Ljudi i vreme

Vreme broj 525, 25. januar 2001.

Izjava nedelje
U Evropskoj uniji postoji beogradski lobi koji u ovom trenutku jača poziciju Srbije
Branko Lukovac, crnogorski ministar spoljnih poslova, na savetovanju u Žabljaku

N. N.,
crnogorski političar, na pitanje novinara “Glasa javnosti” da li ga prekida u nekom važnom poslu i da li može da da izjavu, odgovara kratko:
“Ne, no danas je subota.”

Dragan Kojić – Keba,
folk pevač, kaže da dobar glas nije jedino čime je obdaren:
“Nisam vidovit, ali umem da slušam svoj unutrašnji glas. Ako želim da znam šta će biti sutra, mogu da saznam, samo je potrebno da na pravi način rastumačim te svoje šifre. Jednom sam tako pogodio rezultate utakmice, čak i ko će dati golove. To su momenti kada sam sam sa sobom. Zvala me je neka devojka, jer je čula da se bavim astrologijom, ali i da na osnovu boje glasa mogu mnogo da kažem o nekoj osobi. Poželela je da joj pomognem i kažem na kojoj strani udžbenika se nalaze pitanja iz ispita koji je trebalo da polaže. Naravno, kasnije je zvala da mi se zahvali jer sam sve pogodio.” (“Večernje novosti”)

Borislav Pelević,
predsednik Stranke srpskog jedinstva i narodni poslanik u republičkom parlamentu o mogućnosti da se njegovo ime nalazi na tajnoj optužnici Haškog tribunala:
“Ukoliko je istina da sam ja na tajnoj optužnici, onda nek mi je na zdravlje...
Moja savest je čista, a neka se Karla del Ponte zapita da li je i njena savest čista.” (“Glas javnosti”)

Dragiša Binić,
bivši fudbaler, predsednik fudbalskog kluba “Obilić” i poslanik Stranke srpskog jedinstva o Crnoj Gori i Crnogorcima: “Kad odem u Fudbalski savez Jugoslavije, tamo konkretno ne mogu da nađem nijednog čoveka iz Srbije, jer svi govore crnogorski, 75 odsto njih (svi ili 75 odsto? – prim. ur.). A u Srbiji ima 2038 klubova, prema 48 u Crnoj Gori. I Crnogorci su zastupljeni po pitanju sudija, delegata pola-pola, i ponovo imamo situaciju da im je – malo! Traže više!” (“Duga”)

Radovan Raka Radović,
bivši funkcioner Socijalističke partije Srbije o predstavnicima nove vlasti:
“Verujem samo Koštunici i on uvek ima svu moju podršku. Samo on pošteno radi, ostali slabo. Nijedan od ovih nije bio ni predsednik mesne zajednice, pa ne znaju s narodom, a tu su gde su samo zahvaljujući Koštunici.” (“Glas javnosti”)

Boban Šestić,
saradnik "Duge", u reportaži sa Zlatibora piše: “Ispod svakog drugog usamljenog drveta skupljaju se vampiri. Mnogi misle da su priče o vampirima i sličnim pojavama vezane isključivo za Istočnu Srbiju. No, svega toga ima i na Zlatiboru, a krajolik svedoči da su ovde natprirodne sile možda opasnije nego igde drugde...Vampiri se, kao što je poznato, mogu sresti isključivo noću i to ispod usamljenog drveća, na raskrsnicama, na mostovima, a posebno su im drage vodenice. Što se drugih monstruma tiče i u zlatiborskom kraju je veoma popularan drekavac. Dušan (vodič, prim. ur.) kaže kako mnogi meštani tvrde da su videli drekavca, a gotovo svaki ga je čuo. U ovom kraju ima i vila, a tu i tamo se nađe poneki zmaj. Zmajevi obično žive u hrastu ili brestu. Naravno, sve su to odabrani meštani svojim očima videli, a moj vodič ističe da je uzrok najvećeg dela tih vizija sjajna domaća rakija.”

Suzana Mančić,
voditeljka TV Pinka, o kritikama koje se upućuju njoj i njenim kolegama: “Kritičari su u nečemu u pravu. Sve što radimo je čista improvizacija. Zbog toga ja ne mogu svaki dan da budem genije, da budem šarmantna, elokventna... Nekada i meni mozak stane. Nekada samu sebe pitam: 'Bože, šta ja ovde radim? Dokle ću ovako? Zašto nemam bar dva dana da se pripremim za emisiju? Zašto tek pred snimanje saznam ko su mi gosti? Zašto moram ja da trčim po garderobu, pa da je posle emisije vraćam?' Sve je na meni i naravno da sam umorna. A kome da se žalim? Svi radimo u istim nemogućim uslovima. Zato ćutim, stisnem zube, radim...” (“TV Novosti”)

Pukovnik B.,
poznavalac “skrivenih sila i njihovog usmeravanja na um” o budućim odnosima Srbije sa svetom: “Naši stručnjaci pokazali su da imaju znanje i da mogu pomoći Americi, ali samo ako oni na to pristanu i prihvate saradnju. Evo zašto: preko načela setve i odgovarajuće žetve njih pogađa energija kosmičkog bola – Teslino oružje. Da bi se smanjio strašan pritisak energije bola na jedinstveno informaciono polje – bola koji zrači iz duša i moždanih ćelija miliona Srba i svih ljudi koji saosećaju s nama, neophodno je da ispune osnovne uslove. To su: da nas ostave na miru i da nam vrate našu svetinju Kosovo i Metohiju.” (“Treće oko”)

