Politika |
Vreme broj 524, 18. januar 2001. |
![]() |
Predsednik Direkcije putuje M.M. na D1 Prijateljstvo Radeta Markovića sa porodicom Milošević i
rukovodstvom Aerodroma Beograd objašnjava put Mirjane Marković u Moskvu
bez carinske i pasoške kontrole
PUTOVANJE
I POVRATAK:
Verziju po kojoj je supruga bivšeg predsednika Jugoslavije otišla u
Baku, glavni grad Azerbejdžana (da bi prisustvovala drugom rođendanu
svog unuka), demantovao je 14. januara visoki zvaničnik te zemlje Nourz
Mamedov – ističući da "njegova država nije imala nikakvih
kontakata sa predstavnicima bivšeg jugoslovenskog režima". Ipak,
nije direktno demantovao informacije da se u Azerbejdžanu nalazi Marko
Milošević sa porodicom. Pozivajući se na izvore u jugoslovenskoj
ambasadi u Moskvi, strani mediji preneli su samo da Mirjana Marković
"ima rezervacije za neku drugu, nepoznatu destinaciju". Što se
tiče povratka, neke dileme pokušao je da razreši predsednik JUL-a Ljubiša
Ristić; on je najavio da se predsednica Direkcije "sigurno vraća do
ponedeljka, da bi prisustvovala sednici Glavnog odbora". Pošto se to
nije dogodilo, oglasio se funkcioner JUL-a Goran Matić najavom da će se
"ona vratiti tokom ove nedelje". Drugo pitanje koje se ovih
dana često postavljalo je kako to da je Mirjani Marković dozvoljen
odlazak iz zemlje. Poprilično revanšistički orijentisana javnost
prenebregla je pri tom činjenicu da protiv nje ne postoji krivična
prijava i da (bar zvanično) za njom nije raspisana poternica bilo koje
institucije, domaće ili strane. To pitanje zaključio je u subotu savezni
ministar policije Zoran Živković rekavši da "kao narodni poslanik,
Mirjana Marković ima pravo na diplomatski pasoš, pa nema razloga da se
oko toga stvara fama" i da, "koliko on zna", ona nema
zabranu kretanja. Jedina zvanična zabrana kretanja odnosi se na zemlje
Evropske unije (na često menjanom spisku osoba bliskih bivšem režimu,
kojima je zabranjen ulazak na teritoriju EU, nalazi se i njeno ime), ali
je malo verovatno da bi ona uopšte pokušala da otputuje u neku od njih. TRETMAN: Jedino što je izvesno (a čime se ovih dana javnost ponajmanje bavi) jeste
činjenica da je supruga Slobodana Miloševića na beogradskom aerodromu
imala specijalan tretman. Mediji su prvo preneli da je ona automobilom
stigla na pistu, sa dvojicom telohranitelja otišla u VIP salon odakle je,
posle svih ostalih putnika, ušla u avion. Pominjane su potom verzije po
kojima ona uopšte nije ulazila u aerodromsku zgradu, kao i one po kojima
je na pistu došla kroz tzv. medicinski prolaz, rezervisan za
hendikepirane putnike. Zvanično, na beogradskom aerodromu o celom slučaju
niko ništa ne zna – na šalteru za informacije upućuju nas na šefa
smene, on nas upućuje na direktora "koji je jedini ovlašćen da
daje izjave", direktor je "na sastanku, a telefonom je, znate,
vrlo komplikovano doći do njega". Rezultat biva isti i posle obraćanja
nadležnima u aerodromskoj policijskoj stanici. Nezvanično (kroz priče
zaposlenih u obezbeđenju aerodroma i u drugim pratećim službama)
saznajemo da je najpribližnija istini verzija koja se prva pojavila u
medijima: automobil u kome je bila predsednica Direkcije JUL-a i jedan
automobil koji ju je pratio došli su na pistu kroz prolaz D1, ona i
nekoliko telohranitelja otišli su uobičajenom trasom u VIP salon, a
odatle su se ukrcali u biznis klasu Aeroflota. Šta je u stvari D1?
