| Kultura |
Vreme broj 519, 14. decembar 2000. |
| Kulturne veze
Film: Otvaranje vrata Rat na prostorima biv�e SFRJ definitivno je najeksploatisanija tema u filmskoj industriji devedesetih (uz dinosauruse koji nisu ponovo o�iveli i meteore koji nisu pali). Najpre su se filmovi biv�e bra�e susretali na filmskim festivalima jo� pre rukometa�a, ko�arka�a, fudbalera, vaterpolista... Rame uz rame svoju pri�u o Vukovaru su pri�ali Boro Dra�kovi� u filmu Vukovar jedna pri�a (poznat i kao Post restante: Vukovar) i Branko Schmidt (ranije �mit) u filmu Vukovar se vra�a ku�i. U me�uvremenu su kolale kasete koje su imale privla�nost zabranjenog vo�a. Sr�an Dragojevi� i njegovi filmovi bili su pravi hitovi na zagreba�koj piratskoj sceni. Jedan hrvatski filmski radnik, reditelj Slobodan Praljak, u me�uvremenu, kao general-bojnik do�ao je glave mostarskom mostu, a hrvatski glumci su imali tezge igraju�i "�etnike" u ino-produkcijama tipa Mirotvorac ili Dobrodo�li u Sarajevo. Na srpskoj strani je za uloge "zenga" bio zadu�en Svetozar Cvetkovi�, u pomenutom Vukovaru... Dra�kovi�a ili holivudskom Spasitelju Predraga Antonijevi�a. Najpre diskretna, stidljiva razmena po�ela je krajem devedesetih. U Beograd je do�ao Goran Ru�idovi� sa niskobud�etnim crno-belim filmom Mondo bobo i u Zagreb se vratio sa aurom �oveka koji je probio led i suprugom, na�om sugra�ankom Aljom Nikitovi� (trenutno je mo�ete videti u filmu Zemlja istine, ljubavi i slobode). U Zagrebu, u dvorani kinoteke, uz manje ili ve�e probleme sa viziranjem paso�a prikazani su Tito i ja Gorana Markovi�a i Bure baruta Gorana Paskaljevi�a. Desio se i zabavan incident. Titlovane su Dragojevi�eve Rane, �ime su se uporedo nasla�ivali i filmad�ije i lingvisti. Ipak godina 2000. otvorila je �irom vrata saradnji �to verovatno koincidira sa odlaskom vode�ih ljudi sa politi�ke scene. U Zagrebu je produkciono dovr�en film Nebeska udica Ljubi�e Samard�i�a, koji je ne�to kasnije do�iveo i pravu bioskopsku premijeru. Na Festu su prikazani Garsija Dejana �orka. Da mi je biti morski pas Ognjena Svila�i�a i Crvena pra�ina Zrinka Ogreste, koji je kasnije prikazan i u distribuciji. Vi�e pa�nje od filmova izazvali su gosti �iji je lajtmotiv bila re�enica "... a va�i filmovi su tako bolji od na�ih!". Komplimenti su uzvra�eni prilikom premijere Mar�ala Vinka Bre�ana u Centru "Sava", gde se publici poklonio i doajen nekada zajedni�ke pozori�ne i filmske scene Bre�an stariji, Ivo. Na Pali�u 2000. prikazani su Tri ljubavi Melite �ganjer Snje�ane Tribuson i Pu�ka za uspavljivanje Hrvoja Hribara, koji je i predsednik gilda hrvatskih filmskih reditelja. Diskretnije, uz sasvim malo medijskog svetla, prikazani su i domoljubivi klasici �etverored Jakova Sedlara (nekada�njeg reprezentativca Jugoslavije u vaterpolu) i Kada mrtvi zapjevaju Krste Papi�a. Vremenska distanca je u�inila da su se prisutni odli�no zabavljali na njihovim projekcijama i takvoj projekciji patriotizma. Epizoda sa demonstracijama "u �ast" predsednika Ko�tunice u Zagrebu pokazuje da �e jo� biti gusto, ali filmad�ije su obradile dobar deo posla za koji platu primaju diplomati, pa je vreme da ovi stvar uzmu u svoje ruke, a filmovi prestanu da budu metafora politike, nego samo dobri ili lo�i. Dinko Tucakovi� Knji�evnost:
Sporadi�ni eksces Objavljivanje hrvatskih
pisaca u Beogradu, a ja bih rekao i srpskih u Zagrebu, ima za na�u
kulturu vi�e zna�aj sporadi�nog ekscesa a manje slaba�nog poku�aja da
se uspostave pokidane niti izme�u dve knji�evnosti za koje se mo�e re�i
da su nekada bile me�usobno najbli�e u Evropi. A taj eksces, ta �injenica
da je za proteklih deset godina u Beogradu objavljeno zanemarljivo malo
knjiga iz savremene hrvatske knji�evnosti nije ni�ta drugo nego
posledica kulturnog autizma i ksenofobije koja nas, mada to neki ne �ele
da �uju, opet na paradoksalan na�in zbli�ava sa na�im susedima. Koliko
znam, i u Beogradu i u Zagrebu su mnoge stvari iz domena kulturnog �ivota
uglavnom istovetne, bez obzira na to �to obe strane tvrdoglavo
insistiraju na razli�itosti i posebnosti. Mihajlo
Panti� Pozori�te: Bez nostalgije Proces obnavljanja srpsko-hrvatskih pozori�nih veza � koji je po�eo pro�le godine gostovanjem Monta�stroja na Bitefu a nastavio se ove gostovanjem Ateljea 212 i CZKD u Hrvatskoj, kao i dolaskom hrvatske predstave Joj, Karmela u Jugoslaviju � sigurno je vrlo zna�ajna pojava. Me�utim, on ne bi trebalo da se de�ava ni po politi�kom diktatu, ni po diktatu nostalgi�nih ose�anja. Sentimenti su, naravno, bitna komponenta u obnovi tih veza, ali ne bi smeli da budu i odlu�uju�a, jer onda i srpskom i hrvatskom teatru preti vra�anje u jednu lokalnu, zatvorenu i, �to je najopasnije � bezbednu pri�u. Sna�ne emocije koje izaziva ponovna pojava neke gluma�ke zvezde iz biv�e zemlje i biv�eg �ivota mo�e lako, kao �to je to �esto slu�aj kad emocije prevladaju, da zamagli nepristrasnu esteti�ku procenu. Mislim da je i jednoj i drugoj kulturi trenutno va�nije dokazivanje u �irem civilizacijskom kontekstu, u kome se, prirodno, stvaraju mnogo nepristrasniji i o�triji kriterijumi vrednovanja umetni�kih dometa. Srpsko-hrvatske pozori�ne odnose trebalo bi prevashodno da obnavljaju mladi stvaraoci, neoptere�eni zajedni�kom pro�lo��u i taj proces bi trebalo da se odvija na zdravim osnovama; na osnovama stvarnog interesa. Taj interes neosporno postoji, �ak mislim da je vrlo sna�an; on proisti�e iz zajedni�kog jezika i zajedni�kog civilizacijskog miljea. Neke vrlo zanimljive pozori�ne koprodukcije na ovoj relaciji (taj oblik saradnje je mo�da i zna�ajniji od gostovanja) ve� su najavljene. Ivan Medenica |