Vreme broj 524, 18. januar 2001.

"Nije slučajno da gospodin Del Turko upravo u vrijeme ili pred značajne političke odluke u Crnoj Gori uvijek iznenadi italijansku javnost svojim senzacionalističkim otkrićima umiješanosti Crne Gore u kriminal"  

Teške optužbe koje je u intervjuu rimskom dnevnilu "Republika" iznio italijanski ministar finansija Otavijano del Turko protiv predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, optužujući ga za učešće u prekojadranskom švercu cigareta, povezanost sa italijanskom mafijom, pa čak i za pružanje zaštite poznatim italijanskim mafijašima (među njima i članovima porodice Prudentino, od kojih je jedan uhapšen nedavno u Solunu) izazvale su zaprepašćenje u Crnoj Gori. Na navode italijanskog ministra reagovao je crnogorski šef diplomatije Branko Lukovac javnim pismom u kojem demantuje sve navode Del Turka, a, kako se saznaje, i ministar policije Vukašin Maraš uputio je pismo svom kolegi italijanskom ministru policije u kojem je zatražio objašnjenje za optužbe Del Turka, koje se razlikuju od ocjena italijanske policije i diplomatije u poslednjih dvije-tri godine.

U svim tim reagovanjima istupanje Otavijana del Turka tumači se kao politički motivisanim dijelom kampanje protiv crnogorskog predsjednika u vrijeme kada treba da se donesu značajne odluke, prije svega ona o državnom statusu Crne Gore. Optužbe italijanskog ministra finansija povod su i za razgovor “Vremena” sa Vukom Boškovićem, pomoćnikom ministra crnogorske policije, koji je odgovarajući na pitanja pokazivao mnoge dokumente, u želji da dodatno argumentuje svoje stavove i kaže da je nivo kriminala u Crnoj Gori znatno niži nego u državama u okruženju.

"VREME": Da li su tačne optužbe ministra Otavijana del Turka?

BOŠKOVIĆ: Gospodin Del Turko, ne po prvi put, istupa u javnosti sa konstatacijama čiji je cilj da se u italijanskoj i ukupnoj međunarodnoj javnosti stvori utisak da je Crna Gora prepreka za rješavanje problema Italije u borbi protiv organizovanog kriminala. Međutim, gospodin Del Turko zaboravlja da je problem organizovanog kriminala ipak izvorno italijanski problem, ali ne i problem Crne Gore, makar ne više nego svih drugih susjeda Italije. Otuda je stepen mog iznenađenja veći zbog netačnosti koje je gospodin Del Turko iznio u rimskoj “Republici” ne potkrepljujući ih nikakvim argumentima, a posebno zbog optužbe na račun predsjednika Crne Gore.

Mislim da gospodin Del Turko ili nije htio ili je imao druge razloge da ne valorizuje adekvatno aktivnosti crnogorske policije i uspjehe koje ona postiže u borbi protiv svih vidova kriminala, zaboravljajući, takođe, i vrlo uspješnu saradnju crnogorske i italijanske policije koju su nemalo puta najviši funkcioneri italijanske policije isticali kao dobar primjer saradnje dvaju policija u regionu, uvijek uz isticanje rezultata koji su postignuti na ovom planu. Istovremeno, čini mi se, da nije slučajno da gospodin Del Turko upravo u vrijeme ili pred značajne političke odluke u Crnoj Gori uvijek iznenadi italijansku javnost svojim senzacionalističkim otkrićima umiješanosti Crne Gore u kriminal jasno pokazujući na taj način svoje namjere i cilj koji bi njegove izjave trebalo da postignu, ali je potpuno jasno da su one uvijek bile podudarne, a ja bih rekao i istovjetne, sa optužbama koje su stizale iz Beograda i nama u Crnoj Gori bile dobro poznate.

Ministar Del Turko konkretno pominje da je Crna Gora, odnosno predsjednik Đukanović, pružila utočište i zaštitu pripadnicima porodice Prudentino, posebno Franćesku koji je nedavno lišen slobode u Solunu. Da li je Franćesko Prudentino ili bilo koji drugi član te porodice boravio u Crnoj Gori?

