Vreme broj 527, 8. februar 2001.

Za generaciju koja se živo seća punđe Jovanke Broz, samoupravljanja i sletova, hrvatsko-srpski nostalgični pojmovnik na internetu biće pravo osveženje. Za mlade naraštaje eto prilike da saznaju koje su to male i velike stvari obeležile mladost njihovih roditelja

Ikonografija i leksikografija bivše Jugoslavije, rasterećena uzročno-posledičnog obrađivanja jediničnih pojmova, danas je u republikama i autonomnim pokrajinama koje su sačinjavale ovu nekad simpatičnu socijalističku federaciju čisti camp (engl. afektacija). Tako je Tito, omraženi komunistički lider koji je postavio temelje Kuće strave iz Devedesetih i postarao se da jednoumlje živi još dugo posle njegove smrti, postao simpatični čikica u belom koji se igrao sa svojim paunovima i družio se sa pionirima, ili veliki vladar izuzetnih diplomatskih sposobnosti, itd. Komunizam i njegova produžena ruka ne izgledaju više tako strašno sad kad su, nadajmo se, prohujali zauvek.

Na web-sajtu www.geocities.com/yu leksikon pokrenutom u Hrvatskoj krajem prošlog milenijuma u toku je akcija očuvanja kulturnog nasleđa bivše Jugoslavije iz perioda od 1945. godine do danas. Septembra prošle godine, nakon posete Vladimira Arsenijevića Hrvatskoj, ova akcija se proširila na Srbiju, a sredinom ove godine izdavačke kuće "Arkzin" i "Rende" pripremaju štampano izdanje pod nazivom "Leksikon YU-mitologije". Sve što ima kolektivnu ali i intimnu vrednost, sve što je činilo kulturnu svakidašnjicu u bivšoj Jugoslaviji, sve što je nestalo ili nestaje a vredi zapamtiti, ulazi u leksikon – kažu priređivači leksikona. Borosane, Kvisko, Crtani film u 19.15, "Mače, ideš kod Kljuz?", Krašove bajadere, "morava" bez filtera, spomenari i darkeri, šimike i "Buco" sir, partija i komiteti... svi oni karakteristični, smešni i apsurdni pojmovi koji su sačinjavali ex-YU svakidašnjicu nalaze se na ovom sajtu, i svi posetioci su pozvani da učestvuju u kreiranju karte kolektivne memorije. Priređivači najavljuju da će se uskoro pojaviti i knjiga istoimenog naslova.

"Štampano izdanje 'Leksikona YU-mitologije' pojaviće se u prodaji sredinom godine kao zajednički projekat dve izdavačke kuće, a u okviru edicije 'Ledolomac' ", kaže Vladimir Arsenijević, jedan od urednika ovog izdanja. "Suština ove edicije su kontakti sa autorima i izdavačkim kućama sa prostora bivše Jugoslavije. U Hrvatskoj postoji niz izdavača koji su po senzibilitetu veoma slični nama, a zajedničkim projektima i saradnjom postići ćemo veću i uzbudljiviju komunikaciju." Arsenijević kaže da je ideja za zajednički leksikon nastala prilikom njegove posete Hrvatskoj, gde su ga zamolili da u Srbiji "povuče što više ljudi za rukav da pišu pojmovnike". YU-pojmovnik, po Arsenijevićevim rečima, pišu obični ljudi, a javne ličnosti su zastupljene tek toliko da posluže kao podstrek posetiocima sajta. "Leksikon obrađuje jugonostalgiju, a ugao gledanja razlikuje se od republike do republike – jugonostalgija drugačije izgleda u Splitu, Kumanovu, Požarevcu, ili Bihaću." Arsenijević kaže da će pojmovi biti objavljeni na jeziku autora – ukoliko je autor iz Slovenije, pisaće na slovenačkom, iz Makedonije na makedonskom jeziku, itd. "Kako piše autor, tako ćemo objavljivati, naći će se ekavica i ijekavica na jednom mestu." "Leksikon YU-mitologije", bogato ilustrovan i u koloru, izaći će istovremeno u Hrvatskoj i Srbiji sa identičnim dizajnom. Vladimir Arsenijević kaže da će izdavačka kuća "Rende" pokušati da ostvari saradnju sa izdavačkom kućom "Moderna vremena" povodom "Antologije mlade srpske i hrvatske proze". "Cilj nam je da, između ostalog, pokrijemo čitav srpsko-hrvatski prostor, i ostvarimo multiplikovanje tiraža."

