Politika |
Vreme broj 469, 1. januar 2000. |
Istraga u toku Udar po "drugom ešalonu" Kako je krenulo, telohranitelji opozicionih vođa moraće i sami da traže lično obezbeđenje
Mesec dana kasnije, 4. novembra, pronađeno je telo Branka Vasiljevića (36), člana Demokratske stranke. Supruga ga je zatekla u njihovom stanu u Ulici Save Kovačevića, na krevetu, s pištoljem u ruci i prostrelnom ranom na glavi. Istražni sudija nije došao na mesto događaja. Predsednik Demokratske stranke Zoran Đinđić izjavio je da je reč o uzornom sportisti koji nikad nije bio umešan ni u kakve kriminalne afere, koji je iza sebe ostavio bebu i tek započet brak. Takav čovek nije sklon samoubistvu, zaključio je Đinđić i dodao da ne može da sumnja ni u koga, ali da garantuje da je reč o ubistvu. Na mitingu saveza za promene u Nišu gradonačelnik ovog grada i potpredsednik stranke Zoran Živković takođe je izrazio sumnju u samoubistvo tvrdeći da su u Vasiljevićevom telu pronađena tri metka. "Tražimo od MUP-a da hitno kaže istinu o tome šta se desilo, ako to ne uradi, oni su ga ubili." Nešto uzdržaniji bio je potpredsednik DS-a Slobodan Vuksanović koji je izjavio da postoje nerasvetljene okolnosti, ali da stranka ne želi da politizuje taj slučaj s obzirom na okolnosti u kojima se Srbija nalazi. Kako se nezvanično saznaje, ulazna rana na Vasiljevićevoj glavi nalazi se iza uha. Bez obzira na to, veruje se da je ipak reč o samoubistvu, mada ne može da se odbaci mogućnost izuzetno profesionalno izvedene i dobro maskirane egzekucije. U novinskom oglasu povodom četrdesetodnevnog pomena između ostalog stoji: "Prošlo je 40 dana od kada su te ubili, a još nema izveštaja nadležnih državnih organa o ovom zločinu." Osim najuže porodice, oglas su potpisali - Vuk Drašković i Zoran Đinđić. To nije neobično jer se zna da je Branko Vasiljević svojevremeno bio član Gradskog odbora Srpskog pokreta obnove, da bi zajedno sa Vladanom Gajićem i Mikicom Markovićem prešao 1996. godine u DS. Po profesiji pravnik, radio je kao pripravnik u Petom opštinskom sudu, pa kao sekretar Skupštine grada Beograda u vreme kada je Đinđić bio gradonačelnik. Kasnije je prešao u advokaturu. Kao majstor borilačkih veština, pratio je Đinđića na putovanja, a brinuo se i o bezbednosti krunskog princa Aleksandra Karađorđevića prilikom njegove posete postojbini. Tri puta je bio na ratištu i nema sumnje da je bio blizak Osmajliću, Vušuroviću i Rakočeviću s kojima je po prirodi dužnosti provodio mnogo vremena. Ako u prethodnim slučajevima i ima dilema, ono što se desilo Bogdanu Bojatu (23), šefu obezbeđenja koordinatora Saveza za Promene Vladana Batića, nesporno je. Bojata je u ponedeljak, 22. decembra uveče, na ulazu u zgradu u kojoj je živeo sačekao nepoznati napadač ispalivši na njega sedam hitaca od kojih su srećom samo tri pogodila cilj. Napadač je utekao, a Bojat je prebačen u bolnicu gde se sada polako oporavlja. Bogdan Bojat inače je student Više škole unutrašnjih poslova u Zemunu i u stranci tvrde da nikada nije imao problema sa zakonom. U saopštenju Batićeve Demohrišćanske stranke Srbije, izražava se očekivanje da "nadležni organi otkriju počinioce ovog zločina koji je jedan u seriji krivičnih dela sa političkom pozadinom sa očitim ciljem da se izazove uznemirenje javnosti i stvori atmosfera straha". U svih pet slučajeva reč je o ljudima koji su brinuli o bezbednosti lidera opozicionih stranaka. Svi su bili majstori borilačkih veština; osim Bojata koji je premlad, svi su na početku višestranačja bili pristalice Vuka Draškovića i članovi Srpske garde; svi su bili veterani uličnih demonstracija ne samo u Beogradu, a neki (možda i svi) išli su i na ratište. Kad se sve sabere, neko zlonameran mogao bi da primeti da je neobično to što za kratko vreme, u trenutku kada kulminira medijska kampanja protiv opozicije, ginu i bivaju ranjeni ljudi iz "drugog ešalona", i to oni koji bi režimu mogli da se suprotstave ne samo rečima. Mogao bi da pomisli i da je reč o okrutnoj opomeni stranačkim liderima. I ne samo njima. Nedavno razrešeni sudija Petog opštinskog suda u Beogradu Božo Prelević podseća na neke prethodne događaje: "Kada se na onakav način razrešava republički javni tužilac, kada se mimo Ustavom i zakonom određene procedure razrešavaju sudije, kada Skupština ne želi da raspravlja o kontroli rada organa bezbednosti što joj je ustavna dužnost - postavlja se pitanje kako nazvati bilo koju državu u kojoj se to dešava?" Stvarno, kako? Petar A. Živković |
prethodni sadržaj naredni |