Svet

Vreme broj 453, 11. septembar 1999.

 

Rastanak sa stanicom "Mir"

U silaznoj putanji

Ispostavilo se da su zakoni ekonomije neumoljivi: ko bankrotira na Zemlji, bankrotira�e i u kosmosu

"Sa bolom u du�i napu�tamo deo Rusije koji smo izgradili na nebu a da ne vidimo �ta bismo slede�e mogli da napravimo", poru�io je u televizijskom obra�anju sa visine od oko 400 kilometara Viktor Afanasjev, zapovednik poslednje, 27. posade orbitalne stanice Mir. Nekoliko minuta kasnije, Afanasjev je u dru�tvu kolega, Sergeja Avdejeva i Francuza �an-Pola, pre�ao u kapsulu Sojuza koja �e ih vratiti ku�i, a zatim je, setno ma�u�i rukom kao da poru�uje "zbogom", zape�atio vrata ispra�njene stanice. Tro�lana ekipa okon�ala je svoju misiju mekim spu�tanjem u pustu kazahstansku stepu, 28. avgusta 1999.

Odmah nakon prizemljenja, kontrola leta isklju�ila je najve�i deo opreme na Miru. Uspavan je i centralni kompjuter zadu�en da solarne panele koji generi�u elektri�nu energiju dr�i stalno okrenutim prema suncu. Po�to je upravljanje stanicom povereno autopilotu, uga�ena je i klimatizacija. Broj dnevnih kontrola ispravnosti smanjen je sa �esnaest na samo dve. Tokom narednih �est meseci hibernirani Mir �e izgubiti nekih 40 kilometara visine. U februaru ili martu naredne godine, tamo �e se, ja�u�i na jo� jednom Sojuzu, vratiti "terminatori", momci �iji �e jedini zadatak biti da sa letelice pokupe najvredniju opremu i rezultate nau�nih eksperimenata, a zatim da kontrolisano uni�te ostatak stanice. Potisak potreban za dalje smanjenje visine obezbedi�e automatizovani teretni brod Progres. Kada se �itav kompleks spusti na oko dvesta kilometara, a posada napusti stanicu, teretnjak �e sna�nim trzajem dodatno uko�iti Mir i tako ga gurnuti u gu��e slojeve atmosfere. �itava grdosija verovatno �e sagoreti u komadu, uz minimalne �anse da neko ve�e par�e pljusne u vode Tihog okeana.

Treba li toliko tugovati nad ostacima jedne orbitalne stanice koja je vi�estruko nadma�ila svoj deklarisani radni vek? Po�etak je bio skroman, bez mnogo pompe. Prvi modul stanice �ije ime u sebi nosi i trun�icu aktuelne hladnoratovske ironije lansiran je iz Bajkonura (tada u SSSR-u, danas u Kazahstanu) 19. februara 1986. a da niko od odgovornih nije bio siguran da �e stanica pre�iveti prvih nekoliko godina. Poletanje je obavljeno samo tri nedelje nakon �to je eksplodirao ameri�ki �atl �elind�er usmrtiv�i sedmoro astronauta, me�u njima i jednu u�iteljicu na o�igled svojih �aka. Prva ruska posada odnela je slike poginulih na Mir, �ele�i da se ovi hrabri ljudi, makar posthumno i simboli�no, ipak do�epaju kosmosa. U to vreme, ameri�ka �tampa tvrdi da Sovjeti, sa svojom grandioznom stanicom u orbiti, ponovo imaju prednost od deset godina u kosmi�koj trci. I zaista, Mir se bar u prvih nekoliko godina mogao porediti jedino sa samim sobom. Obavljeni su nebrojeni eksperimenti, a ljudske mogu�nosti testirane su do krajnjih granica. Valerij Poljakov boravio je na Miru neverovatnih 439 dana, dok je Jelena Kondakova sa 169 dana postavila novi rekord za �ene.

