smo mi svi, ne samo �efovi poduze�a nego svi koji rade i konzumiraju. Ja najradije ka�em privreda nije sve ali bez privrede je sve ni�ta.

Politika mora igrati prosvjetiteljsku ulogu, taj prekrasan pojam je star dvijesto godina i jo� aktualan: besmisleno je da se politika pravi kao da mora posredovati izme�u interesa privrede i dru�tva jer su to isti interesi.

�reder to zna, da li je Kol znao, nisam sasvim siguran. Tu�no je ako �ovjek koji to zna iskori�tava neznanje stanovni�tva da bi poticao strah, na primjer, od globalizacije. Bolje je ljudima re�i, globalizacija je �ansa i treba je iskoristiti � anglosaksonske zemlje ili �panjolska su to shvatile. Bilo bi lijepo kada bi jednog dana na �elu neke evropske vlade bio poduzetnik

Imate li takve ambicije?

"Ne" se izgubilo u smijehu. Iste je ve�eri pred auditorijem kao iz priru�nika "Tko je tko" u Berlinu predstavljena autobiografija �efa BDI-ja. Uz naslov "Mo� slobode", fotografija ozbiljnog dvadesetgodi�njeg i nasmijanog �ezdesetgodi�njeg Hansa Olafa Henkela, na obje u istom sakou od rebrastog samta. U njemu je uostalom do�ao i na promociju knjige. U tome je mo�da tajna slobode.

Lidija Klasi�

prethodni sadr�aj naredni

vrh