Nikada Crna Gora niti Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore nisu pružali utočište nijednom kriminalcu bilo koje zemlje, pa ni italijanskim državljanima, i oko tog pitanja nema nikakvih dilema. Podsjećam da je Crna Gora u kontinuitetu, čak i u vrijeme sankcija i zamrzavanja članstva u Interpolu, imala aktivan odnos prema pitanjima bezbjednosti i pokušavala je uspostaviti bilateralnu saradnju sa svim državama u okruženju, pa tako i sa Italijom. U tom vremenu, kada bismo dobili zahtjev, bilo koje, pa i italijanske policije, da utvrdimo da li na našoj teritoriji boravi njihov državljanin kojeg traže na nacionalnom ili međunarodnom planu zbog izvršenja krivičnih djela na teritoriji njihove države, a dostavili bi identifikacione podatke na osnovu kojih je moguće utvrditi njihov stvarni identitet (jer poznato je da kriminalci koriste lažne isprave), crnogorska policija uvijek je identifikovala ta lica, lišavala ih slobode i isporučivala onim zemljama koje su ih tražile, pa i italijanskoj policiji. Svaki takav zahtjev ispunjen je u potpunosti.

Postoji li, ipak, mogućnost da je Franćesko Prudentino u Crnoj Gori boravio pod drugim imenom?

Kao što sam već rekao, nije nepoznato da kriminalci koriste lažni identitet, ali ono što je sasvim tačno to je činjenica da od trenutka kad je italijanska policija dostavila MUP-u Crne Gore identifikacione podatke, sa fotografijom i drugim podacima, za lice Franćesko Prudentino i zahtjev da u slučaju njegovog pronalaska u Crnoj Gori on bude lišen slobode i predat italijanskoj policiji, sasvim je sigurno da u tom trenutku nije boravio u Crnoj Gori niti je na bilo koji način nakon tog vremena registrovan njegov ulazak u Crnu Goru.

Odavno se govori o italijanskoj koloniji u Crnoj Gori čiji su se pripadnici bavili raznim poslovima, a koji su slovili kao biznismeni, a nekako istovremeno sa njihovim dolaskom počele su optužbe italijanskih vlasti da Crna Gora pruža utočište mafiji, te da je jedna od baza za šverc cigareta preko Jadrana, ali i da je u toj koloniji isuviše mnogo onih koje potražuje italijanska pravda. Kada je počela saradnja crnogorske policije sa italijanskom u toj oblasti, i koliko je lica dosad izručeno italijanskom pravosuđu?

Nakon uvođenja sankcija u Jugoslaviji, pa samim tim i Crnoj Gori, i zamrzavanja našeg članstva u Interpolu, crnogorska i italijanska policija do l995. godine nemaju nikakav kontakt. Od tada, kada ostvarujemo prvi kontakt, našu bih saradnju podijelio na dva perioda. Prvi od l995. do 30. septembra l999, i drugi od tada do danas.

U prvom periodu saradnje, MUP Crne Gore i Italije imali su ukupno pet radnih sastanaka na kojima su tretirane razne teme. Između ostalog, italijanska strana nam je dostavila identifikacione podatke za šest lica koja potražuje na nacionalnom planu, da ih u slučaju njihovog dolaska u Crnu Goru lišimo sobode i predamo italijanskoj policiji. Crnogorska policija postupila je u svih šest slučajeva, identifikovala ta lica, lišila ih slobode i u ekstradicionom postupku predala italijanskoj policiji.

Treba reći da ni svih šest zahtjeva nijesu odjednom dostavljeni crnogorskoj policiji, već u kontinuitetu za ukupan period od l995. do l999. godine. Ovakva efikasnost crnogorske policije najbolji je dokaz dobre namjere i spremnosti da se svaki zahtjev italijanske strane tretira na profesionalan način i da svako lice koje italijanska policija traži lišimo slobode i izručimo. Dakle, crnogorska policija je i u ovom periodu pokazala svoj odnos prema zahtjevima italijanske strane, što je posebno došlo do izražaja u drugoj fazi.

Onda je 30. septembra 1999. godine u Podgorici održan sastanak predstavnika italijanske i crnogorske policije i sačinjen Memorandum o saradnji i razumijevanju dvije policije, gdje su precizirana pitanja od zajedničkog interesa i modaliteti i način ostvarivanja te saradnje, posebno u oblasti prekograničnog kriminala. Nakon toga naša saradnja dobija oblik institucionalizovane saradnje, i od italijanske policije dobijamo određeni broj zahtjeva, sa svim identifikacionim podacima, za provjeru i utvrđivanje da li na našoj teritoriji borave njima interesantna lica.