Prvi znaci zamora materijala pojavili su se uporedo sa raspadom SSSR-a i propadanjem ruske ekonomije: izolacija je u krpama otpadala sa kablova, kratki spojevi postali su svakodnevni, a kompjuter je "posenilio". Para za popravke bilo je sve manje, a glasova koji su tvrdili kako je bolje nahraniti stotinu siroma�nih nego dva-tri dokona astronauta bilo je sve vi�e. Nakon trinaest i po godina eksploatacije, 77.000 orbita i vi�e od stotinu posetilaca, Mir se pretvorio u olupinu veli�ine fudbalskog igrali�ta, sa�injenu od 130 tona korodiranog aluminijuma, zamr�enih creva i prevazi�ene tehnologije. Prvi Amerikanci koji su posetili Mir ka�u da su, umesto prostranih, sre�enih i sterilnih odaja, nalik na one iz Kjubrikove Odiseje, zatekli neopisiv nered i kr�. U februaru 1997. na stanici je izbio po�ar da bi u junu iste godine spektakularni karambol sa Progresom izazvao te�ka o�te�enja koja su sanirana mesecima. Obe kapitalne havarije stanica je nekako pre�ivela, kao �to je stoi�ki podnela povremene hirove �udljivog brodskog kompjutera i jo� 1600 manjih i ve�ih kvarova. Reklo bi se da je konstrukcija Mira u sebi sa�uvala pone�to od karaktera epske ruske du�e, a naro�ito sposobnost da se pati i u patnji istrajava. Mnogi �e zato re�i da je izdr�ljivost, zapravo, najve�i ako ne i jedini kvalitet Mira.Vremenom je Mir postao simbol ruske neupotrebljive tehnike i �kart-proizvodnje, naro�ito na zapadu. Ni nau�ni dometi Mira nisu bili bogzna kakvi. Od bezbrojnih eksperimenata izvedenih u beste�inskom stanju obi�an svet nije video mnogo vajde. Rusi jednostavno jo� nisu nau�ili kako da komercijalizuju rezultate kosmi�kih istra�ivanja na ameri�ki na�in.

Hroni�na besparica, nedostatak vizije i velikih poduhvata kona�no su u�inili svoje. Posrnula ruska privreda vi�e nije mogla da izdavaja 250 miliona dolara godi�nje kako bi najve�a svetska orbitalna stanica ostala u �ivotu. Iako ovaj iznos ne dosti�e ni polovinu tro�kova leta jednog ameri�kog �atla, u ruskom bud�etu nema para ni za mnogo urgentnije dr�avne potrebe. Da nije bilo astronauta iz bogatih zapadnih zemljama koji su svoj boravak na Miru debelo pla�ali, kraj bi se desio mnogo ranije. Od 103 astronauta koji su boravili na stanici, samo je 41 Rus. Uz Francuze i Nemce, tu su jo� i sedam Amerikanaca, jedan engleski poslasti�ar i japanski novinar �ija je redakcija platila 12 miliona dolara na ime "putnih tro�kova" do stanice i nazad.

Kada je NASA promovisala projekat nove me�unarodne orbitalne stanice u �ijoj izgradnji treba da u�estvuje 16 najrazvijenijih dr�ava, svi su polako po�eli da di�u ruke od Mira, pa i ruska vlada. Sudbina "ukletog" broda sada se nalazi u rukama entuzijasta, uglavnom biv�ih astronauta i zagri�enih komunista koji ne mogu da se pomire sa propadanjem jednog od poslednjih simbola mo�i i veli�ine pokojnog SSSR-a. Vitalij Sevastijanov, nekad astronaut a danas komunisti�ki deputat, ka�e da Mir mora da bude sa�uvan: "Gore se nalazi 12 tona nau�ne opreme koja se ne mo�e tek tako odbaciti. Re� je o svemirskoj stanici sagra�enoj u doba SSSR-a koja nastavlja da radi i posle propasti dr�ave. Red je da spasemo poslednji simbol onoga �to smo nekad mogli da napravimo." Zato je Sevastijanov okupio jednu grupu entuzijasta i osnovao dobrotvorni fond �iji je zadatak da hitno prikupi bar 20 miliona dolara pomo�u kojih bi se "penzionisanje" Mira odlo�ilo za izvesno vreme. Dobrodo�li su svi oni koji �ele da iz d�epova istresu koji dolar ili rublju, �ak i biv�i "klasni neprijatelji" svih boja. Tra�ak nade ukazao se pojavom jednog britanskog preduzetnika koji se, navodno, obogatio na deponijama sme�a i recikla�i gradskog otpada. "Gospodin �ubretar", kako ga je od milo�te prozvala ruska �tampa, ponudio je da plati 100 miliona dolara u zamenu za nedelju dana boravka na Miru. Ponuda je oberu�ke prihva�ena i Britanac se ubrzo obreo u Zvezdanom gradu, predano treniraju�i za astronauta. Na�alost, ispostavilo se da je "Gospodin �ubretar" prevarant ekstraklase, sa podebelim policijskim dosijeom u Pitsburgu i Ohaju. Na kraju je uspeo da utekne iz astro-grada, uz potvrdu da je nesposoban za astronauta, ostavljaju�i za sobom gomilu nepla�enih ra�una.

