Balvani zatvaraju krug
U situaciji Račanove neodlučnosti, Mesićeve
izoliranosti, Budišinog koketiranja s desnim i policijskom nesposobnošću,
politički mrtvaci iz HDZ-a i
njihovi prirepci pokušavaju balvanima i kaosom srušiti vlast i povratiti
svoje privilegije
Zbog
sumnje da je u oktobru 1991. godine, kao jedan od zapovjednika gospićkog
bojišta naređivao likvidacije gospićkih Srba, riječko Državno
odvjetništvo pokrenulo je postupak protiv generala Mirka Norca (33),
penzioniranog krajem prošle godine odlukom predsjednika Stipe Mesića
zbog učešća u časničkom "pismu-puču" uperenom protiv
aktualne hrvatske vlade.
Nalog za Norčevo hapšenje prošao je kao i neki – kad je o osumnjičenima za ratne zločine riječ – dosad pokušana: bezuspješno! Policija je umilno rekla: "Gos'n Norac, pardon, znate, mi bi vas uhitili!" Norac se obećao sam prijaviti riječkom Županijskom sudu, navodno krenuo iz Dalmacije put Rijeke i usput nestao u vidu lastinog repa. Uvijek budni zaštitnici "digniteta domovinskog rata" odmah su se prihvatili balvana, blokirali puteve od unutrašnjosti Hrvatske ka moru, te krenuli sa mitingašenjem. Odmah su se na mitinzima ukazali i vampiri prošlog januara srušene, bivše vlasti: od Miroslava Tuđmana koji bi da zamijeni Tateka, Ive Sanadera, Tatekovog stranačkog nasljednika koji bi da sruši aktualnu vlast i vrati se na čelo države bez izbora (svjestan da vlast izborima ne bi dobio), do Drage Krpine i drugih... Sve, naravno, uz asistenciju Dražena Budiše, Račanovog koalicijskog partnera (!), pa hadezeovaca odmetnutih u Demokratski centar (Mate Granić), a o desničarima tipa Ante Đapića i njemu sličnih da se i ne govori.
IKONOGRAFIJA: Zasad, najveći skupovi su se odigrali u Gospiću (već viđeno ranijih mjeseci), u Norčevom rodnom Sinju (gdje se paradiralo s njegovom slikom u alkarskoj odori; dotični je, naime, dogurao čak do alkarskog vojvode, od čega se poštene i mrtve sinjske vojvode – poput Brune Vuletića, na primjer – zasigurno okreću u svojim grobovima), te najveći u Splitu. Ništa čudno što se okupilo čak oko 100.000 ljudi: autobusi su stizali sa svih strana, najviše iz samozvane Herceg-Bosne, ali i besplatnim vlakom iz Zagreba! Ikonografija je bila standardna: ustaški pozdravi i retorika, transparenti "Oj Ivice i Stipane, izjest će vas crne vrane", revanje U-pjesmuljaka kojih se ni Onaj Koji Je Među Blaženom Dječicom – zločinac Pavelić, naime – ne bi postidio.
U pozadini te nove "balvan-revolucije" nalazi se kazneni postupak koji se već mjesecima vodi u riječkom Županijskom sudu, protiv četvorice predvođene Tihomirom Oreškovićem također optuženih za zločin nad gospićkim civilima. U međuvremenu su na svjetlo dana isplivali i spisi zatureni u hadezeovim ladicama u kojima najmanje četvorica (zaštićenih) svjedoka direktno optužuje, uz Oreškovića, i Norca da je organizirao likvidacije Srba; Norac je, prema njima, predvodio dvije runde likvidacije. Nakon smrtonosnog sastanka u Operativnom štabu u Gospiću, sastanka za koji je napokon ustanovljeno da je održan, Norac je zajedno sa cijelom skupinom svojih suboraca pucao iz vlastitog automobila na srpske civile postrojene u jednoj šumi nedaleko od grada. "Pucajte, pucajte!" vikao je ostalima. Druga inkriminacija je likvidacija zarobljenika u kasarni u Perušiću, gdje je Norac doveo jedinicu vojne policije koja je zatočenike improviziranog vojnog zatvora strijeljala na obližnjoj Lipovoj glavici, na samoj liniji hrvatsko-srpskog razdvajanja. Njihova su tijela vojnici JNA pronašli u prosincu 1991. godine, a među žrtvama je identificiran i Đorđe Kalanj, tadašnji okružni tužilac u Gospiću.
