Referendumska groznica
U svakom slučaju, biće to kampanja bez milosti. Utisak je da je
biračko tijelo već opredijeljeno, te da je manje-više svima jasno da se
na aprilskim izborima odlučuje i o budućem statusu Crne Gore
Predizborna
groznica trese Crnu Goru koja se, bez obzira na to kako budu izgledale
izborne liste, po ko zna koji put nalazi u dva rova. U jednom je tzv.
crnogorski blok, odnosno pristalice nezavisne Crne Gore, a u drugom tzv.
jugoslovenski, ili kako se najčešće čuje prosrpski blok koji zagovara
očuvanje zajedničke države sa Srbijom u vidu neke poboljšane
federacije. Za trećeg tu, jednostavno, mjesta nema. U ovom trenutku
ostaje samo pitanje da li će u izbornu utakmicu suprotstavljeni tabori ući
vezani koalicionim sporazumima, ili će se o koalicijama razmišljati tek
posle brojanja glasova.
Za sada glavne stranke nijesu napravile ni jedan konkretan potez ka
stvaranje saveza, vjerovatno zato što za to još ima dovoljno vremena. I
što svi na neki način čekaju – poslednja istraživanja javnog
mnjenja, čiji bi rezultati odredili pojedinačnu vrijednost, na osnovu
koje bi se određivao pojedinačni dio plijena. Nepobitna je činjenica da
važeći izborni zakon u Crnoj Gori stranke podijeljene u dva bloka
primorava na koalicioni nastup. Ne samo zbog toga što ni jedna stranka u
slučaju samostalnog nastupa ne može računati na pobjedu, već i zbog
toga što primjena Dontove formule na kraju može nekome donijeti i odlučujuće
mandate. To iskustvo je već viđeno tokom prošlogodišnjih lokalnih
izbora. U Herceg Novom, je pobjedu izvojevala koalicija Jugoslavija –
Momir Bulatović samo zato što je DPS nastupio u koaliciji sa Narodnom
strankom, dok su socijaldemokrati i liberali nastupali samostalno. Činjenica
da su DPS, NS, SDP i LS u zbiru na kraju imali više osvojenih glasova
nije značila ništa jer su primjenom Dontove formule glasovi SDP-ovaca i
liberala na kraju dobrim dijelom knjiženi Momirovoj koaliciji.
Za suprotstavljene opcije aprilski izbori prevazilaze značaj svih
prethodnih, jer oni odlučuju o najavljenom referendumu. Pobjeda
indenpendista otvara put ka referendumu, a projugoslovenski blok se nada
da će odnos snaga u novom parlamentu biti takav da će jednostavno
stopirati referendum. Raspisujući izbore, predsjednik Milo Đukanović
izrazio je uvjerenje da će "izbori stvoriti stabilne političke
uslove za odluku o državno-pravnom statusu", a njegovi politički
protivnici, prije svega iz reda Socijalističke narodne partije, tvrde da
će to biti "kraj režima Mila Đukanovića i otvaranje procesa pune
harmonizacije odnosa između crne Gore i Srbije". I jedni i drugi su
na neki način za uspjeh na izborima vezali svoju političku sudbinu, što
će za rezultat imati možda i sasvim neočekivane saveze.
Upravo zbog svega toga na političkoj sceni Crne Gore dogodila se
svojevrsna prekompozicija, koja je inače i dovela do vanrednih izbora.
Zbog svog programskog zalaganja za zajednicu sa Srbijom iz vlasti je
istupila Narodna stranka Dragana Šoća što joj je donelo nove
pristalice, tako da je sa nekih l,9 odsto iz prošle godine sada stigla do
7 odsto biračkog tela. Prema riječima lidera Dragana Šoća narodnjaci
usisavaju razočarane članove Socijalističke narodne partije, Srpske
narodne stranke, nekoliko drugih vanparlamentarnih stranaka sa srpskim
prefiksom, ali i DPS-a: do sada je javno zabilježen prelazak nekoliko
funkcionera SNS-a u njihovu staru stranku ( SNS je nastala raskolom
Narodne stranke prije četiri godine), a sada to najavljuju i čitavi opštinski
odbori SNS-a poput pljevaljskog. Novica Stanić zagovara ujedinjenje na
ravnopravnim osnovama, ali i mogućnost ujedinjenja na opštinskom nivou
bez obzira na odluku vrha SNS-a koji je takav predlog odbio na nedavnom
sastanku Glavnog odbora.
Potpredsjednik Narodne stranke Savo Đurđevac za "Vreme" kaže
da im nije ni na kraj pameti da prihvate integraciju na osnovama kako to
SNS želi, a još je eksplicitniji predsjednik Izvršnog odbora NS-a
Predrag Drecun koji kaže da se članstvo SNS-a može kolektivno učlaniti
u Narodnu stranku. Razlozi za takav odnos narodnjaka leže u činjenici da
SNS potresaju unutrašnje svađe prije svega zbog raspodjele plijena
ugrabljenog nastupom sa SNP-om u koaliciji na saveznom nivou. Jer kako se
čulo "svu mast su pokupili ljudi iz neposrednog okruženja vrha
partije".
