Politika |
Vreme broj 524, 18. januar 2001. |
![]() |
Intervju: Vuk Bošković, pomoćnik ministra policije Nismo utočište mafijaša "Nije slučajno da gospodin Del Turko upravo u vrijeme ili pred
značajne političke odluke u Crnoj Gori uvijek iznenadi italijansku
javnost svojim senzacionalističkim otkrićima umiješanosti Crne Gore u
kriminal"
U svim tim reagovanjima istupanje Otavijana del Turka tumači se kao
politički motivisanim dijelom kampanje protiv crnogorskog predsjednika u
vrijeme kada treba da se donesu značajne odluke, prije svega ona o državnom
statusu Crne Gore. Optužbe italijanskog ministra finansija povod su i za
razgovor “Vremena” sa Vukom Boškovićem, pomoćnikom ministra
crnogorske policije, koji je odgovarajući na pitanja pokazivao mnoge
dokumente, u želji da dodatno argumentuje svoje stavove i kaže da je
nivo kriminala u Crnoj Gori znatno niži nego u državama u okruženju. "VREME": Da li su tačne
optužbe ministra Otavijana del Turka? BOŠKOVIĆ: Gospodin Del
Turko, ne po prvi put, istupa u javnosti sa konstatacijama čiji je cilj
da se u italijanskoj i ukupnoj međunarodnoj javnosti stvori utisak da je
Crna Gora prepreka za rješavanje problema Italije u borbi protiv
organizovanog kriminala. Međutim, gospodin Del Turko zaboravlja da je
problem organizovanog kriminala ipak izvorno italijanski problem, ali ne i
problem Crne Gore, makar ne više nego svih drugih susjeda Italije. Otuda
je stepen mog iznenađenja veći zbog netačnosti koje je gospodin Del
Turko iznio u rimskoj “Republici” ne potkrepljujući ih nikakvim
argumentima, a posebno zbog optužbe na račun predsjednika Crne Gore. Mislim da gospodin Del Turko ili nije htio ili je imao druge razloge da
ne valorizuje adekvatno aktivnosti crnogorske policije i uspjehe koje ona
postiže u borbi protiv svih vidova kriminala, zaboravljajući, takođe, i
vrlo uspješnu saradnju crnogorske i italijanske policije koju su nemalo
puta najviši funkcioneri italijanske policije isticali kao dobar primjer
saradnje dvaju policija u regionu, uvijek uz isticanje rezultata koji su
postignuti na ovom planu. Istovremeno, čini mi se, da nije slučajno da
gospodin Del Turko upravo u vrijeme ili pred značajne političke odluke u
Crnoj Gori uvijek iznenadi italijansku javnost svojim senzacionalističkim
otkrićima umiješanosti Crne Gore u kriminal jasno pokazujući na taj način
svoje namjere i cilj koji bi njegove izjave trebalo da postignu, ali je
potpuno jasno da su one uvijek bile podudarne, a ja bih rekao i
istovjetne, sa optužbama koje su stizale iz Beograda i nama u Crnoj Gori
bile dobro poznate. Ministar Del Turko konkretno
pominje da je Crna Gora, odnosno predsjednik Đukanović, pružila utočište
i zaštitu pripadnicima porodice Prudentino, posebno Franćesku koji je
nedavno lišen slobode u Solunu. Da li je Franćesko Prudentino ili bilo
koji drugi član te porodice boravio u Crnoj Gori? Nikada Crna Gora niti Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore nisu
pružali utočište nijednom kriminalcu bilo koje zemlje, pa ni
italijanskim državljanima, i oko tog pitanja nema nikakvih dilema. Podsjećam
da je Crna Gora u kontinuitetu, čak i u vrijeme sankcija i zamrzavanja članstva
u Interpolu, imala aktivan odnos prema pitanjima bezbjednosti i pokušavala
je uspostaviti bilateralnu saradnju sa svim državama u okruženju, pa
tako i sa Italijom. U tom vremenu, kada bismo dobili zahtjev, bilo koje,
pa i italijanske policije, da utvrdimo da li na našoj teritoriji boravi
njihov državljanin kojeg traže na nacionalnom ili međunarodnom planu