Dubravka Ugrešić, hrvatski priređivač veb sajta i urednik knjige u pripremi, podseća da "nema kulture bez kulturnog sjećanja i da se represija zaboravom osvećuje". Ova hrvatska književnica pokrenula je YU-leksikon u saradnji sa urednicima nekadašnjeg zagrebačkog magazina "Start" Ivanom Molekom i Dejanom Kršićem, sadašnjim urednikom izdavačke kuće "Arkzin". Polaznu osnovu autora ovog projekta predstavljala je teza da ne postoji leksikon domaće popularne kulture, artikulisani pojmovi koji bi pripomogli u definisanju našeg identiteta što, po mišljenju autora, današnja politička situacija jasno pokazuje. Priređivači sajta na kojem je postavljen interaktivni leksikon zamislili su ovaj projekat kao neku vrstu borhesovske enciklopedije, a od svojih saradnika, tj. od svakog posetioca sajta očekuju maštovitu obradu pojmova, mitova i fenomena iz jugoslovenske svakidašnjice (političke, ideološke, potrošačke, medijske itd.) od 1945. godine do danas. "U Amsterdamu 1996-97, gdje sam na amsterdamskoj slavistici predavala 'našu književnost', suočila sam se s apsurdnom situacijom", piše Dubravka Ugrešić u uvodu. "Naime, studenti su bili 'naši', većina njih izbeglice, a novi kontekst zahtijevao je od mene da 'našu' književnosti, 'naš' jezik, 'naše' kulturno naslijeđe podijelim prema novonastalim političkim pravilima. Apsurd se umnožavao, jer je 'naš' Danilo Kiš prema novim pravilima trebao spadati u srpsku književnost, a 'naš' Ivo Andrić u srpsku, hrvatsku i bosansku književnost."

A neko vickast dosetio se da definiše pojam "naši" na leksikon-sajtu, podelivši ga u grupe i podgrupe: "NAŠI – eufemizam za (bivše) Jugoslavene koji se nalaze vani, bez obzira iz koje bivše republike dolaze. Ova naizgled nedužna riječca dokazuje da je sav krvavi trud uložen u rastavljanje bivše Jugoslavije na sastavne dijelove bio jalov – iako se bivše republike SFRJ fizički jesu razdvojile jedna od druge, nisu se uspjele razdvojiti u glavi njihovih (bivših ili sadašnjih) stanovnika. Da je tome pouzdano tako, uvjerila sam se između ostalog kada sam prečula jednog Bad Blue Boysa, veterana Domovinskog rata i požrtvovanog Hrvata, kako kaže, citiram: 'Naših ima svugdje, i ovih i onih.' Drugim riječima, i ove iz Hrvatske i one iz drugih bivših jugoslavenskih republika, sve ih je nesvjesno posvojio riječcom – naši. Valja još napomenuti da se ova pridjevna zamjenica u goreopisanom značenju koristi isključivo samostalno, dakle kao imenica; kada se koristi kao pridjevna zamjenica u kombinaciji sa imenicom, kao npr. u sintagmi 'naša stvar', ona implicira nešto sasvim drugo. Sufiksalnom tvorbom od ove je imenice izveden poimeničeni pridjev naški, koji označava jezik kojim govore naši. Naški obično implicira neku varijantu hrvatskog ili srpskog jezika."

