| Mozaik |
Vreme broj 518, 07. decembar 2000. |
| Policija i tranzicija Pivo za novinare u Skotland Jardu Novinar "Vremena" je skupa sa dvadeset kolega iz isto�noevropskih zemalja pozvan na informativni razgovor u sedi�te londonske policije
Kad se sve ovo ima na umu, nije �udno da je ba� u Londonu od 30. novembra od 3. decembra, u prostorijama Fridom foruma odr�an seminar o kriminalisti�kom novinarstvu u organizaciji Britanske asocijacije za centralnu i isto�nu Evropu i Gardijan fondacije. U�estvovali su dvadeset jedan novinar i urednik iz 11 zemalja tranzicije. Jugoslaviju su predstavljali novinari "Blica", "NIN-a" i "Vremena". Osnovna zamisao organizatora seminara bila je da isto�noevropskim novinarima prenesu britanska iskustva u odnosima izme�u policije i sudstva sa jedne strane i javnosti i medija sa druge. Opsesija Britanaca kirminalom je velikim delom opravdana, jer samo na podru�ju Londona policijski statisti�ari registruju �ak pet miliona kriminalnih prestupa godi�nje. Ubedljivo je najvi�e provala i kra�a automobila. Prema rezultatima "Britanskog pregleda zlo�ina", nezavisnog istra�ivanja koje se sprovodi svake druge godine, na svaki registrovani prestup desi se jo� tri neregistrovana. Profesor Majk Haf, vo�a ovog istra�iva�kog projekta, ukazao je u�esnicima seminara na jednu zanimljivu pojavu. Stopa kriminaliteta u Britaniji rasla je konstantno od prvih decenija dvadesetog veka za pet-�est procenata godi�nje. U poslednjih pet godina, me�utim, stopa kriminaliteta opada. To se obja�njava upravo poja�anim merama obezbe�enja, ali i time �to su osiguravaju�e ku�e pove�ale premije za automobile bez alarmnog sistema, pa su proizvo�a�i automobila po�eli da se takmi�e ko �e u svoj proizvod ugraditi bolji alram, ne bi li tako privukli kupce. Ipak, rezultati istra�ivanja profesora Hafa pokazuju da su Britanci i dalje ube�eni da broj zlo�ina raste. Za ovo su delimi�no krivi mediji, koji u borbi za rejting tra�e jednostavne i po pravilu lo�e vesti, ali i politi�ari, kojima je kriminal tradicionalno najzgodnija predizborna tema. Poslednjih nekoliko godina i londonska Metropoliten policija (jedna od 43 britanske relativno samostalne lokalne policijske fromacije, jer Britanija nema nacionalnu policiju) prati trendove i uvi�a zna�aj javnog mnjenja, pa je razvila glomaznu ma�ineriju za odnose sa medijima. U pres odeljenju londonske policije zaposleno je sada �ak 50 biv�ih novinara i stru�njaka za odnose s javno��u. Ranije su policijski protparoli po pravilu bili policajci. Sada je obaveza svake policijske stanice da o svakom zlo�inu odmah obavesti informativnu slu�bu kako bi ova mogla blagovremeno da reaguje. U slu�aju ubistva desetogodi�njeg Demilole Tejlora u ozlogla�enom londonskom naselju Pekam, koji trenutno dominira naslovnim stranicama britanskih listova, pokazala se uspe�nost takvog pristupa. Konferencija za novinare odr�ana je samo sat i po posle samog doga�aja. Od tog trenutka policijski portaprol se obra�a novinarima svakih 12 sati. Ina�e, odnedavno je svakom policajcu sa �inom inspektora i vi�im (a od 26.000 londonskih policajaca takvih je 3.000) dozvoljeno da razgovara sa novinarima, a policija zasipa redakcije medija desetinama e-mail poruka dnevno. U skladu sa takvom politikom, Metropoliten policija je priredila prijem za novinare isto�noevropskih redakcija u Nju Skotland Jardu. Zaista je