zbog izvršenja krivičnih djela na teritoriji njihove države, a
dostavili bi identifikacione podatke na osnovu kojih je moguće utvrditi
njihov stvarni identitet (jer poznato je da kriminalci koriste lažne
isprave), crnogorska policija uvijek je identifikovala ta lica, lišavala
ih slobode i isporučivala onim zemljama koje su ih tražile, pa i
italijanskoj policiji. Svaki takav zahtjev ispunjen je u potpunosti. Postoji li, ipak, mogućnost da
je Franćesko Prudentino u Crnoj Gori boravio pod drugim imenom? Kao što sam već rekao, nije nepoznato da kriminalci koriste lažni
identitet, ali ono što je sasvim tačno to je činjenica da od trenutka
kad je italijanska policija dostavila MUP-u Crne Gore identifikacione
podatke, sa fotografijom i drugim podacima, za lice Franćesko Prudentino
i zahtjev da u slučaju njegovog pronalaska u Crnoj Gori on bude lišen
slobode i predat italijanskoj policiji, sasvim je sigurno da u tom
trenutku nije boravio u Crnoj Gori niti je na bilo koji način nakon tog
vremena registrovan njegov ulazak u Crnu Goru. Odavno se govori o italijanskoj
koloniji u Crnoj Gori čiji su se pripadnici bavili raznim poslovima, a
koji su slovili kao biznismeni, a nekako istovremeno sa njihovim dolaskom
počele su optužbe italijanskih vlasti da Crna Gora pruža utočište
mafiji, te da je jedna od baza za šverc cigareta preko Jadrana, ali i da
je u toj koloniji isuviše mnogo onih koje potražuje italijanska pravda.
Kada je počela saradnja crnogorske policije sa italijanskom u toj
oblasti, i koliko je lica dosad izručeno italijanskom pravosuđu? Nakon uvođenja sankcija u Jugoslaviji, pa samim tim i Crnoj Gori, i
zamrzavanja našeg članstva u Interpolu, crnogorska i italijanska
policija do l995. godine nemaju nikakav kontakt. Od tada, kada ostvarujemo
prvi kontakt, našu bih saradnju podijelio na dva perioda. Prvi od l995.
do 30. septembra l999, i drugi od tada do danas. U prvom periodu saradnje, MUP Crne Gore i Italije imali su ukupno pet
radnih sastanaka na kojima su tretirane razne teme. Između ostalog,
italijanska strana nam je dostavila identifikacione podatke za šest lica
koja potražuje na nacionalnom planu, da ih u slučaju njihovog dolaska u
Crnu Goru lišimo sobode i predamo italijanskoj policiji. Crnogorska
policija postupila je u svih šest slučajeva, identifikovala ta lica, lišila
ih slobode i u ekstradicionom postupku predala italijanskoj policiji. Treba reći da ni svih šest zahtjeva nijesu odjednom dostavljeni
crnogorskoj policiji, već u kontinuitetu za ukupan period od l995. do
l999. godine. Ovakva efikasnost crnogorske policije najbolji je dokaz
dobre namjere i spremnosti da se svaki zahtjev italijanske strane tretira
na profesionalan način i da svako lice koje italijanska policija traži
lišimo slobode i izručimo. Dakle, crnogorska policija je i u ovom
periodu pokazala svoj odnos prema zahtjevima italijanske strane, što je
posebno došlo do izražaja u drugoj fazi. Onda je 30. septembra 1999. godine u Podgorici održan sastanak
predstavnika italijanske i crnogorske policije i sačinjen Memorandum o
saradnji i razumijevanju dvije policije, gdje su precizirana pitanja od
zajedničkog interesa i modaliteti i način ostvarivanja te saradnje,
posebno u oblasti prekograničnog kriminala. Nakon toga naša saradnja
dobija oblik institucionalizovane saradnje, i od italijanske policije
dobijamo određeni broj zahtjeva, sa svim identifikacionim podacima, za
provjeru i utvrđivanje da li na našoj teritoriji borave njima
interesantna lica. MUP je pronašao, lišio slobode i isporučio Italiji 35 njenih državljana.