Tragovi tog vremena još su oko nas – sigurno negde u kući imate zaturenu crvenu pionirsku maramu, ili diplomu "Ivo Lola Ribar" (za šta to beše?) ćušnutu negde među starim školskim sveskama. Budite malo "kemp" i svoj predlog pošaljite na e-mail adresu yu.leksikon@planet.nl.

Biljana Vasić

Izbor pojmova iz "Leksikona YU-mitologije"

AFŽ: Antifašistički front žena – organizacija za emancipaciju lepšeg dela

čovečanstva. Nepismenim domaćicama držana su predavanja tipa: "Rad je stvorio čoveka", "SSSR – prva zemlja socijalizma" i sl. Epska scena: predavač govori o Frankovom režimu u Španiji, a jedna od slušateljki kaže: "Đubre jedno fašističko, dosta je on nas trov'o!" (pobrkala Franka i Franck-kavu).

(Dragan Jovanović)

ANA VOLI MILOVANA

Najpopularnija srpskohrvatska palindromna ili račja rečenica, tj. rečenica koja se jednako čita slijeva nadesno i zdesna nalijevo. U našim enigmatskim listovima objavljeno je još mnogo takvih rečenica, pa i varijacija ove: Anja voli milovanja, Ana voda Radovana.

(Jovan Nedić)

BERNARDA MAROVT

Jedna od posljednjih, ako ne i posljednja YU misica. Meni se činilo da je izgledala više kao današnje manekenke, a manje poput uobičajenog balkanskog muškog sna. Sjećam se da je rođena u Logarskoj dolini i da je odmah nakon izbora dala interview "Startu". Prvi je ples po dolasku u Zagreb otplesala na gala večeri u Intercontinentalu sa Zdravkom Čolićem.

(Sandra Antolić)

BUCO SIR

Osnova je žuta kao mućak, masna i jeftina. Neprivlačna. Ime je igrom trokrilnog ogledala, kao indigom, odštampano triput. Dizajner je površinu čitave forme presekao debelom bledocrvenom linijom, kao da njom nešto treba naglasiti. Alhemijska mešavina tri boje, kao fleka, gradi roršahovski prepoznatljivo lice dečaka s komadićem bledunjavog hleba, suvog ili ne, zaglavljenog među prstima neprirodnog i tajanstvenog porekla. Iz mraka očiju i usta probija se osmeh melanholije, kao predznak. Kao neotkrivena dimenzija. Kao sećanje na miris i ukus iz detinjstva, bez prava na pogled i dodir, kao kazna zbog preteranog konzumiranja hlepčića s premazom. Iz knjige Andersenovih bajki, kao bookmarker, deceniju ili dve kasnije, kao iz herbarijuma, ispada izlizano i spljošteno kartonsko pakovanje "topljenog sira za mazanje: Buco". Kao i sve ostalo. Sada.

(Predrag Dojčinović)

BUDNOST

Dominantno stanje svesti u kojem se nalazio član Partije. Podrazumevalo je stalnu podozrivost prema svemu što se ne uklapa u zadati šablon mišljenja zacrtan u najsvežijim partijskim dokumentima. Pošto je okosnica partijskog delovanja bila borba protiv spoljnjeg i unutrašnjeg neprijatelja, a pošto, poznato je, neprijatelj nikada ne spava, to je i član Partije morao da stalno bude budan. Neke šaljivdžije su partijske kadrove (v.) vrednovali po veličini i boji podočnjaka koje su imali.

