Lik i delo |
Vreme broj 525, 25. januar 2001. |
![]() |
Dragan Maršićanin Predsednik Skupštine Srbije
Šta kaže o svojim genima: "Znam da je moj pradeda pokazivao veliku lojalnost dinastiji Obrenović. Ja imam strahovito visoku lojalnost DSS-u. Tada se lojalnost izražavala vladaru, a danas ideji, ali pretpostavljam da je lojalnost ono što sam nasledio od pradede." Kvalifikacije: Posle gimnazije diplomirao je na Ekonomskom fakultetu. Uglavnom se bavio privredom. Radio je u Elektronu, a zatim i u Novom kolektivu. Ozbiljniji posao dobio je kasnije u javnom komunalnom preduzeću Beogradski vodovod, gde je radio kao šef prodajne službe. Prestao je tamo da radi u ovoj firmi kada je postao predsednik opštine Vračar i profesionalni političar. Pre toga se, "amaterski", politikom bavio od 1990. godine, kada je postao član Demokratske stranke. Odatle je otišao i učlanio se u DSS, tačnije jedan je od sto osnivača čiji su potpisi podneseni u sudu prilikom registrovanja stranke. Zašto se odlučio za Koštunicu, a ne za Đinđića: "Koštunicu nisam poznavao ni kada sam postao predsednik Vračara, niti se sećam da smo se neposredno upoznali. Tek sa tom funkcijom počeli smo češće da se viđamo. Iz DS-a sam izašao pre nego što je DSS osnovan, prosto jer moje ambicije i politički interesi nisu bili zadovoljeni. Imali su nejasne stavove u odnosu na režim, ukrupnjavanje opozicije, bilo je previše kolebljivosti i nejasnoća. Kada sam čuo da se osniva DSS i kada sam video ko pokreće tu stranku, bio sam siguran da je to pravi izbor." Šta radi u DSS: Od osnivanja je reizabiran član Glavnog odbora. Poslednjih godina je i sekretar DSS-a. Obavljao je "sve moguće zadatke"; radi na podsticanju odbora u sprovođenju politike stranke, prikuplja povratne informacije, učestvuje u kadrovskoj politici. Da li je bio dobar domaćin Vračara: Niko se nije žalio, naprotiv. To je međutim bilo u vreme vladavine socijalista, tako da je dobrano i iz sopstvenog iskustva upozoravao na opasnosti trenda centralizacije u Srbiji. Neki se još sećaju i brze i efikasne denacionalizacije u njegovo "vračarsko" doba; nema podataka da li je bilo protekcije. Zapisano je da se borio da spase nekada slavnu kafanu "Orač", ali ju je Nebojša Čović, u to vreme gradonačelnik Beograda, ipak srušio. Čović je bio i onaj na čiji račun su išle primedbe o sabotaži opozicionih opština. Zašto nije prešao iz stranke u kabinet predsednika SRJ: "Bio sam u izbornom štabu predsednika. Predsednik Koštunica poveo je sa sobom one ljude koji su mu bili neophodni, jer je u stranci uvek bilo mnogo više posla nego ljudi. Kasnije sam za funkciju predsednika Skupštine predložen sasvim mirno i bez ikakvih intriga. Šta da radim, nema tu nekih posebno zanimljivih stvari. Mi smo jedna dosadna stranka." Kako namerava da se bori protiv prostakluka za skupštinskom govornicom: "To je uzaludna borba. Takođe, to je stvar političke strategije, ali i domaćeg vaspitanja. Nameravam da se držim poslovnika i da primenjujem predviđene sankcije. Zabranjeno je vređanje i iznošenje detalja iz privatnog života poslanika. Za takvo ponašanje predviđeno je oduzimanje reči i udaljavanje sa sednice." Još neke ambicije: "Politiku shvatam kao posao. Pokušavamo da izmenimo Srbiju i da se u koalicionoj borbi izborimo da naša uverenja preteknu. Šta radi u slobodno vreme: Igra "Fifu", kompjutersku igricu sa svojim sedamnaestogodišnjim sinom Bojanom. Voli klasičnu muziku, verovatno je sluša u društvu svoje ženeVesne. Nešto novo iz prve ruke, za "Vreme": "Broj članova DSS-a duplirao se od kada je Vojislav Koštunica postao predsednik. Dali smo uputstva odborima da budu otvoreni za ljude koji se nisu profesionalno i moralno okaljali, ali i da budu otvoreni za ljude koji dolaze iz drugih stranaka, iako oprezni, jer svako ima pravo da greši, pa i da se izmeni." Taj broj je tajna. Maršićanin kaže da bi ga oni bez problema izneli kada bi i druge stranke govorile istinu. Jelena Grujić |
![]() |
prethodni sadržaj naredni |