izgledalo nadrealno piti pivo u sedi�tu policije, pa makar i londonske. Na prvi pogled sve ovo deluje impresivno, pogovo kad se uporedi sa iskustvima koja su izneli gosti iz Isto�ne Evrope. Ispostavilo se da je odnos policije prema novinarima od Estonije, preko �e�ke, Hrvatske i Ma�arske, pa sve do Bugarske gotovo istovetan. Policija novinarima ne daje informacije koje tra�e, ili ih ne dostavlja blagovremeno, ne dozvoljava pristup mestima zlo�ina, preti, �ak ume i da im uputi po koji udarac. Isto�noevropski novinari obave�tavaju se o policijskim poslovima uglavnom preko neformalnih veza, iz izvora koji po pravilu �ele da ostanu anonimni. Porazno, pogotovo kad se uporedi sa re�ima Dejvida Venesa, zamenika �efa londonske policije, koji je u�esnicima seminara izjavio da se ne ose�a odgovornim ni dr�avi ni politi�arima, ve� javnosti i zakonu. Predava�i su uglavnom savetovali goste da svojim policijama prenesu ono �to su �uli, a ovi im odgovarali da su nemo�ni i da bi bilo bolje pozvati policajce iz zemalja tranzicije na jedan ovakav seminar. A onda je, na samom kraju seminara, u susretu sa Stjuartom Tendlerom, kriminalisti�kim izve�ta�em "Tajmsa" i Nikom Hopkinsom, novinarom crne hronike "Gardijana", do�lo do preokreta. Oni, istina, nisu rekli da ih policija bije ili im preti, ali su govorili kako nova politika odnosa s javno��u zna�i da policija brzo i iscrpno obave�tava samo o sopstvenim uspesima ili onome za �ta zna de ne�e mo�i da sakrije. S druge strane, sada policijski medijski profesionalci mnogo ve�tije manipuli�u novinarima. Hopkins je izneo primer septembarskih antiglobalisti�kih demonstracija u Pragu. Izvori londonske policije predvi�ali su, pokazalo se sasvim neosnovano, da �e se demonstranti pona�ati veoma nasilno. Bio je to poku�aj da se odvrate od u�e��a mnogobrojni Britanci koji su najavljivali odlazak u Prag. Istu taktiku policija je primenila i tokom nedavnih protesta u Londonu, odr�anih povodom pove�anja cene goriva. Najavljuju�i preko medija da �e o�tro reagovati na svaki poku�aj reme�enja reda, poku�avala je da smanji broj u�esnika. Od stare prakse ostali su obi�aji da se prema novinarima pona�a izrazito neprijatno i da se jedine prave informacije mogu dobiti ako je novinar spreman da sa policajcima pije. Stjuart Tendler se po�alio da su mu, kao novinaru "Tajmsa", lista koji je sedamdesetih godina otkrio veliku korupciona�ku aferu u londonskoj policiji, dugo sva vrata bila zatvorena. Tendler je ispri�ao i pri�u o raciji Venesovih specijalaca na jedan londonski hotel u kojem je bila baza Irske republikanske armije. Policajci su tada ubili jednog pripadnika IRA-e. U Britaniji policija mo�e da upotrebi oru�je samo ukoliko je ne�iji �ivot ugro�en, pa su novinari pitali Venesa da li je ubijeni bio naoru�an. On je odgovorio da je imao pi�tolj. Na pitanje gde je pi�tolj, Venes je odgovorio da ga njegovi ljudi jo� uvek tra�e. Istu pri�u je ponavljao i nekoliko slede�ih dana, sve dok mu jedan novinar nije rekao: "Gospodine Venes, nema nikakvog pi�tolja. Taj �ovek uop�te nije bio naoru�an, je li tako?" "Tako je", odgovorio je pomo�nik komesara londonske policije, slegav�i ramenima. Zoran B. Nikoli� |
![]() |
| Muzej zlo�ina
