Ljudi i vreme

Vreme broj 524, 18. januar 2001.

Izjava nedelje

Emir Kusturica je po nas od većeg značaja od Karle del Ponte.
Aleksandar Popović, potpredsednik DSS-a, odgovarajući na pitanje zašto je susret predsednika SRJ sa Emirom Kusturicom važniji od susreta sa glavnim tužiocem Haškog tribunala

Vesna Rivas,
folk pevačica, iznosi širu verziju priče o pomirenju sa koleginicom Mirom Škorić: "Mira i ja smo zapravo bile žrtve tuđe zlobe i spletkarenja. Njene dobre drugarice Buba Miranović i Cakana su joj ispričale koješta, a Mira nije htela da okrene moj broj telefona i proveri da li je to istina. Tako je sve krenulo. Ja sam posle, ne mogavši sve to da podnesem, tužila Miru za klevetu i uvrede. Na prva dva ročišta nismo izašle ni jedna ni druga, a pred treće sam se predomislila i povukla tužbu. Čula sam da je zbog svega toga imala neprijatnosti u svojoj porodici i bilo mi je žao da ženi otimam pare koje možda i nema, ili da je teram u zatvor."
Na konačnu odluku uticalo je i to što je "nova vlast tih dana iz zatvora oslobodila neke albanske teroriste": "Mene je to jako potreslo. Pomislila sam zašto ja ne bih oprostila svojoj sestri po Hristu, ako ubice puštaju na slobodu... Mi se sada čujemo telefonom. Moja duša je još puna rana, ali u njenim očima vidim da joj je iskreno krivo zbog celog nesporazuma."
("Blic")

Tonči Huljić,
frontmen grupe "Magazin", kaže da neće tužiti Zoricu Brunclik zbog "pozajmice i obrade" njegove pesme: "Ni Hag ne može da izađe na kraj sa Srbima i Hrvatima, pa što bih se ja tu petljao."
("Blic")

Jovica Milić,
niški kafedžija, priča o "magičnom krugu lekovite zemlje" koji je ovih dana najposećenije mesto u Nišu:
"Nekoliko puta pokušavao sam da objasnim ljudima da na mestu gde oni stoje nema podzemnih voda i zračenja i da tu prolaze samo moje vodovodne i kanalizacione cevi. Ali nije vredelo. Dolazi se čak i noću. Ima baba i deda do tri sata izjutra. Žalosno je gledati kako se lokalni dečaci šegače s njima. Kažu im 'bako morate glavu da savijete što više zemlji ako vas glava boli. Morate da se ispružite ako imate problema sa leđima...' A oni slušaju kao da je pred njima najveći medicinski stručnjak."
 ("Glas javnosti")

Milena,
beogradska prostituka, žali se na nelojalnu konkurenciju novopridošlih Ruskinja, Rumunki i Ukrajinki:
"Sve ih je više. Rade po ceo dan i noć i strašno nam spuštaju tarifu. Čoveče, pa one će dati p... za dvesta dinara! Ako ovi naši iz policije ništa ne budu uradili, te će nam skroz pokvariti posao."
("Glas javnosti")

Dragan Jacanović,
arheolog, kustos Narodnog muzeja u Požarevcu, otkriva nam: "U januaru dočekujemo 7509. godinu po Srpskom narodnom kalendaru, a to je najstarija godina ikada zabeležena u svetskoj istoriji."
("Glas")

Igor Brakus,
voditelj Radija B92, govori o nagradama koje deli slušaocima svoje emisije i kaže:
"Krajnji mi je cilj da nekome ko se javi u program i kaže da ima želju da putuje odgovorim – u redu, imate dve nedelje u Parizu! Ili da penzioneru koji se požali na malu penziju mogu da dam sto maraka. Za sada još ne nailazim na razumevanje za takve ideje ali se nadam da ću i to jednog dana moći da uradim."
("NIN")

Velimir Ilić,
gradonačelnik Čačka, o zahtevima za smenu načelnika Generalštaba VJ:
"Ne znam šta sada pojedinci hoće! Kao da ne znaju koliko je Pavković uradio za miran ishod tog kobnog dana. Da je poslušao Miloševićevo naređenje bilo bi krvi do kolena. Samo njegovom zaslugom Srbiju je zaobišao građanski rat. Ne znam koliko je to poznato javnosti, ali general Pavković je sve vreme NATO rata bio u rovu sa vojskom. On je Srbin i patriota i to treba ceniti. Ne sme se uopšte govoriti o njegovoj smeni. Tog čoveka bi trebalo odlikovati ordenom heroja, kao i čitavu vojsku na čijem se čelu našao 5. oktobra."
("Svedok")

Slavica Mikšić,
nekad popularna folk pevačica, kaže da je malo "uzmakla sa scene, jer ne želi da pristane na sve oštrija pravila šou biznisa":
"Pevanja se naravno ne odričem i mogu da kažem iako sam malo postrance od estradnih zbivanja, za mene posla ima. To su uglavnom tezge na svdbama. Međutim pritisak mladih je sve jači. Na sve strane ‘sevaju’ duge noge, dekoltei... jednom sam jednu 'silikonsku koleginicu', sada ćete se smejati, uhvatila za grudi iz čiste znatiželje... ne znam, ne mogu ja tako." ("Sabor")

