Politika

Vreme broj 516, 23. novembar 2000.

Stanje stvari
Poslednja pakost

Crna Gora vi�e ne�e biti u poziciji da se otima, be�i i zove upomo�. Mo�e mirno da ode ako zna kud i za�to, a i ako ne zna niko je ne�e mnogo zapitkivati. Srbija sasvim izvesno vi�e ne�e igrati ulogu zatvorskog �uvara

Neko je jednom zamerio D�onu Majnardu Kejnsu da je nedosledan i da menja stavove, na �ta je slavni ekonomista odgovorio: "Kad primim novu informaciju, ja promenim poziciju. A �ta vi radite s novom informacijom?"

Nema sumnje da je 5. oktobra Beograd proizveo jednu novu informaciju, a pomenuta anegdota pala mi je na um zato �to vidim da mnogi ljudi u Crnoj Gori tu informaciju nisu primili ili, ta�nije ne misle da je ona stvarno nova. �ukanovi�eva vlada godinama je poku�avala da na�e izlaz iz politike usamljenosti koju je diktirao Beograd i da se uskladi sa ostatkom sveta, a sad je odjednom sama ispala usamljena u stavu da se u Srbiji nije dogodila nikakva su�tinska promena.

U svakom slu�aju, Crna Gora nije promenila nego mo�da jo� malo poja�ala poziciju koju je bila zauzela u Milo�evi�evo vreme kad se tvrdilo da je njegov re�im najve�i problem i da Crna Gora mo�da ne�e mo�i jo� dugo da �eka na demokratizaciju Srbije. Sad kad se to dogodilo, Crna Gora izgleda jo� nestrpljivija. Kao da Milo�evi� nije oti�ao ili kao da nova vlast u Beogradu, barem u odnosu prema manjoj republici, nije bitno druga�ija nego mo�da jo� gora od njega.

Slu�aj je svakako ozbiljan, ali vi�e nije opasan. Barem tu jednu promenu valjalo bi priznati: Crnoj Gori vi�e ne preti nikakva iz Beograda pokrenuta sila i oru�je. Ako je Ko�tunica odlazio u Podgoricu, onako nepriznat i uz odsustvo bilo kakvog predsedni�kog protokola, onda se to nikako ne bi moglo nazvati arogancijom i nekom novom, perfidnijom formom velikosrpske agresije. Dok je bila stvarno ugro�ena, Crna Gora je u�ivala op�te simpatije sveta � samo postojanje famoznog Sedmog bataljona donelo joj je dobre prihode � ali svaka dalja pri�a na tu temu zvu�i usiljeno i mo�e samo da kompromituje vlasti u Podgorici.

Posle prevrata u Beogradu, srpski i crnogorski mediji razmenili su nekoliko optu�bi i uvreda, uglavnom proma�enih i izli�nih. Jer, u su�tini, spor je rezultat obostrano iznu�enih poteza u situaciji koju je, pre odlaska, proizveo biv�i vladar i to je bila njegova poslednja pakost, koja ga je, me�utim, ko�tala vlasti. Kad je promenio Ustav, bilo je jasno da �e Crna Gora morati da bojkotuje jugoslovenske izbore.

Kad je opozicija u Srbiji pobedila, opet nije bilo druge nego da se pravi koalicija s �ukanovi�evom opozicijom.

Pre toga, vlasti u Crnoj Gori i opozicija u Srbiji uzajamno su se hvalili i podupirali koliko su god mogli i umeli. Ali srpski demokrati morali su biti razo�arani i pogo�eni �injenicom da su glasovi iz Crne Gore ipak oti�li Milo�evi�u, kao �to ni �ukanovi�u posle nije bilo pravo �to u saveznu vladu ulaze njegovi protivnici. S obe strane povu�eni su pogre�ni i istovremeno logi�ni i jedino mogu�i potezi i nastala je zbrka iz koje je jedini pravi vinovnik izvukao kakvu-takvu utehu.

�ukanovi� je ovih dana u Dejtonu ponovio svoj stav da SRJ zapravo ne postoji i da bi dve dr�ave trebalo da budu zasebno priznate a onda da sklope nekakav ugovor. Ameri�ki stav prema tome nije bio odbojan, nego vi�e hladan i nezainteresovan. Za sada je samo SRJ me�unarodno prihva�ena, a ako se dva dela dogovore da se razi�u niko ne�e imati ni�ta protiv. Za Crnu Goru ovo je, me�utim, gotovo ravno odbijanju.

Ako Zapad nije posebno zainteresovan za njenu nezavisnost, onda �e ona morati da opstane sama a to �e izgledati znatno druga�ije nego do sada. Ljubitelji nezavisnosti morali bi da znaju da je Crna Gora po glavi stanovnika dobijala daleko ve�u pomo� nego bilo koja zemlja u regionu. Ne bi ona bila ka�njena ako bi se otcepila, ali bi sasvim izvesno osetila razliku.