U jednoj sali, na petom spratu zgrade Nju Skotland Jarda, stoji stakleni akvarijum ispunjen zelenkastom te�no��u. U akvarijumu plivaju, malo sme�urane, dve ljudske podlaktice sa �akama. Pre desetak godina jedan engleski vi�estruki ubica pobegao je iz Velike Britanije. Posle izvesnog vremena izvr�io je samoubistvo u Nema�koj. Nema�ka policija je identifikovala samoubicu, ali je Skotland Jard, �ele�i da bude siguran da je ovaj opasan zlo�inac zaista mrtav, zatra�io od Nemaca da u London po�alje otiske prstiju le�a. Ubrzo je, na zaprepa��enje Britanaca, iz Nema�ke po�tom stigao ove�i paket u kojem su bile uredno spakovane ruke pokojnog ubice. Sada se one �uvaju u muzeju zlo�ina Skotland Jarda. Ovaj muzej koji postoji gotovo od osnivanja londonske policije 1829. godine nije otvoren za javnost, ali je u�esnicima skupa o kriminalisti�kom novinarstvu omogu�ena poseta. Prva soba sada�njeg muzeja, sme�tenog u novom sedi�tu londonske kriminalisti�ke policije, izgleda istovetno kao prostorija muzeja u prvobitnom Skotland Jardu. Prostorija je ispunjena stotinama pu�aka, pi�tolja, lanaca, no�eva �ipki, sekira, u�adi i ko zna �ega sve ne. Svaki od ovih predmeta je kori��en kao oru�je prilikom ubistva, ili nekog drugog te�kog zlo�ina. Ima tu i specijalnih naprava kao �to je crni mu�ki ki�obran na sklapanje, koji kad se izvu�e iz futrole izgleda kao debeo pendrek, a zapravo je skra�ena sa�mara. Tu je i no� skakavac koji mo�e se�ivo da izbaci na daljinu od nekoliko metara. "Najopasnije je kad ne znate sa �im imate posla", ka�e kustos muzeja, krupan penzionisani policajac koji o�igledno u�iva u svom poslu. Ima u muzeju i eksploziva, droga, falsifikata, ali kustos pokazuje samo ono najmorbidnije. Min�u�e napravljene od dva tromese�na ljudska fetusa, na primer. Ipak, najvi�e mu se dopada pri�a o jednoj kadi, jednom �poretu i jednom loncu, koji su tako�e muzejski eksponati. A pri�a ide ovako: negde osamdesetih godina stanar jednog potkrovlja u jednom londonskom predgra�u, po imenu Dejvid Nilsen, po�alio se gazdi da mu se zapu�ila kanalizacija. Gazda je pozvao majstore, koji nikako nisu mogli da prona�u gde su se nakupile fekalije. Na kraju su za�epljenje na�li u ba�ti, u glavnoj odvodnoj cevi. Za oko im je zapalo �est komadi�a ne�ega za �ta su odmah pomislili da je ljudsko meso. Njihove sumnje potvrdili su stru�njaci, koji su otkrili da se radi o ostacima vi�e osoba. Policija se vratila na lice mesta da istra�i slu�aj. Dok je jedan od inspektora razgovarao sa Nilsenom, drugi je procunjao njegovim stanom. Na kraju je, takore�i slu�ajno, zavirio u lonac koji je stajao da �poretu i u njemu na�ao kuvanu ljudsku glavu. Ispostavilo se da je Nilsen, ina�e homoseksualac, od '78. do '83. godine u svome stanu ubio 15 mladi�a dave�i ih kravatom. Nije ubijao svakog koga je doveo u stan, samo one koji prema njemu nisu bili dovoljno ljubazni. Po ubistvu bi �iveo sa le�om desetak dana, obla�io ga i svla�io, posedao ga za sto i spavao sa njim u krevetu. Kada bi miris raspadanja postao prejak, Nilsen je u kadi skidao meso sa kostiju. Kosti je bacao u �ubre, a sitno iskidane komade mesa gurao u klozetsku �olju. Iznutrice je ostavljao na tlu u ba�ti, gde bi ih za nekoliko sati odnele sitne �ivotinje. Na kraju je glave kuvao satima i satima. Policajci su u muzej doneli i no�eve koje je Nilsen koristio, �ak i onih �est komadi�a ljudskog mesa. Lonac je jo� uvek na �poretu, poklopljen, a sve zajedno je zape�a�eno u staklenom boksu. Kustos muzeja ka�e da je to iz zdravstvenih razloga i tvrdi da je lonac prazan. |