Na spisku lica koja su potraživana nalazio se i Franćesko Prudentino, sa
svim podacima. Međutim, nakon svih provjera MUP je utvrdio da lice sa
takvim podacima ni tada ni do današnjeg dana nije boravilo u Crnoj Gori,
o čemu je italijanska policija blagovremeno obaviještena. Koji je to osnovni problem
otkrivanja Italijana u Crnoj Gori koje je potraživala italijanska
policija? Kao što sam rekao, italijanska policija sve do sačinjavanja
Memoranduma l999. godine i njegovog potpisivanja na Jadransko-jonskoj
konferenciji u Bariju, osim za šest lica koja sam već pomenuo i koje smo
uhapsili i isporučili, nije dostavila podatke na osnovu kojih smo mogli
utvrditi stvarni identitet onih koje potražuju. Ističem da italijanska strana nije izašla u susret našim zahtjevima
da dobijemo zvanične informacije o procesu istrage koja je vođena prema
licima koja je crnogorski MUP predao italijanskoj policiji. Jesu li te teškoće bile i
razlog da se u Baru otvori kancelarija italijanskog Interpola? Da bi se pospješila saradnja italijanske i crnogorske policije, a što
je predviđeno Memorandumom o saradnji i razumijevanju, otvorena je
kancelarija crnogorske policije u Italiji i italijanske u Crnoj Gori. Cilj
otvaranja ovih kancelarija jeste brza razmjena informacija, bolja saradnja
i njena konkretizacija. Mislim da je ovakav vid saradnje potpuno ostvario svoj cilj, što se
potvrđuje u čestim kontaktima sa šefom italijanske kancelarije u Baru,
koji se uvjerio u uspješan i kvalitetan rad crnogorske policije, našu
efikasnost i želju da onemogućimo boravak na teritoriji Crne Gore svakom
kriminalcu kojeg potražuje italijanska policija. Ovo su u svim kontaktima
do sada istakli i visoki predstavnici italijanske policije, a imao sam
prilike to čuti i od tadašnjeg podsekretara italijanske policije. Stoga,
još jednom se moramo vratiti na izjave gospodina Del Turka, koje me čude
i dovode u pitanje svrhu ovakvog vida saradnje i postojanja kancelarije
italijanske policije u Baru, čini mi se da njegove izjave devalviraju
saradnju i zajedničku borbu protiv organizovanog kriminala. No,
crnogorska policija će se, i u narednom periodu, istim intenzitetom
boriti protiv svih vidova kriminala. Mediji su objavili da su u
nekoliko navrata predstavnici crnogorskog MUP-a boravili u Italiji i da su
razgovarali o zajedničkim akcijama na suzbijanju kriminala na Jadranu, te
da su pokretane neke nove inicijative u toj oblasti. Šta je dogovoreno i
kako se dogovoreno realizuje? Nakon potpisivanja Memoranduma uslijedilo je više sastanaka, kako u
Podgorici tako i u Rimu, u okviru Jadransko-jonske inicijative i svih
drugih bilateralnih kontakata, gdje je italijanska policija izricala
zaista visoke ocjene o ostvarenom stepenu saradnje i efikasnosti
crnogorske policije, i gdje je isticala činjenicu da je na svaki zahtjev
italijanske policije odgovoreno, a posebno apostrofirala da na teritoriji
Crne Gore ne boravi nijedan kriminalac kojeg potražuje italijanska
policija. Naravno, u ovim kontaktima bilo je razgovora i o drugim vidovima
saradnje, dogovarani su modaliteti saradnje na planu sprečavanja
migracije i ilegalnih prelazaka državne granice, u čemu su takođe
postignuti značajni rezultati. Upravo je zadovoljstvo ostvarenim rezultatima saradnje, koje smo više
purta zajednički konstatovali, bilo razlog što se nijesmo posebno
osvrtali na neutemeljene, tendenciozne kvalifikacije o Crnoj Gori, koje su
se pojavljivale u italijanskim sredstvima informisanja. A šta nam možete reći o švercu
droge, oružja i ljudi, koji se, prema tvrdnji nekih italijanskih organa,
takođe obavlja sa teritorije Crne Gore? Ono čime raspolaže MUP Crne Gore nedvosmisleno ukazuje da granica
između Crne Gore i Italije nije put kojim se krijumčare droga i oružje,
a u ovom uvjerenju drži me i činjenica da italijanska policija do sada
nije ni u kakvoj formi obavijestila MUP da ima saznanja da se između