Tvrdnje
da u Narodnu stranku ulaze i razočarani SNP-ovci odlučno demantuju iz
SNP-a. Poslije vanrednog kongresa na kojem je bivši lider Momir Bulatović
oslobođen svih funkcija, novi lider SNP-a Predrag Bulatović najavljuje
sigurnu pobjedu na izborima uz poziv da ovog puta ni jedan glas
jugoslovenske opcije ne ode Milu Đukanoviću. Sasvim drugačije misli
Momir Bulatović koji je javno poručio Milu Đukanoviću da već može da
otvori šampanjac, jer kako je rekao niko pametan pred izbore ne
organizuje kongres stranke kako ga je organizovao Predrag Bulatović.
Pitanje je koliko je u ovom trenutku jaka SNP. Pristalice Momira Bulatovića
su već registrovale Narodnu socijalističku stranku, koja bi prema najavi
trebalo da ima osnivačku skupštinu u vrijeme pojave "Vremena"
na kioscima. Za sada se zna da na listi osnivača nema Momira Bulatovića,
ali ovlašćeni predstavnik NSS-a Milorad Rašović za "Vreme"
kaže da bi rado na čelu vidjeli Momira. Rašović objašnjava da je NSS
nastala kao posljedica pritiska i volje nezadovoljnih i razočaranih članova
SNP-a koji misle da je potezima Predraga Bulatovića stranka napustila
staze partije kojima ih je časno i uspješno vodio Momir Bulatović. Mi
ne želimo da budemo konkurencija jedinstvenom jugoslovenskom bloku, pa ni
SNP-u, već želimo da spriječimo da nezadovoljni ostanu pasivni ili
potraže neku drugu partiju, zaključuje Milorad Rašović.
Predrag Bulatović je odbio da za "Vreme" komentariše
osnivanje nove partije, ali je još na kongresu u Bijeloj poručio da
osnivanje te partije može samo slabiti front odbrane Jugoslavije u Crnoj
Gori. Činjenica je da su najnovije promjene izazvale mnogo veći potres u
stranci od onog koji je on očekivao i da je sve veči broj onih iz
republičih i opštinskih organa partije koji ga javno napuštaju.
Hoće li doći do koalicionog nastupa stranaka jugoslovenskog bloka
koji bi prema najavama mogle da čine SNP, NS, SNS i još neke druge
stranke pa i tek formirana NSS, za sada je teško reći. Narodnjaci kažu
da ih ne interesuje koalicija ali da će o tome razmisliti ukoliko se na
drugoj strani stvori crnogorski blok.
Na drugoj strani Demokratska partija socijalista za sada ne pominje
koalicioni savez, mada su do sada lideri liberala Miodrag Živković i
SDP-a Žarko Rakčević u nekoliko navrata pozvali na stvaranje
crnogorskog bloka ili saveza. Na to je predsjednik Milo Đukanović
odgovorio da bi postojanje crnogorskog podrazumijevalo i postojanje
anticrnogorskog bloka. No, i ovdje je po opštem uvjerenu u pitanju
taktika i sasvim je izvjesno da će se ići na predizbornu koaliciju.
Dosadašnja saznanja govore da i u DPS-u ima otpora najnovijem zalaganju
za nezavisnu Crnu Goru. To ne kriju ni neki poslanici DPS-a, poput Rajka
Đakovića, koji je u crnogorskom parlamentu izjavio da bi radije zajedno
sa Srbijom u ropstu nego sa nezavisnom Crnom Gorom. U tom smislu nastupio
je i poslanik DPS-a Smajo Šabotić. Više od 95 odsto DPS-ovaca podržava
najnoviju politiku partije, tvrdi se iz njenog vrha, a tu i tamo čuju se
ocjene da bi DPS mogao i sam da dobije izbore. Na takav stav DPS-a
odgovara se tvrdnjom da bi odbijanje koalicionog nastupa moglo da znači i
da DPS nije za nezavisnu i međunarodno priznatu Crnu Goru. Liberali i
narodnjaci kao mogući partneri DPS-a u crnogorskom bloku i dalje čekaju
na moguće razgovore, a pitanje je da li će se njima pridružiti i tek
osnovana Narodna sloga Novaka Kilibardei albanske stranke.
Ko sa kim i protiv koga – pitanje je bez preciznog odgovora. Taj
odgovor mnogo mirnije očekuju pobornici crnogorskog bloka. Prije svega
zato što najnovija istraživanja javnog mnjenja pokazuju da je DPS (u
anketi podgoričkog Damara) u januaru imao 30,7 odsto pristalica, SNP
24,6, Liberalni savez 9,1, Narodna stranka 7, a Socijaldemokratska partija
nešto ispod 5 odsto glasova. Prema tom istraživanju spram moguće
koalicije sa SNP, NS i SNS sama DPS ne bi bila sigurni pobjednik. Dok bi
koalicija DPS-LS-SDP na kraju uz pomoć Dontove formule mogle da osiguraju
i dvotrećinsku većinu u parlamentu. Tu je još, kako analitičari kažu,
rezerva glasova albanskih stranaka koje imaju obezbijeđene mandate u
parlamentu, tako da sada ovaj blok ne pokazuje nikakvu nervozu niti strah
od ishoda izbora.
Pitanje je, međutim, šta se sve još može desiti do izbora i koliko
će na opredjeljenje građana uticati sve češće preporuke predstavnika
međunarodne zajednice da se Crna Gora okani težnji za nezavisnošću.
U svakom slučaju, biće to kampanja bez milosti. Utisak je da je biračko
tijelo već opredijeljeno, te da je manje-više svima jasno da se na
aprilskim izborima odlučuje i o budućem statusu Crne Gore.
Velizar Brajović