Jedini viši aerodromski činovnik s kojim smo razgovarali kaže samo da
je to "izlaz ka platformi za male avione", dok drugi izvori
navode da je reč o "operativnom izlazu koji su nekad povremeno
koristili najviši državni službenici, a koji danas uglavnom služi za
transport robe i za prolaz pratećih službi visokih inostranih
delegacija". D1 u svakom slučaju vodi direktno na pistu, a
zanimljivo je da je korišćenje tog prolaza teoretski dozvoljeno svakom:
potrebno je podneti zahtev aerodromu, koji potom traži dozvolu od republičkog
ministarstva unutrašnjih poslova, a ukoliko dozvola stigne preostaje vam
samo da za tu "specijalnu servisnu uslugu" platite (ostalo je
nepoznato koliko). Kao ilustraciju, zaposleni navode da prilikom svojih
putovanja Milan Panić koristi upravo D1. Sam prolaz zaista ne deluje kao
neki specijalno zaštićen deo aerodroma: u pitanju su najobičnija rampa
i stražarska kućica u kojoj su dva radnika aerodromskog obezbeđenja. Vaš
izveštač uverio se da je posle provere dokumenata i zapisivanja broja
registarskih tablica, kroz ovaj prolaz u oba smera prošlo nekoliko
privatnih vozila, autobusa i kamiona (broj tablica dva automobila koja su
tim putem prošla 12. januara oko 11.15 ipak nismo uspeli da saznamo –
šef obezbeđenja ostao je nedostupan, a viši činovnik aerodroma je u
razgovoru za "Vreme" uporno tvrdio da "aerodrom s tim nema
nikakve veze"). Jedina speci†čnost prolaza D1 nesumnjivo poseduje
je lokacija – za razliku od ostalih prolaza na pistu (kojih, što za obične
što za specijalne namene, na aerodromu ima mnogo), D1 uopšte ne može da
se vidi iz aerodromske zgrade. Osim toga, pošto se nalazi iza krivine,
nedostupan je i pogledu onih koji se nalaze ispred zgrade – čak i
tradicionalno dobro obavešteni taksisti kažu da "tog dana nisu
videli ništa neobično". Mnogo veća misterija je
ono što se događalo posle dolaska na pistu. Pozivajući se na izvore u
saveznom ministarstvu unutrašnjih poslova, beogradski dnevnici preneli su
da "Mirjana Marković nije prošla carinsku i pasošku kontrolu i da
joj niko nije pregledao dokumente". Komentarišući tu informaciju,
Zoran Živković izjavljuje da je, "ako je tačna ta priča, za to
zadužen republički MUP koji je pre nekoliko godina preuzeo takve nadležnosti",
a koministar republičkog MUP-a Slobodan Tomović odgovara da "ne zna
zašto Živković tvrdi da je nadležna Republika". U slučaju
putovanja viđenijih ljudi, običaj je da se pasoška kontrola obavi ili u
samom avionu ili da administrativne poslove pre poletanja obavi neko iz
pratnje – niko od zvaničnika nije međutim jasno rekao da li je to urađeno
i u ovom slučaju. Izvori "Vremena" tvrde da se pasoška
kontrola može izbeći jedino prolaskom kroz službene policijske
prostorije na aerodromu ili kroz "svečani ulaz rezervisan za najviše
goste". Pošto oni još kažu da nikome nije poznato da je 12.
januara svečani ulaz otvaran, verovatnija je prva varijanta. Kako bilo, uloga policije
je nesporna – aerodromsko obezbeđenje direktno joj je podređeno i
"mora da radi šta mu se kaže", a bez ovlašćenja policije
nije dozvoljeno korišćenje bilo kog prolaza ka pisti. Imajući u vidu
gore navedene izjave Zorana Živkovića i Slobodana Tomovića, kao i
pukovnika republičke policije Vladana Čolića, koji je za
"Vreme" rekao da je "aerodrom u nadležnosti grada i da je
beogradski SUP dužan da objasni šta se dogodilo i obezbedi adekvatne
sagovornike", ostaje još dilema koja je policija u pitanju. PRIJATELJSTVO
I DB: Ako se
prisetimo da je Marka Miloševića, kada je posle oktobarskih događaja
napuštao zemlju, ispratio lično načelnik Resora državne bezbednosti
Rade Marković, neke stvari postaju jasnije. U prilog tezi da DB ima udela
i u ovoj priči, govore neki podaci iz Markovićeve biogra†je: naši
izvori napominju da je on karijeru započeo kao inspektor za krvne i
seksualne delikte na aerodromu, a da je nastavio kao komandant aerodromske
policijske stanice. U tom periodu počelo je i prijateljstvo budućeg načelnika
DB-a sa budućim predsednikom i njegovom porodicom: priča se da su se
naročito zbližili kada je na školskom aerodromu u Lisičjem jarku
Marković učio Miloševića juniora da puca... Osim sa Miloševićima,
Rade Marković je bio i u "vrlo prijateljskim odnosima" sa
rukovodstvom Aerodroma Beograd, što sve zajedno donekle razrešava
misteriju i objašnjava ćutanje ili neznanje s jedne, kao i odricanje
odgovornosti s druge strane. Činjenica da su od
oktobra zemlju praktično neopaženo napustili Marko Milošević, Mirjana
Marković i bivši šef "Politike" Hadži Dragan Antić, mogla
bi biti protumačena kao potvrda teze da "beogradski aerodrom i dalje
kontrolišu policijski o†ciri bliski Miloševiću"
("Spiegel", 7. januar 2001). Utvrđivanje odgovornosti tih
o†cira i njihova eventualna smena ne može se očekivati pre formiranja
republičke vlade i potpunog preuzimanja "poluga vlasti", što
se posle 5. oktobra uporno odlaže od danas za sutra. Zabavljeni
kalkulacijama šta se gubi a šta dobija smenama odgovornih (npr. Radeta
Markovića), predstavnici nove vlasti nikako ne bi smeli da zaborave da je
ovde još dosta onih koji imaju i te kakve razloge da odu i da je za bežaniju
svaki dan dragocen. S druge strane, ne bi trebalo zaboraviti predizborno
obećanje da povlašćenih neće biti. Neko ko napusti zemlju bez
prethodne carinske i pasoške kontrole ili uz pratnju prvog čoveka DB-a,
to de†nitivno jeste. U bilo kojoj zemlji i posle bilo kakvih političkih
promena. Tamara
Skrozza |
![]() |
Bambi u Tjumenu
Moskva Mirjanu Marković videli su putnici Aeroflotovog aviona koji je u petak
leteo za Moskvu, ali joj se od aerodroma Šeremetjevo II gubi svaki trag.