(Živoslav Miloradović)

DRUGARSKA KRITIKA

Čin kolektivne egzaltacije članova SKJ tokom koje su na partijskom sastanku (v.), u ime Partije te progresivnih društvenih snaga, na račun jednog od njih sipali gomile optužbi, odnosno kritikovali njegovo partijsko delovanje, privatno ponašanje i veoma često – lično mišljenje. Drugarskoj kritici prethodili su pokušaji da se zabludeli drug prizove pameti i uvidi svoje greške u razgovoru sa radnom grupom (v.) sastavljenom od odabranih članova osnovne organizacije ili više partijske instance. Zato se drugarska kritika uvek završavala partijskom kaznom (v.) jer je prva prilika za pokajanje već bila propuštena. Tokom drugarske kritike optuženi je ne samo po prvi put saznavao za svoje grehe nego je tek tada uspevao da sazna sa kakvim je to tipovima do sada živeo ili radio. Zato je drugarska kritika bila obostrano poučna ali od te pouke za kažnjenog obično nije bilo neke posebne vajde. Naprotiv.

(Živoslav Miloradović)

KOLEDŽICE

Nosili su ih šminkeri. Najšminkerskija vrsta bile su one bordo boje. Obavezna je bila platnena markica na njima da bi se znalo da su originalne jer su se nakon nekog vremena pojavile i domaće replike. Šminkeri su ih kombinirali sa trapericama kroja "mrkva" i vestama ispod kojih se je nosila sportska majica, ali s obaveznom kragnom preko ovratnika veste. Osamdeset i neke najavljen je veliki sukob hašomana i šminkera, a glavni se je okršaj trebao zbiti u Bogovićevoj ulici, ispred zagrebačkog disca Big Ben. O tome je pisao "Polet" i mislim podgrijavao atmosferu.

(Sandra Antolić)

KVISKO

- (im.): 1. Jedan od najpopularnijih likova u istoriji jugoslovenske televizije.

Etimološki reč "K." potiče od im. ž. roda "Kviskoteka", što je bio naziv za kviz serijal RTZ osamdesetih godina XX veka. 2. Kao zbirna imenica m. roda "K."označava predmet specifičnog oblika, najčešće izrađen od drveta u vidu stonog ukrasa. Izgledom asocira na štetne insekte i Olivera Mlakara. Istorija međutim beleži i "K." izrađenog u obliku betonskog spomenika, monumentalne tapiserije i priveska za ključeve (vidi "Natječaj za najljepšeg kviska", RTZ, 1984). 3. Upotrebna vrednost "K." sastoji se u "ulaganju" bodova osvojenih tokom kviza (npr. na osobu "C") sa mogućnošću njihovog dupliranja. Pored utilitarne, K. ima i estetsku vrednost: znatno povećao ukupnu količinu lepote na prostorima SFRJ. Možda je jedino Vučko bio lepši. 4. U poeziji izraz "K." se koristi kao metafora i hiperbola: "ima glavu ko Kvisko" (nar.).

(Dejan Novačić)

LOKICE

1. Beogradska plesna grupa pod vodstvom Lokice Stefanović, najčešće nastupa za TV, repertoar: sve od diska do folka, 2. frizura po uzoru na plesačice (također poznata i kao "kahlica").

(Tamara Gruber)

"MAJKU TI PANKERSKU!"

Široko prihvaćena psovka (porijeklom u ranim osamdesetim u doba cvatnje novokomponirane "kulture") kojom se izražavalo čuđenje i osuda nečije izmještenosti i avangardnosti koja je u očima psovača značila izvitoperenu i nastranu, nepotrebnu promjenu uperenu protiv društva i sistema vrijednosti koje je poznavao i pretpostavljao kao oslonac.

(Branimir Dolibašić)