MUP je pronašao, lišio slobode i isporučio Italiji 35 njenih državljana. Na spisku lica koja su potraživana nalazio se i Franćesko Prudentino, sa svim podacima. Međutim, nakon svih provjera MUP je utvrdio da lice sa takvim podacima ni tada ni do današnjeg dana nije boravilo u Crnoj Gori, o čemu je italijanska policija blagovremeno obaviještena.

Koji je to osnovni problem otkrivanja Italijana u Crnoj Gori koje je potraživala italijanska policija?

Kao što sam rekao, italijanska policija sve do sačinjavanja Memoranduma l999. godine i njegovog potpisivanja na Jadransko-jonskoj konferenciji u Bariju, osim za šest lica koja sam već pomenuo i koje smo uhapsili i isporučili, nije dostavila podatke na osnovu kojih smo mogli utvrditi stvarni identitet onih koje potražuju.

Ističem da italijanska strana nije izašla u susret našim zahtjevima da dobijemo zvanične informacije o procesu istrage koja je vođena prema licima koja je crnogorski MUP predao italijanskoj policiji.

Jesu li te teškoće bile i razlog da se u Baru otvori kancelarija italijanskog Interpola?

Da bi se pospješila saradnja italijanske i crnogorske policije, a što je predviđeno Memorandumom o saradnji i razumijevanju, otvorena je kancelarija crnogorske policije u Italiji i italijanske u Crnoj Gori. Cilj otvaranja ovih kancelarija jeste brza razmjena informacija, bolja saradnja i njena konkretizacija.

Mislim da je ovakav vid saradnje potpuno ostvario svoj cilj, što se potvrđuje u čestim kontaktima sa šefom italijanske kancelarije u Baru, koji se uvjerio u uspješan i kvalitetan rad crnogorske policije, našu efikasnost i želju da onemogućimo boravak na teritoriji Crne Gore svakom kriminalcu kojeg potražuje italijanska policija. Ovo su u svim kontaktima do sada istakli i visoki predstavnici italijanske policije, a imao sam prilike to čuti i od tadašnjeg podsekretara italijanske policije. Stoga, još jednom se moramo vratiti na izjave gospodina Del Turka, koje me čude i dovode u pitanje svrhu ovakvog vida saradnje i postojanja kancelarije italijanske policije u Baru, čini mi se da njegove izjave devalviraju saradnju i zajedničku borbu protiv organizovanog kriminala. No, crnogorska policija će se, i u narednom periodu, istim intenzitetom boriti protiv svih vidova kriminala.

Mediji su objavili da su u nekoliko navrata predstavnici crnogorskog MUP-a boravili u Italiji i da su razgovarali o zajedničkim akcijama na suzbijanju kriminala na Jadranu, te da su pokretane neke nove inicijative u toj oblasti. Šta je dogovoreno i kako se dogovoreno realizuje?

Nakon potpisivanja Memoranduma uslijedilo je više sastanaka, kako u Podgorici tako i u Rimu, u okviru Jadransko-jonske inicijative i svih drugih bilateralnih kontakata, gdje je italijanska policija izricala zaista visoke ocjene o ostvarenom stepenu saradnje i efikasnosti crnogorske policije, i gdje je isticala činjenicu da je na svaki zahtjev italijanske policije odgovoreno, a posebno apostrofirala da na teritoriji Crne Gore ne boravi nijedan kriminalac kojeg potražuje italijanska policija. Naravno, u ovim kontaktima bilo je razgovora i o drugim vidovima saradnje, dogovarani su modaliteti saradnje na planu sprečavanja migracije i ilegalnih prelazaka državne granice, u čemu su takođe postignuti značajni rezultati.

Upravo je zadovoljstvo ostvarenim rezultatima saradnje, koje smo više purta zajednički konstatovali, bilo razlog što se nijesmo posebno osvrtali na neutemeljene, tendenciozne kvalifikacije o Crnoj Gori, koje su se pojavljivale u italijanskim sredstvima informisanja.

A šta nam možete reći o švercu droge, oružja i ljudi, koji se, prema tvrdnji nekih italijanskih organa, takođe obavlja sa teritorije Crne Gore?

Ono čime raspolaže MUP Crne Gore nedvosmisleno ukazuje da granica između Crne Gore i Italije nije put kojim se krijumčare droga i oružje, a u ovom uvjerenju drži me i činjenica da italijanska policija do sada nije ni u kakvoj formi obavijestila MUP da ima saznanja da se između obala dvaju država krijumčare droga i oružje. Naravno, policijski organi Crne Gore u kontinuitetu preduzimaju mjere kontrole i potpuno sam siguran da bi, da takvih pojava ima, one bile registrovane, makar u svom pojavnom obliku, a siguran sam da bi nas italijanska strana obavijestila o takvim saznanjima.