S druge strane, ta�no je da ona gubi svoj privilegovan polo�aj u svakom slu�aju, to jest i ako se ne odvoji, kao �to je ta�no i da Srbija verovatno ne bi ni htela ni mogla da je bukvalno izdr�ava. Ali ve�a zajednica prosto ima bolje izglede da opstane i podigne kvalitet �ivota. Bojim se, me�utim, da su se mnogi u Crnoj Gori ve� suvi�e zagrejali za ideju nezavisnosti, da im se �ini da su daleko odmakli, da su za Srbiju postali Evropa i ne bi da se vra�aju natrag u Aziju. Pa, ako se poka�e da su takvi u velikoj ve�ini, ne verujem da �e Srbija imati ne�to protiv.

S odlaskom Milo�evi�a Srbija menja odnos prema sebi i vra�a samopouzdanje, a s tim se menjaju i pravila ove me�urepubli�ke igre.

Crna Gora vi�e ne�e biti u poziciji da se otima, be�i i zove upomo�.

Mo�e mirno da ode ako zna kud i za�to, a i ako ne zna niko je ne�e mnogo zapitkivati. Srbija sasvim izvesno vi�e ne�e igrati ulogu zatvorskog �uvara. (Pravi �uvari zatvora u Srbiji prvi su po�eli da se bune i �trajkuju, kao da ose�aju da promena poretka nekako ne�e i�i na ruku njihovoj profesiji.)

Crnogorsko otcepljenje u Srbiji mora da zvu�i kao ju�era�nja pri�a koja malo koga zanima. Beograd je krenuo dalje a Podgorica jo� ratuje s Milo�evi�evom senkom. Srbija je, naime, na najboljem putu da izvu�e zaklju�ke iz Milo�evi�evih poraza, da se najzad sasvim suo�i sa sobom, da su�tinski promeni vekovnu nacionalnu strategiju i izgubi svaku volju da izlazi van svojih granica. U najmanju ruku, verujem da ljudi vi�e ne nalaze posebno zadovoljstvo u baktanju s problemima tipa Kosova i Crne Gore.

U tom smislu mo�da i nova vlast malo kasni kad pokazuje veliko interesovanje za o�uvanje zajedni�ke dr�ave i ako Ko�tunica jo� nekoliko puta bude onako i�ao u Podgoricu, bojim se da �e u Srbiji po�eti da ga sa�aljevaju. A najgore od svega bilo bi ako bi DOS suvi�e ozbiljno shvatio privremeni savez sa SNP-om u nameri da tu stranku nekako podigne i pretvori u "patriotsku snagu" koja bi trebalo da slabi �ukanovi�a i vezuje Crnu Goru za Srbiju. To bi tako�e bila ju�era�nja politika koja ne bi pro�la ni u Srbiji ni u Crnoj Gori.

�to se ti�e ugovora o zajedni�kim funkcijama nezavisnih dr�ava, to bi se verovatno dalo sa�initi na obostranu korist, ali za sada obe strane s tim imaju nekih te�ko�a. Nezavisni Crnogorci na to gledaju kao na ustupak Srbiji koji je, mo�da, nu�an zbog sveta. Ako ne moraju, radije ne bi. Sa svoje strane, Srbija sigurno nije raspolo�ena da ulazi u pregovore inferiorno, s ose�anjem da je bolje i�ta nego ni�ta i da ima da prihvati uslove koji joj se postavljaju ina�e ni�ta od izlaza na more. Osim toga, Srbija se boji razvodnjavanja svoje dr�ave, koje se jedva nekako dokopala, u konfederalnom ugovoru gde bi opet morala ne�ega da se li�ava i pristaje na "pozitivnu diskriminaciju" Crne Gore.

Taj strah je neopravdan po�to u Evropi uvliko cvetaju razne vrste me�udr�avnih aran�mana i ako je to dovoljno Crnoj Gori, Srbiji je utoliko pre, po�to bi u svakoj �vr��oj vezi morala da pravi jo� ve�e ustupke manjem partneru. Na tome bi se cela ova pri�a mogla i zavr�iti, ako ne bude ba� previ�e gluposti i zadrtosti. A za�to toga sad odjednom da ne bude? Pa, prosto, ta sezona je pro�la, a ovo �to sad gledamo je samo jedna zaostala utakmica koja je bila malo odlo�ena iz opravdanih razloga. Uostalom, ona ne odlu�uje vi�e ni�ta jer se najva�nije ve� zna. Zna se ko je pora�en.

Stojan Cerovi�

prethodni sadr�aj naredni

vrh