Na strance, dakle, vi�e niko ne ra�una. Ako se zna da svaki tre�i Rus �ivi ispod granice siroma�tva, o�igledno je da su perspektive mra�ne. Sevastijanov, me�utim, ipak veruje u �udo. Ako para ne bude bilo, poku�a�e se sa privatizacijom i prodajom deonica dr�avne kompanije Energija, formalnog vlasnika Mira. Ako ni to ne uspe, ostaje nada da �e na decembarskim parlamentarnim izborima pobediti "patriotske snage" koje �e umeti da cene istorijske vrednosti i neprolazne veli�ine.

U me�uvremenu, Rusima preostaje da se posvete ulozi koja im je dodeljena u izgradnji nove, me�unarodne svemirske stanice. Kako ka�e Danijel Goldin, administrator NASA-e, re� je o "najve�em graditeljskom poduhvatu jo� od vremena egipatskih piramida", vrednom preko 120 milijardi dolara. Kada 2002. godine nakon 40 lansiranja iz Azije i Amerike izgradnja bude zavr�ena, stanica �e biti duga�ka preko 180 metara i te�ka preko 470 tona, sa �ivotnim i radnim prostorom za sedam osoba.

Bude li dovoljno mudrosti i preduzetni�kog duha, Rusi bi mogli da solidno naplate svoje profesionalne usluge: tu su pouzdani raketni nosa�i, efikasni Sojuzi i Progresi, prekaljeni astronauti sa silnim godinama provedenim u kosmosu, iskusni timovi in�enjera i kontrolora leta. Prvi modul Zarja lansiran u novembru pro�le godine, napravljen je zahvaljuju�i ameri�koj uplati od 250 miliona dolara, dok je lansiranje slede�eg (Zvezda), posle bezbrojnih odlaganja, zakazano za novembar. U ovom trenutku ugovorena je prodaja ruske kosmi�ke tehnike za jo� 150 miliona dolara. Doma�a javnost i pored toga ne pokazuje mnogo entuzijazma za ovaj poduhvat. Ameri�ki potpredsednik Al Gor svojevremeno je ulo�io veliki napor da tada�njeg ruskog premijera Viktora �ernomirdina ubedi da se okane vreme�nog Mira i posveti me�unarodnoj stanici. Uprkos tome, list "Sevodnja" priznaje da nova, �etiri puta ve�a stanica nikad ne�e mo�i da raspali narodnu ma�tu onako kako je to �inio Mir: "Bude li Mir oboren, mi �emo izgubiti svoju nezavisnost u kosmosu. Umesto autenti�no ruskog kosmi�kog programa, dobi�emo me�unarodnu stanicu na kojoj Amerikanci sviraju prvu violinu. A to zna�i da �emo postati obi�ni gosti u jednom ogromnom soliteru koji �emo morati da delimo sa susedima, svi�alo se to nama ili ne."

Dr Sa�a Markovi�

 

Jedna astronautska pri�a

U avgustu 1991, samo dvanaest dana pre nego �to je Sergej Krikaljev trebalo da se vrati ku�i posle �etvoromese�nog boravka na Miru, sovjetski �vrstoruka�i izveli su neuspe�an dr�avni udar. Sred �itavog mete�a koji je vladao u dr�avi, Krikaljev je morao da provede u orbiti dodatnih �est meseci. Kada se u martu 1992. kona�no spustio u Kazahstan, SSSR vi�e nije postojao. Njegov rodni Lenjingrad sada se zove Sankt Peterburg. Nekada zna�ajnu astronautsku platu u me�uvremenu je pojela inflacija, tako da je Krikaljev, borave�i u kosmosu, postao puki siromah. U Zvezdanom gradu zatekao je o�ajne kolege. "Bolje da se nisi ni vra�ao", govorili su mu, "na Miru je mnogo bolje nego ovde." Mnogi su ostali bez posla, a sre�nici koji su sa�uvali name�tenja zara�ivali su manje od 200 dolara mese�no. I pored svega, Krikaljev nije dozvolio da ga ponesu emocije. "Mir mi mnogo zna�i", ka�e on, "ali sada je vreme da mu se ka�e 'zbogom'. Po�inje nova era."

U decembru 1998. Krikaljev je, kao �lan prve ameri�ko-ruske posade, �atlom Endevor stigao na me�unarodnu orbitalnu stanicu. Povratak na Zemlju, zakazan je za januar 2000. Naravno, pod uslovom da u me�uvremenu opet ne�to ne iskrsne.

 

prethodni sadr�aj naredni

Up_Arrow.gif (883 bytes)