Vreme broj 529, 22. februar 2001.

Uzlaznu putanju normalizacije pokvarila je najava uspostavljanja specijalnih odnosa Jugoslavije sa Republikom Srpskom

Odmah nakon pobjede Vojislava Koštunice i Demokratske opozicije na jugoslovenskim izborima prošle godine, ministrastvo inostranih poslova Bosne i Hercegovine pozdravilo je promjenu i izrazilo spremnost za sveobuhvatnu saradnju sa novim vlastima. Međutim, u samom bošnjačkom dijelu Federacije BiH promjene u Jugoslaviji dočekane su sa velikim podozrenjem. Gotovo sve bošnjačke partije, kako opozicione tako i one na vlasti, insistirale su na određenom otklonu spram novih vlasti, pravdajući to "krvavim iskustvom sa Srbima" i činjenicom da su neki pripadnici DOS-a, uključujući i samog jugoslovenskog predsjednika, tokom rata bili bliski sa Radovanom Karadžićem i SDS-om.

Sa posebnim jedom spram novih jugoslovenskih vlasti odnosila se štampa, i to prvenstveno ona što je slovila za nezavisnu, nazivajući često predsjednika Koštunicu "salonskim nacionalistom" koji nastavlja politiku Slobodana Miloševića, "ali ovaj put uz blagoslov Zapada". Inače, kritički stav prema Zapadu, koji daje bezrezervnu podršku Koštunici, bio je konstanta u većini stavova, što je dovelo do reakcija u Republici Srpskoj. Tamošnji mediji su protivljenja iz Sarajeva nazvali "ljubomorom naspram činjenice da je svijet otkrio da u Jugoslaviji zaživljava istinska demokratija", dok su srpske nacionalne stranke to protumačile kao još jedan dokaz mržnje prema Srbima. Neka bošnjačka udruženja čak su uslovljavala bilo kakve odnose sa Jugoslavijom srpskim pokajanjem za rat u BiH. Vrhovni islamski poglavar reis Mustafa Cerić čak nije htio da se pojavi na zakazanom sastanku sa Vojislavom Koštunicom prilikom njegove nedavne posjete Sarajevu, pravdajući to izbjegavanjem Koštunice da se izvini žrtvama rata u Bosni.

"OTAPANJE JAVNOSTI": Međutim, vremenom je većina podozrivih stavova naspram promjena u Srbiji isčezla. U znatnoj mjeri tome su doprinijeli upravo potezi novih vlasti koje su normalizovale odnose sa međunarodnom zajednicom, izrazile želju za punom saradnjom sa susjedima uz istinsko uvažavanje teritorijalnog integriteta, kao i fleksibilnog stava oko sukcesije SFRJ. "Otapanju javnosti" znatno je doprinijela i uspostava punih diplomatskih odnosa između dvije zemlje, a u tom kontekstu posebno detalj da je jugoslovenska strana prihvatila bosansko insistiranje da se izbaci stav koji govori o tome da će dvije države težiti međusobnom rješavanju svih pravnih sporova. Ova formulacija je zamjenjena mnogo blažom floskulom u kojoj se samo izražava spremnost za dobrim odnosima. Naime, bošnjačke vlasti u Sarajevu i dalje insistiraju na tužbi za genocid koju je preddejtonska Bosna i Hercegovina 1994. godine podnijela protiv Jugoslavije Međunarodnom sudu pravde, od koga se očekuje ne samo moralna osuda Jugoslavije već presuda da SRJ Bosni plati nekoliko desetina miliona dolara ratne odštete. Miloševićev režim je svojevremeno uslovljavao uspostavljanje diplomatskih odnosa povlačenjem te tužbe. Bošnjački dio vlasti (bez čijeg pristanka u tronacionalnoj državi nije moguće povući tužbu) opstaje na ovom stavu, dok se Koštunica oko toga još nije izjasnio, jer vjerovatno računa da će međunarodna zajednica shvatiti da bi tako međunarodna finasijska pomoć Jugoslaviji praktički bila transferisana Bosni. Jugoslovenski ministar inostranih poslova Goran Svilanović je u intervjuu za ovdašnju štampu rekao da će dobrosusjedski odnosi pokazati svu bespredmetnost insistiranja na ovakvoj tužbi.