obala dvaju država krijumčare droga i oružje. Naravno, policijski
organi Crne Gore u kontinuitetu preduzimaju mjere kontrole i potpuno sam
siguran da bi, da takvih pojava ima, one bile registrovane, makar u svom
pojavnom obliku, a siguran sam da bi nas italijanska strana obavijestila o
takvim saznanjima. Policija Crne Gore dala je znatan doprinos sprečavanju trgovine
ljudima i njihovog ilegalnog prebacivanja između obala Crne Gore i
Italije. Na tom planu MUP je u teškim uslovima, kada je kontrola državne
granice bila u isključivoj nadležnosti VJ-a, preduzimao niz mjera i
radnji. Samo u 2000. godini presječeno je više kanala ilegalnog
transporta kineskih državljana, kada je njih l37 otkriveno u pokušaju
ilegalnog prebacivanja u Italiju. Oni su, uz odgovarajuću prijavu,
predati nadležnim državnim organima gdje su im izrečene mjere – otkaz
boravka, a protiv organizatora (bilo je tu i pripadnika VJ-a) sprovedena
je istraga. U toku pretkrivičnog postupka nedvosmisleno je utvrđeno da
su kineski državljani organizovano dolazili sa u Pekingu uredno izdatim
jugoslovenskim vizama u Beograd, odakle su pokušali da se organizovano,
švercerskim kanalom, preko naše teritorije domognu italijanske obale. Takođe, prekinuti su i kanali šverca za Italiju Roma koji su u Crnu
Goru došli iz Srbije i sa Kosova u vrijeme NATO bombardovanja. Danas, sa ove vremenske distance, mogu sa zadovoljstvom konstatovati da
su putevi ilegalnog transporta ljudi sa jedne na drugu obalu u potpunosti
presječeni. To dokazuje i saopštenje italijanskog MUP-a, koje smo
nedavno imali prilike čuti, uz konstataciju da su se putevi transporta
preselili na njihov sjeverni dio granice, te da su druge države postale
destinacije za ilegalno prebacivanje. Crna Gora, očigledno, više nije
put kojim se ljudi ilegalno mogu prebacivati s jedne na drugu obalu. Značajne rezultate crnogorska policija je ostvarila i na planu
presijecanja kanala trgovine bijelim robljem – ženama iz istočnoevropskih
zemalja, sa ciljem da se preko Crne Gore prebace u Italiju. Samo u 2000.
godini izrečeno je 610 mjera otkaza boravka stranim državljanima pa
danas sa zadovoljstvom mogu reći da je Crna Gora primjer u regionu kada
je ova problematika u pitanju. Naime, već duže vremena u Crnoj Gori nije
registrovan nijedan takav slučaj, i to je još jedan segment koji smo
adekvatno tretirali i postigli zavidne rezultate. Na kraju, može li doći do
“velikog zemljotresa” u Crnoj Gori ukoliko uhapšeni mafijaši
progovore, kako to tvrdi ministar Del Turko? Ministar Del Turko može da tvrdi što god hoće, ali u Crnoj Gori ne
može doći ni do kakvog “zemljotresa”. Crna Gora je ozbiljna pravna
država u kojoj nijedan prekršilac zakona ne može imati zaštitu. Ono što
mora biti jasno i gospodinu Del Turku i svima jeste da je MUP Crne Gore
profesionalno i zakonito ostvarivao svoju ulogu, kvalitetno i organizovano
u granicama svojih mogućnosti, suprotstavljao se svim devijantnim
pojavama u Crnoj Gori ne dozvoljavajući nikome, pa ni italijanskim državljanima,
da počine bilo kakvo krivično djelo ili prekršaj, a da to ne bude
identifikovano i u okviru zakonske regulative tretirano i proslijeđeno
nadležnim pravosudnim organima. Da izjave gospodina Del Turka nijesu ničim utemeljene i argumentovane
govori činjenica da smo više puta od italijanske policije i pravosudnih
organa, i pismeno i usmeno, zahtijevali da nam dostave izjave lica koja
smo im deportovali, a koje bi se mogle ticati njihovog boravka u Crnoj
Gori ili bilo koju drugu vrstu informacije o počinjenim krivičnim
djelima u Crnoj Gori i njihovoj djelatnosti koja bi dolazila pod udar
zakona. Do današnjeg dana nijesmo dobili nijednu informaciju te vrste.
Naprotiv, uvijek nam je saopšteno da italijanske vlasti ne raspolažu
nijednim podatkom koji ove ljude dovodi u vezu sa bilo kojim krivičnim
djelom u Crnoj Gori. Velizar Brajović |
![]() |