S.N. Lazarev,
bioenergetičar u svojoj knjizi “Ljubav” piše: “Ljubomorni ljudi treba da jedu kaše od žitarica, peršun, kupus, šargarepu (ona poboljšava vid, a smanjuje ljubomoru, koja uništava vid), a što manje paradajz. Umesto svinjetine bolje je da jedu ovčetinu jer svinjetina pojačava ljubomoru. U krvi ubijenih svinja nije samo prisutna informacija straha, već i vezanost za sudbinske karakteristike, a to su: seksualno zadovoljstvo, hrana, odnosno sva čulna uživanja koja okivaju i prizemljuju dušu.”
Lazarev još upozorava: “Kada se čovek konstantno hrani delikatesnom i raznovrsnom hranom, sve više se izlaže informacijama koje su sadržane u hrani i počinje da zavisi od nje.” (“Treće oko”)

Zoran Đinđić,
kandidat za srpskog premijera: “Znam da se sada podrugljivo pronose priče kako sam Koštunicu za predsednika Jugoslavije predložio rečima: 'Hajde da predložimo čoveka s kojim se u Srbiji niko ne bi menjao. Čoveka koji nosi najgore cipele i najjeftinija odela'. To je bilo na sastanku Saveza za promene na kome sam ja rekao da naš kandidat mora da bude čovek sa kojim niko u Srbiji ne bi zamenio ni cipele. Ja sigurno nisam bio taj, a još manje ostali dobrostojeći opozicioni lideri”.
(“Profil”)

Bata Živojinović,
poslanik SPS-a u Skupstini Srbije i glumac, savetuje kako ugostiti Karlu del Ponte. Ocenio je da je Haški sud "najobičnija lakrdija". Dao je i savet kako treba ugostiti tužioca Haškog suda: "To što ona sebi pridaje toliku važnost, to je njen problem. Ja bih prvi trebalo da idem u Hag, s obzirom da sam tolike Nemce pobio ćorcima. Karlu del Ponte bi ovde trebalo upoznati sa nekim pravim Srbinom, pa da mu bude gost jedno tri dana, da vidi malo kako taj narod živi i šta misli, i da, eventualno, tu bude nešto između njih. Pa neka vidi onda da li bi i ona ostala ovde ili bi otišla u Hag."
(Radio B92)

Bora Đorđević
odlomak iz pesme “Otcijepi se Milo”, objavljene integralno, sa posvetom autora u ”Blicu”:
Skupi svoju bagru
S konopa i konca
Otcjepi se Milo
Da mu jebem oca!

Idi svojim putem
I srećno ti bilo,
Iskreno te molim
Otcijepi se Milo!

Branko Vojičić,
novinar podgoričkog “Monitora” u tekstu “Začin u svakoj čorbi”, kaže:
“DOSta: Kad je pobijedio Koštunica Goran Bregović je svirao a narod uživao BUM-BUM-kalašnjikov. A Bora Čorba je diferencirao braću Kineze. Sada su Crnogorci na redu. Sjutra, ko zna. Zato stvarno: Otcijepi se Milo.”

Branislav Trifunović,
mladi glumac, priča o Švajcarskoj gde je proveo neko vreme snimajući film:
“Mi, brate, mnogo ranije sazrevamo; do nekih stvari dolazimo ranije; umemo da se bavimo sobom, što je verovatno rezultat toga što smo preživeli proteklih godina. Ljudi sa kojima sam se družio u Švajcarskoj čudili su se kada sam rekao da sam već video filmove i knjige o kojima tek odnedavno ponešto znaju. Pokušavao sam da im objasnim da je kod nas normalno da klinci napamet znaju replike iz domaćih i svetskih filmskih klasika. Neki su tamo uistinu verovali u neverovatne stvari. Moja partnerka Dženifer Smit je na primer čula da Beograđani kad sretnu crnca – pobegnu! Nisam znao da li da se smejem ili plačem! Toj slici doprineo je najviše bivši režim, ali i naši ljudi tamo, a nekih sam se i postideo. Većina živi bedno: rade i čekaju da dođu u Srbiju i pokažu satove i čokoladice...”
(“LUDUS”)

Dimitrije Čipčić,
komentator lista “24 časa”, u tekstu “Ni zapad ne proganja levicu”, ovako razmišlja o hrišćanstvu:
“Hrišćanstvo nije doživelo slom i neslavan kraj: ni zbog vođenja krvavih krstaških ratova, ni zbog mnogih zlodela koje je hrišćanska crkva počinila za vreme velike i krvave INKVIZICIJE, ni zbog blagosiljanja genocida nad čitavim narodima od strane jedinog živog hrišćanskog sveca – PAPE za vreme Drugog svetskog rata, ni zbog prisilnog pokrštavanja vernika kao ni zbog mnogih grešnih velikodostojnika koji su javno podržavali mučenje i ubijanje nevinog stanovništva u fašističkim zatvorima, koncentracionim logorima.
Zašto onda neko veruje da je SOCIJALIZAM doživeo svoj končan slom i neslavan kraj zbog GULAGA, GOLOG OTOKA, necivilizacijskog nehumanog odnosa prema seljacima, zbog gnušanja (možda gušenja, prim. ur.) ljudskih političkih sloboda i AUTOKRATSKOG I DIKTATORSKOG ponašanja socijalističkih državnika?”

prethodni sadržaj naredni

vrh