Krugovi bliski bivšem ambasadoru Borislavu Miloševiću (bratu Slobodana
Miloševića) tvrde da je u organizaciji njenog dolaska, kao i uvek u
poslednje vreme, učestvovao upravo on, ali da je ona retko svraćala u
ambasadu, odnosno u rezidenciju, smeštenu u krugu ambasade na
Mosfiljmovskoj ulici. Jugoslovenski krugovi u Moskvi jednodušni su u tome da je krenula kod
sina Marka i njegove porodice, jedino što kruže različite verzije o
tome gde se on nalazi. Svi odbacuju mogućnost da je u Moskvi. Jedni
navode da je u Bakuu, glavnom gradu Azerbejdžana, drugi navode da je u
Tjumenu, gradu na jugozapadu Sibira, sa kontinentalnom klimom, a treći
– u Kazahstanu, u bivšem glavnom gradu Alma Ati. Obavešteni krugovi u Azerbejdžanu tvrde, medjutim, da je boravak
Marka Miloševića u Bakuu malo verovatan. Kao prvo – rukovodstvo te
zemlje izjasnilo se za ulazak u NATO, a računa i na velike zapadne
investicije u izgradnji naftovoda, kojim bi se naftom bogati Azerbejdžan
povezao sa Zapadnom Evropom. Upućeni tvrde da predsednik Gejdar Alijev teško
da bi rizikovao da se upusti u avanturu sa primanjem Marka Miloševića, i
da time pokvari planove sa Zapadom. Osim toga, Baku je faktički postao
centar zapadnih obaveštajnih službi za Kavkaz, i prisustvo Marka Miloševića
teško da bi ostalo nezapaženo. U Tjumenu bi, po svemu sudeći, Marko Milošević imao šta da radi. Reč
je o regionu gde se nalazi 90 odsto nalazišta ruskog gasa, zbog čega ga
zovu i "ruski Kuvajt". Pored toga, firma Inex-Intereksport, na
čijem je čelu bio njegov stric Borislav Milošević dok nije došao na
ambasadorsko mesto, imao je tamo, tvrde upućeni u Moskvi, velike poslove.
Tamo postoji i fabrika keksa "Bambi", kojoj je požarevački
"Bambi" prodao tehnologiju za proizvodnju istoimenog keksa još
pre sedam-osam godina. Borislav Milošević bio je ambasador SRJ u Rusiji i u Kazahstanu, pa
otuda i priče da je Marko upravo tamo. Naravno, moguća je i četvrta
varijanta – da se namerno šire lažne priče o tome gde se nalazi kako
bi se sakrilo pravo mesto njegovog boravka. Izvori bliski bivšem jugoslovenskom ambasadoru tvrde da se on sprema
da se sredinom ove nedelje vrati u Beograd, na nekoliko nedelja. Tako je
moguće da Mirjana Marković krene nazad upravo sa njim. Zorana Bojić (BETA) |
![]() |
Poslednja vest Mirjana Marković vratila se u zemlju letom Aeroflota u sredu 17.
januara tokom prepodneva. Ovaj put prošla je redovnu carinsku i pasošku
kontrolu i napustila aerodrom izašavši na izlaz za obične putnike. Pre
toga kratko se zadržala u VIP salonu. Na aerodromu je, kako saznajemo,
bilo mnogo policajaca, a primećen je i "neki protokol – verovatno
republički". |
![]() |
prethodni sadržaj naredni |