Radmilo Bogdanović,
bivsi šef policije Srbije, o izboru Dušana Mihajlovića za republičkog ministra unutrašnjih poslova kaže: "Duško je ipak imao vezu sa policijom, nije čovek koji prvi put tu dolazi. Radio je pet godina kao operativac u Državnoj bezbednosti, zna onoliko koliko mu treba. Mislim da je dobro da u trenutku kada su previranja u toku, bude na tom mestu čovek kome nije nepoznata ta oblast. To oročavanje mi se ne dopada, tu treba da bude čovek koji će četiri godine da radi. Ministar policije je čovek koji treba da primeni zakon, za njega su filter tužioci i sud. On treba da bude pošten čovek, stručan čovek i organizator da može da mobiliše tolike pripadnike MUP-a da rade svoj posao." ("Radio B 92")
Bogdanović tvrdi da na njegov život ne utiče činjenica da je bio ministar i da zbog toga nema komplekse: "Drago mi je što sam i dalje prizeman i što mogu slobodno da šetam ulicom, družim se s ljudima, idem na priredbe i posećujem utakmice." ("Glas javnosti")

Era Ojdanić,
folk pevač, o "gorkom pevačkom hlebu" i počecima svoje karijere:
"Uvek sam cvikao od visine. Kad treba da sviram postavljanje takozvanih rogova na kuću, ja da umrem. Ali taman posla da odbijem poziv! Moj otac jadan podigao kredit i prodao obe krave da mi kupi harmoniku, a ja da se nečega plašim i da bežim od posla... Ni u ludilu! Još mi je i biciklu kupio, da mogu da se prevezem." ("Sabor")

Marina Živković,
folk pevačica, o tračevima koji kruže o njoj:
"Najnebulozniji trač je da sam u šemi sa Šešeljem... Šešelj – smešno! Kada sam to čula, pomislila sam: "Pa zar takvo mišljenje imaju o meni. Mogli su bar boljeg frajera da mi nađu". Mastan, debeo, slaninjav, trese se sav. Nadam se da se gospodin Šešelj neće naljutiti, jer to je istina. Bolje neka poradi na sebi, stane na vagu, izmeri se da vidi koliko meri, pa neka se dotera, jer je nepristojno biti debeo."
Iako još kaže da ima "strašnu averziju prema političarima", Živkovićeva pozitivno ocenjuje Vojislava Koštunicu:
"Novog predsednika toliko volim i poštujem da bih volela da nam bude predsednik... dobro, ne baš doživotno, ali sve dok je ovakav ne bih ga menjala."
("Svet")

Dejan Pantelić,
TV voditelj, komentariše za "Svet" plan Brižit Bardo da u Srbiji otvori azil za napuštene kućne ljubimce:
"Ne mogu da verujem da je to istina! Nek otvara azil u svojoj zemlji! Mi ovog trenutka treba da se pozabavimo vraćanjem Kosova Srbiji. Po mom mišljenju, to pitanje je primarno, a ne kučići i mačići. Njima ćemo moći da se bavimo kad naša država počne da funkcioniše onako kako treba i kad narod bude imao para."

Pile,
TV voditelj, o istom problemu:
"Nama je potreban azil za Srbe, a ne za pse i mačke. Oni će malo kasnije doći na red. Brižit Bardo je bila mnogo dobra 'riba'. Samim tim i ona je neka 'životinja', pa neka bude u svom azilu. Mi imao prečih briga, a pre svega treba da se setimo šta znači rad, odgovornost i pozitivna energija."

Milan St. Protić,
dosadašnji gradonačelnik Beograda i budući ambasador SRJ u Vašingtonu, odgovara na pitanje za čim će najviše žaliti kad bude stupio na novu funkciju:
"Žalim za ovim gradom, ljudima sa kojima sam odrastao, za mojim životom u Beogradu. Ja sam prava, kako se kaže, gradska zverka. Četvrta sam generacija Protića koja živi u istoj kući, na istom mestu. Bio sam toliko blagosloven da mi se revolucija 5. oktobra dogodi u dvorištu u kome sam nekada igrao fudbal, sankao se. U oba parka sa strane Skupštine, šetao sam sa devojkama i sedeo zagrljen na klupama...Tako da sam usađen svojim najdubljim korenima u ovaj asfalt. Mnogo ljudi znam i mnogo pamtim. Ponekad se osećam kao dinosaurus, zato što sam jedan od poslednjih izdanaka jednog vremena, jednog duha, i ovog grada i ovog naroda, koji je već nestao (vreme, duh, grad ili narod? – prim. ur.)".
O povezanosti svoje sadašnje i buduće funkcije, Protić kaže: "I u ovoj fotelji više sam delovao kao diplomata. Toliko ljudi iz inostranstva dolazilo je u gradsku kuću ovih dana. Donosili su pomoć, pružali podršku u svakom pogledu. Jednostavno, dobro se osećam i snalazim u ulozi diplomate i ona mi najviše leži." ("Večernje novosti")

prethodni sadržaj naredni

vrh