No, uzlaznu putanju normalizacije pokvarila je najava uspostavljanja specijalnih odnosa Jugoslavije sa Republikom Srpskom. Za prošli ponedjeljak u Banjaluci bilo je najavljeno potpisivanja sporazuma i dolazak Vojislava Koštunice i drugih jugoslovenskih zvanica. Zvanično Sarajevo je posebno iznenadilo što je najava potpisivanja sporazuma došla naprasno, bez redovne procedure i rasprave o modalitetima. Ni javnost, pa čak ni u samoj Republici Srpskoj, nije bila upoznata sa sadržajem sporazuma. Odgovarajući na jedno novinasko pitanje oko specijalnih odnosa, predsjedavajući Predsjedništva BiH Živko Radišić samo je rekao da sporazum poštuje suverenitet BiH i da je sličan sporazumu kakav ima Federacija BiH sa Hrvatskom.

NOTA I ODGOVOR: Međutim, potpisivanju specijalnih odnosa sa Hrvatskom prethodili su dvogodišnji pregovori, kako Fedrearcije BiH, tako i centralnih državnih organa. Stoga je Ministarstvo inostranih poslova BiH uputilo verbalnu notu jugoslovenskoj saveznoj vladi u kojoj skreće pažnju da je ono zaobiđeno u vezi s ovim izuzetno važnim pitanjem, te insistira na razjašnjenju situacije. U odgovoru Ministarstva inostranih poslova Jugoslavije saopštava se da će potpisivanje sporazuma u Banjaluci biti odloženo kako bi se ispoštavala ustavna procedura za zaključenje međudržavnih sporazuma.

Ipak, da do samog potpisivanja neće brzo doći pokazuje i upravo uloženi prigovor Komisije za ustavna pitanja Republike Srpske, koja se usprotivila sporazumu smatrajući ga štetnim za vitalne bošnjačke interese. Ova komisija je nedavno ustanovljena od strane visokog predstavnika Volfganfa Petriča i ima ulogu neke vrste doma naroda, pri čemu njeni predstavnici, inače pripadnici svih naroda, imaju pravo da zaustave bilo kakvu aktivnost u entitetima koja je od vitalnog interesa za neki od tri naroda. Istovjetna komisija oformljena je i u Federaciji BiH, i ona bi trebalo da brani srpske interese u Federaciji. Međutim, Srbi – članovi te komisije – uglavnom su protivnici nacionalnog organizovanja i zalažu se za građansko društvo, dok su, na primjer, Bošnjaci u Republici Srpskoj iz stranaka sa sjedištem u Federaciji BiH, i praktično štite interese Federacije, ili jedinstvene BiH, a ne svoje interese kao građana Republike Srpske.

U svakom slučaju proces normalizacije odnosa između Bosne i Hercegovine i Jugoslavije odvija se nezaustavljivo. Neminovnost saradnje određuje, pored zajedničke prošlosti, jezika, te izmiješanosti naroda, i činjenica da međunarodna zajednica u trendu saradnje u Jugoistočnoj Evropi i insistira na hitnoj i punoj normalizaciji odnosa. Visoki predstavnik je već najavio da međunarodna zajednica nema ništa protiv uspostavljanja diplomatskih odnosa između Republike Srpske i Jugoslavije, ali da oni moraju biti u kontekstu opšte normalizacije između BiH i SRJ. Vjerovatno će iz sporazuma, koji se još taji, morati biti izbačene pojedine odredbe koje tretiraju Republiku Srpsku kao državu, što će vjerovatno razočarati dio političkih snaga u Republici Srspkoj. Ali do sporazuma će sigurno doći, što će, takođe, žalostiti dio bošnjačkih snaga koje teže punoj unitarizaciji države.

Radenko Udovičić

prethodni sadržaj naredni