Vilijam Montgomeri, ambasador
Šef ureda za smenu Miloševića
Demokracija se uči, a Hrvatska je za tuđmanizma bila demokratska ameba: američkoj pomoći zahvaljujući oformljena su dva snažna bloka, jedan promatrački i jedan blok nevladinih organizacija koji su – nizom akcija probudili uspavane i apstinentski nastrojene glasače
Vilijam Montgomeri,
aktualni ambasador SAD u Hrvatskoj, tu će funkciju zadržati bez obzira na direktorovanje
američkog "ureda za poraz Miloševića" u Budimpešti. U Hrvatsku je stigao s
velikim ambicijama iz ambasadorske fotelje u Bugarskoj, gdje je 1996. i 1997. na vlast
došao Petar Stojanov i Savez demokratskih snaga. U Hrvatskoj ga je prije tri godine
dočekao rigidni HDZ sa Franjom Tuđmanom na čelu, te nenaklonost (uglavnom desnog)
dijela javnosti američkoj politici. Ne zbog toga što je javnost nešto zamjerala Americi
– i sam pokojni Tuđman je stalno izazivao podsmijeh svojim izjavama o "strateškom
partnerstvu" SAD i Hrvatske – već zbog čuvenog sjedanja na izbjeglički srpski
traktor njegovog prethodnika Petera Galbrajta, koji je otišao s Balkana s posprdnim
nadimkom "traktorskog ambasadora".
Sve vrijeme poslanstva u Hrvatskoj, Montgomeri je bio "svakoj čorbi začin": najčešće je pozivani strani gost na Hrvatskoj televiziji, jedini je kome je Tuđman opraštao kritiku svoje politike, jer je cijelog svog predsjednikovanja patio za (neuslišanim) pozivom u Bijelu kuću. O tome da je Tuđman, uz pomoć svoje svemoćne tajnoslužbujušče hobotnice, uhodio čak i Montgomerija i njegovu diplomatsku (kritičku) prepisku sa pretpostavljenima u Vašingtonu saznalo se nakon smrti svemoćnika i pri kraju Montgomerijevog mandata u Hrvatskoj.
Njegov mandat javnost će pamtiti po dvije stvari: prva, i donedavno najvažnija, jeste pomoć koju su SAD pružile Hrvatskoj (nevladinom sektoru i medijima posebno) – naročito materijalna – u pripremi januarskih parlamentarnih izbora. Demokracija se uči, a Hrvatska je za tuđmanizma bila demokratska ameba: američkoj pomoći zahvaljujući oformljena su dva snažna bloka, jedan promatrački (Gong, "Građani organizirano nadgledaju glasanje") i jedan blok nevladinih organizacija "Glas 99", koji su – osim striktnog nadzora provedbe izbora i brojenja glasova – nizom akcija probudili uspavane i apstinentski nastrojene glasače.
Nakon izbora, Montgomeri je čestitao građanima i izrazio zadovoljstvo zbog rezultata izbora, čak dometnuvši: "Nema sumnje da smo svi u američkoj administraciji sretni što imamo priliku raditi s Hrvatskom, koju smatramo strateškim partnerom u regiji, a ne problemom." Priroda se dotad pobrinula da onaj koji je posljednjeg desetljeća patio za takvim priznanjem ne uživa u toj izjavi.
Druga stvar koja će se pamtiti ugovor je Hrvatske s američkom †rmom "Enron". Kad je hrvatska strana prije tri mjeseca odlučila promijeniti pregovaračke pozicije, Mongomeri je planuo neuobičajeno oštro u hrvatskim medijima, kao "nijedna država koja ne poštuje preliminarne ugovore nije dobar partner za inozemna ulaganja". Potom objavljeni stenogrami iz mandata pokojnika ostavili su sumnju da Montgomeri nije samo ambasadorski zainteresiran za ugovor s "Enronom", nego da u toj "strujnoj" priči ima i nimalo ambasadorskog napona. Zato će ga građani Hrvatske naročito pamtiti jer će narednih dvadesetak godina plaćati struju po cijenama koje "Enron", a ne slobodno tržište, odredi!
Gospođa Lin Montgomeri također je vrlo javno živjela u Hrvatskoj: na zagrebačkom Filozofskom fakultetu odlučila je doktorirati na temu "†lozo†je braka" (nedovršen projekt!), a pozabavila se i humanitarnom akcijom "Usvojite minsko polje". U sklopu skupljanja više od dva milijuna DM za razminiravanje sela u zadarskom zaleđu, gđa Montgomeri je upotrijebila i tipično američki propagandni štos: u izazovnoj garderobi pozirala je Stefanu Lupinu na razvalinama srpskih ruševina u Krajini.
Još prije nekoliko mjeseci Montgomeri je tvrdio da o eventualnom novom ambasadorskom mjestu u Beogradu, kako se već kalkuliralo, nema pojma. Ispostavilo se da se seli u Budimpeštu, ali to ne znači da je Hrvatska zaboravljena od familije Montgomeri: naprotiv, kažu da i dalje ne odustaju od nauma da kupe kuću u Dubrovniku.
Tatjana Tagirov