Zašto spominjati Kalanja, tek jedno ime među oko 250 (koliko je dosad utvrđeno podacima – ne državnih organa! – već nevladinih organizacija) ubijenih gospićkih Srba? Zato što je još krajem 1991. godine u Hrvatskom saboru Kalanj razriješen tužilačke dužnosti zbog toga što se – pet dana uzastopce nije pojavio na radnom mjestu! Pitanje koje su tada postavili tadašnji zastupnik profesor Nikola Visković (SDP) i još aktualni zastupnik Milan Đukić (SNS) o "uzroku" tužiočevog nedolaska na posao – a kako da na posao stigne mrtav čovjek, pa bio on i državni odvjetnik! – ostalo je prešućeno. Ali, u stenogramima saborske rasprave zauvijek će ostati dokaz da su za gospićki zločin znali svi, zastupnici, Vlada nacionalnog jedinstva i današnja vlast koja je tada sjedila u saborskim klupama i glumila opoziciju, kao što je to znala i cjelokupna hrvatska javnost. Ma koliko se šutjelo o tome.
ZAŠTO
SADA: I tu je, u stvari, problem koji
proizvodi nove balvane u Hrvatskoj na početku trećeg milenija. Novi
vlastodršci su obećali da će Hrvatska doista, s njima na čelu, postati
evropska i civilizirana država. Umjesto da to ostvaruju, dosad su se
bavili uglavnom svojim privilegijama i ustavnim
anesteziranjem predsjednika Stipe Mesića, jedinog koji glasno govori
o antifašizmu i onoj Hrvatskoj koja je bila na strani sila pobjednica u
Drugom svjetskom ratu. Otkako je šestorka zasjela na čelo države,
kompas za civilizaciju kao da ne postoji: s kriminalom se nije obračunalo,
iako je bilo obećano; u Gospiću je ubijen haški svjedok Milan Levar, a
počinilac je i dalje Nepoznat Netko;
u Slunju je podignut spomenik ustaškom koljaču Juri Francetiću, još
tamo stoji i najveća je zamjerka tom sramotnom kamenu da "nema građevinsku
dozvolu"; u Dubrovniku je, uoči novogodišnjeg milenijskog happeninga, pokušan atentat na odvjetnika Srđa Jakšića,
počinilac je također još uvijek Nepoznat
Netko; na zagrebačkom Mirogoju miniran je spomenik palima (sedam
sekretara SKOJ-a) u antifašističkom ratu; pogađate: počinilac je Nepoznat Netko!
U situaciji Račanove neodlučnosti (ne zovu ga badava Odlučno Možda), Mesićeve izoliranosti, Budišinog koketiranja s desnim i policijskom nesposobnošću, politički mrtvaci iz HDZ-a i njihovi prirepci pokušavaju balvanima i kaosom srušiti vlast i povratiti svoje privilegije. Šef HDZ-a Sanader hoće pad Vlade, govori se o izvanrednim izborima, a Račan je u situaciji da mu opstanak diktira Dražen Budiša, čovjek bez državne funkcije, ali njegov koalicijski partner koji sve više naginje udesno.
Zašto baš sad tako masovne demonstracije? Jednostavno: za razliku od Levara ubijenog u Gospiću koji je o gospićkom zločinu govorio "iz druge ruke", sad su se iz mraka ladice Vladimira Šeksa pojavili svjedoci koji iznose konkretne datume, detalje i imena, neki i sami pokajnici koji su odlučili istinom o zločinu, čiji su i sami sudionici, ublažiti vlastitu pravosudnu sudbinu.