NEMCI

1. Narod indoevropskog porekla. 2. Krvoločna bića odevena u prepoznatljive štofane uniforme koja uništavaju pred sobom sve oblike života, a sa posebnim zadovoljstvom partizanske ranjenike. Životni ciklus "N." odvija se u dve posebne i međusobno isključive faze. U prvoj fazi "N." se šire prostom deobom, kreću se u svim pravcima i veoma su agresivni. Međutim, u drugoj fazi, a nakon primene Bate Živojinovića (ponekad u koktelu s Borisom Dvornikom), dolazi do njihovog masovnog uginuća, paničnog bega ili kukavičke predaje. Nemački jezik – u prvoj fazi sastavljen isključivo od imperativa ("hende hoh", "šnel", "los"), u drugoj brzo degradira u nefonemske usklike iznenađenja i bola. 3. Jedna od ekipa u dečjoj igri "partizana i nemaca", po pravilu sastavljena od intelektualno i fizički slabijih i neuglednijih dečaka iz ulice. 4. Vlasnici novčanih apoena BRD. Najradije viđeni dragi gosti u SFRJ. Ljubav lokalnog stanovništva prema "N." masovno je iskazivana parolom "Zimmer frei" koja je u znak dobrodošlice bila istaknuta na svaku kuću u potezu Luka Koper – Ohridsko jezero.

(Dejan Novačić)

NNNI

"Ništa nas ne smije iznenaditi" – aktivnosti i vežbe u sklopu ONO i DSZ za odbranu od unutrašnjih i spoljnih neprijatelja. Prilika da se razni frustrirani tipovi iskažu kao komandni kadar u preduzeću, gradu i sl. Ponegde je skraćeno nazivana samo ENENI. Jedna objava iz tog perioda: "Vežba NNNI odlaže se za iduću nedelju zbog iznenadne kiše."

(Dragan Jovanović)

PANKERIJADA

U Pinkiju, sedamdeset i osma (ili se to zvalo PANK MASKENBAL). Pobeđuje moja grupa, Lucifer, a Cane, tada u grupi Kopilad ima pesmu "Pips za seljaci" i prska zemunsku mangupariju pipsom. Isti mu nešto kasnije lome vilicu.

(Srđan Dragojević)

PEDŽA D' BOJS BEND

Beogradska rok grupa s najvećim hitom "Jugoslovenka, ljupka oko pupka...", Pedžu se također može vidjeti u filmu Živojina Pavlovića "Kad budem mrtav i beo" kao pjevača-debitanta u sekvenci kontesta tipa "Prvi pljesak".

(Tamara Gruber & Ana Božićević)

STARKE

(im.): Skraćeno od "All Star" – vrsta tenisica marke "Converse". Platnene tenisice odličnog, jednostavnog dizajna. Dio obuće američkih zatvorenika već od ranih pedesetih. U nas njihovo vrijeme počinje početkom osamdesetih, nakon kraja vladavine "adidasica". Kao i većina tenisica proizvode se u dvije verzije: tzv. "niske" (srp. "plitke") i "visoke" (srp. "duboke", tj. do iznad gležnjeva). Ove potonje na članku imaju karakterističan amblem – bijeli krug s plavom zvijezdom u sredini. Bitna ideološka razlika: "niske" su obuća šminkera (mladi zagrebački i beogradski šminkeri oblačili bi ih uglavnom na bosu nogu) dok "visoke" nose "alternativci". Na peti nove "Starke" imaju utisnut logo "All Star" – ta se slova najprije izližu, pa ostaje prazan pravokutnik. Ranih osamdesetih i dio imagea novovalne rock scene. Pripadnici scene sjetit će se česte kombinacije: crni (ili tamni) sako, hlače od odijela i visoke "Starke" (VIS Idoli npr.). Najpopularnije su najprije crne i bijele, a poslije i bordo. "Starke" u drugim bojama dolaze tek kasnije.

(Đorđe Matić)

ŠATROVAČKI GOVOR

Rasprostranjen među mladim Beograđanima i stanovnicima okolnih većih gradova. Koreni šatrovačkog govora leže još u predratnom (II svetski rat) Beogradu. Red slogova u reči mora biti izmešan, kao u sledećem primeru: tibi ili ne tibi – biti ili ne biti; dije nagov – jedi gov.., etc. Važno je da roditelji ne razumeju o čemu se radi. Inače, dobra gimnastička vežba za mozak. Ko nije razumeo, važio je kao panglu (glupan).

(Dragan Ahmedović)

prethodni sadržaj naredni