Policija Crne Gore dala je znatan doprinos sprečavanju trgovine ljudima i njihovog ilegalnog prebacivanja između obala Crne Gore i Italije. Na tom planu MUP je u teškim uslovima, kada je kontrola državne granice bila u isključivoj nadležnosti VJ-a, preduzimao niz mjera i radnji. Samo u 2000. godini presječeno je više kanala ilegalnog transporta kineskih državljana, kada je njih l37 otkriveno u pokušaju ilegalnog prebacivanja u Italiju. Oni su, uz odgovarajuću prijavu, predati nadležnim državnim organima gdje su im izrečene mjere – otkaz boravka, a protiv organizatora (bilo je tu i pripadnika VJ-a) sprovedena je istraga. U toku pretkrivičnog postupka nedvosmisleno je utvrđeno da su kineski državljani organizovano dolazili sa u Pekingu uredno izdatim jugoslovenskim vizama u Beograd, odakle su pokušali da se organizovano, švercerskim kanalom, preko naše teritorije domognu italijanske obale.

Takođe, prekinuti su i kanali šverca za Italiju Roma koji su u Crnu Goru došli iz Srbije i sa Kosova u vrijeme NATO bombardovanja.

Danas, sa ove vremenske distance, mogu sa zadovoljstvom konstatovati da su putevi ilegalnog transporta ljudi sa jedne na drugu obalu u potpunosti presječeni. To dokazuje i saopštenje italijanskog MUP-a, koje smo nedavno imali prilike čuti, uz konstataciju da su se putevi transporta preselili na njihov sjeverni dio granice, te da su druge države postale destinacije za ilegalno prebacivanje. Crna Gora, očigledno, više nije put kojim se ljudi ilegalno mogu prebacivati s jedne na drugu obalu.

Značajne rezultate crnogorska policija je ostvarila i na planu presijecanja kanala trgovine bijelim robljem – ženama iz istočnoevropskih zemalja, sa ciljem da se preko Crne Gore prebace u Italiju. Samo u 2000. godini izrečeno je 610 mjera otkaza boravka stranim državljanima pa danas sa zadovoljstvom mogu reći da je Crna Gora primjer u regionu kada je ova problematika u pitanju. Naime, već duže vremena u Crnoj Gori nije registrovan nijedan takav slučaj, i to je još jedan segment koji smo adekvatno tretirali i postigli zavidne rezultate.

Na kraju, može li doći do “velikog zemljotresa” u Crnoj Gori ukoliko uhapšeni mafijaši progovore, kako to tvrdi ministar Del Turko?

Ministar Del Turko može da tvrdi što god hoće, ali u Crnoj Gori ne može doći ni do kakvog “zemljotresa”. Crna Gora je ozbiljna pravna država u kojoj nijedan prekršilac zakona ne može imati zaštitu. Ono što mora biti jasno i gospodinu Del Turku i svima jeste da je MUP Crne Gore profesionalno i zakonito ostvarivao svoju ulogu, kvalitetno i organizovano u granicama svojih mogućnosti, suprotstavljao se svim devijantnim pojavama u Crnoj Gori ne dozvoljavajući nikome, pa ni italijanskim državljanima, da počine bilo kakvo krivično djelo ili prekršaj, a da to ne bude identifikovano i u okviru zakonske regulative tretirano i proslijeđeno nadležnim pravosudnim organima.

Da izjave gospodina Del Turka nijesu ničim utemeljene i argumentovane govori činjenica da smo više puta od italijanske policije i pravosudnih organa, i pismeno i usmeno, zahtijevali da nam dostave izjave lica koja smo im deportovali, a koje bi se mogle ticati njihovog boravka u Crnoj Gori ili bilo koju drugu vrstu informacije o počinjenim krivičnim djelima u Crnoj Gori i njihovoj djelatnosti koja bi dolazila pod udar zakona. Do današnjeg dana nijesmo dobili nijednu informaciju te vrste. Naprotiv, uvijek nam je saopšteno da italijanske vlasti ne raspolažu nijednim podatkom koji ove ljude dovodi u vezu sa bilo kojim krivičnim djelom u Crnoj Gori.

Velizar Brajović

prethodni sadržaj naredni