Ni s njima se istražnim organima nije dogodila eureka. Prema izvorima zagrebačkog "Nacionala", više istražnih sudaca odbilo je rad na "slučaju Gospić", jer se boje za sigurnost svojih porodica; vjerojatno su se, kao i u primjerima prethodno navednima, vidjeli kao svojevrsne kolateralne žrtve utvrđivanja istine o Gospiću. Osim toga, istraga se ne može do kraja provesti bez dokaza koji nisu trenutno u Hrvatskoj već u Srbiji: većina žrtava s Lipove glavice pokopana je u Srbiji, pa je neophodno pribaviti obdukcijske nalaze s potpisom beogradskog patologa sa VMA dr Zorana Stankovića. Hrvatska je dosad odbijala i pomisao na to, sumnjajući javno u rezultate obdukcije, s obzirom da je dr Stanković obducent "druge nacije" (dovoljno za ekskluzivnu hrvatsku sumnju!), što pak nije smetalo drugim istražiteljima, onim haškim, da prihvate ono što je u svom radu našao, potpuno lege artis, dr Stanković i to uvrste u haški gospićki file.
UKLANJANJE SPISA: Još jedan detalj, međutim, otkriva "Nacional": u sefu hrvatskog MUP-a tek je prije nekoliko mjeseci pronađeno četrdesetak prijava koje su u oktobru 1991. policiji dostavile srpske obitelji čiji su članovi nestali ili su ih uniformirani muškarci, pred njihovim očima, zauvijek odveli iz njihovih domova. Logična je pretpostavka da je neki tadašnji moćnik iz MUP-a (ministar je tad bio Ivan Vekić), sakrivši te prijave, onemogućio istragu i podgrijavao priču o odlasku nestalih "u četnike". Međutim, kad je HDZ pao s vlasti, opet je netko moćan nakon otvaranja istrage "slučaja Gospić" uklonio iz spisa sva svjedočenja protiv Mirka Norca. Tvrdi se da je i to rezultat "izravne intervencije iz državnog odvjetništva", a cijela priča s Norcem ipak postaje dio sudskog spisa protiv Oreškovića i drugih intervencijom dvojice odvjetnika, bivših tužilaca i kolega ubijenog Kalanja, Anta Nobila i Ljubiše Drageljevića, koji zastupaju oštećenu obitelj Kalanj. Nobilo je, naime, tužilaštvo napustio nakon sramotne oslobađajuće presude ubojicama zagrebačke obitelji Zec, a Drageljevića je iz riječkog tužilaštva najurio lično Vladimir Šeks (tad državni tužilac), koji mu je – kako se priča – za neoprostivu uzeo činjenicu da je u rubrici "nacionalnost" u jednoj internoj anketi namijenjenoj zadovoljavanju Šeksove "znatiželje" upisao "Eskim".
Još jedan advokat, bez kojega istražni organi ne bi stigli ni do današnjih spoznaja, Slobodan Budak, godinama pokušava s mrtve točke pokrenuti postupak zbog Srba likvidiranih u Karlobagu. Jedini "uspjeh" njegovog zastupanja porodica čiji su najbliži ubijeni 1991. godine u Gospiću bilo je miniranje Budakove kuće početkom 90-ih u rodnom Karlobagu. Treba li reći: počinilac je, opet, Nepoznat Netko!
Aktualna hrvatska balvanizacija nije ništa drugo nego nesposobnost novoizabrane vlasti da se u protekloj godini vladanja obračuna sa Tuđmanovim nasljeđem u svakom smislu, a posebno s ratnim zločinima počinjenim u ime "velike ideje i malog naroda". Balvani na hrvatskim cestama logična su posljedica i saborske Deklaracije o "svetosti domovinskog rata", koja je uslijedila na istom valu (samo u odsustvu balvana) desničarenja onih kojima Hag diha za ovratnik. Moglo bi se reći: s obzirom na Deklaraciju, sad sveci marširaju Hrvatskom!
Jedino što daje nadu u cijeloj hrvatskoj balvanskoj priči: Račanu se opasno ljulja vlast, pa će možda ovoga puta "odlučno možda" zamijeniti "odlučnim ne". Balvanaši su već poručili "No passaran". Ostaje da Račan i njegovi odgovore istom mjerom. Nema mnogo vremena: mitingaši sa U-gangom na usnama stižu u Zagreb već u četvrtak, kada ovaj broj "Vremena" bude pred čitaocima.
Tatjana Tagirov
