| 
       Izjava nedelje 
      Sigurnost bivšeg predsednika zapravo je pitanje časti i
      morala novog šefa države. 
      SLOBODAN MILOŠEVIĆ, bivši predsednik SRJ, ovako odgovara na pitanje
      da li se oseća sigurnim novinaru torinskog dnevnika "Stampa". 
       JELENA
      KARLEUŠA, 
      folk pevačica, tvrdi da "na estradi ne postoji niko ko u svoju
      garderobu, cipele i tašne ulaže više od nje", a u intervjuu za
      "Tinu" još opisuje i kako reaguje njena majka kad se ćerka
      vrati iz kupovine: "Uhvati se za glavu, jer se toliko izveštila da
      tačno u marku zna šta koliko košta. Da bih je oraspoložila, ja joj za
      rođendan kupim auto. Pošto je prošle godine bila svež vozač, dobila
      je ljubičasti "jugo", a ove godine je stigao punto. Ko zna, možda
      za sledeći rođendan bude mercedes. Neću da zvučim patetično, ali
      zadovoljstvo moje majke za mene nema cenu". 
      MIODRAG KOSTIĆ, 
      vojvođanski biznismen, ne želeći da "ostavi mnogo mesta za špekulaciju",
      priča o sebi: "Ulovio sam do sada 23 morska psa! Vozim sve što se
      može voziti, osim lokomotive, pilotiram od 1994. Dobro pucam, ali to je
      naš nacionalni sport. Jebeš Crnogorca bez pištolja. Znam ja da se o
      meni svašta priča, da sam agresivan, sadista, da tučem žene i vezujem
      za radijator, čak i da sam homoseksualac iako imam troje dece. Ne pušim,
      ne pijem, ženu nikad nisam udario, a jedini porok mi je sve što je brzo
      i na benzin... Znam da neki hoće da me iskoriste misleći da sam naivan.
      Ja ih puštam da vidim dokle će. A onda kad pređu granicu, stvarno umem
      da budem nemilosrdan. Znaš, za dobrog trgovca sve je roba, pa i
      ljudi." 
      To se ipak ne odnosi na neke ljude – o Nenadu Čanku, koji mu je kum,
      Kostić kaže: "Sa Čankom imam emotivan odnos. Neša nije promišljen,
      već ima osećanja. Volim da kod ljudi vidim emotivnost, a ne proračunatost.
      Meni je to jako važno." 
      ("Profil") 
      U redovnoj anketi "Sveta" estradnim zvezdama postavljeno
      je pitanje: "Da li Slobodana Miloševića treba poslati u Hag ili
      rizikovati nove sankcije?" 
      ELEONORA BARUDŽIJA, 
      pop pevačica, tvrdi da je neupućena: "Ja ne znam ni da ga traže.
      Šta će on u Hagu?" 
       JELENA
      TINSKA, 
      balerina, glumica i spisateljica, kaže da bi, ako Milošević bude isporučen
      u Hag, isto trebalo učiniti i sa njegovim saradnicima. Ona akcenat
      stavlja na mogućnost uvođenja sankcija: "Ja bih zatvorila granice
      Jugoslavije svima koji su nas bombardovali nuklearnim otpadom i ne bih
      lizala guzice onima koji nam sada daju hranu – verovatno opet zatrovanu.
      Zato se bacimo na naša plodna polja, a ne družimo se s g...! 
      MILENA PLAVŠIĆ, 
      folk pevačica, smatra da bivšeg predsednika ne bi trebalo izručiti
      Hagu, ali da sankcije s tim nemaju veze: "One nisu ni uvedene zbog
      njega već zbog nedostatka demokratije u našoj zemlji. Sada imamo
      demokratiju. Šta će nam sankcije." 
       BORA
      ĐORĐEVIĆ, 
      muzičar i pesnik, priseća se vremena kada je "bečkim konjušarima"
      preporučivao da se otcepe: "Pred kraj osamdesetih godina svirali smo
      u mestu koje se zove Prevalje. To su njihove veselice, srča do kolena.
      Svi pijani i čekaju da nastupimo. Slovenci ne znaju da piju. Piju dok se
      ne useru. Onda im je svejedno da li sviramo mi li Milodajka (biće da je
      ipak Miladojka, prim. ur.). Prilazi nam jedan čovek i počne da priča
      kako će Slovenci da se otcepe i pripoje Austriji. Pita me šta mislim o
      tome. Rekao sam mu onako filozofski: "Boli me k..." Onda smo po
      stolu prosuli malo rakije i sve to lepo zapalili. Vatra deluje lepo u
      takvim trenucima." 
      ("Duga") 
       NIKOLA
      KAVAJA, 
      poznat kao "pripadnik revolucionarne srpske emigracije u SAD i višestruki
      neuspešni atentator na Tita", odgovara na pitanje koliko treba
      vremena da u Srbiju dođu demokratija i "pravi" Srbi, ne završivši
      ipak misao: "Još jedno 50-60 godina. Jer, ako hoćeš da imaš jaku
      zemlju, treba da imaš jaku porodicu. Ovde naše žene puše, kurvaju se,
      piju. Rode jedno, dvoje dece. Ja kad bih bio predsednik Srbije... 
      ("Duga") 
       BIG
      LALE, 
      mađioničar, zamoljen da prokomentariše novi magazin "Fokus",
      kaže: "Brate, eno mi prva dva broja kod kuće, ali još nisam stigao
      da ih pročitam. Sad su bile ove slave, bilo je puno posla, 'kobaje' su mi
      išle kao alva, tako da nisam stigao ništa da pročitam." 
      ("Fokus") 
       DUBRAVKA
      RODIĆ, 
      novinarka i pesnikinja, priča o Vojislavu Šešelju kojeg je
      intervjuisala na početku njegove karijere: "Kao muškarac, Šešelj
      ima veoma patrijarhalna shvatanja o ljubavi i vernosti. Intervju je
      objavljen pre njegovog braka sa Jadrankom. Glasno sam primetila da nije
      neki kicoš kada je oblačenje u pitanju. On se složio sa mnom, ističući
      da mu je 'potrebna nežna ženska ruka'. Tada smo, Šešelj i ja zajedno,
      raspisali 'konkurs za vojvotkinju'. Nećete verovati – javilo se čak
      1500 žena koje su želele da se udaju za njega! Ali, bilo je prekasno.
      Vojislav Šešelj već je bio zaljubljen i uskoro je oženio sadašnju
      suprugu." 
      ("Fokus") 
       MOMO
      KAPOR, 
      književnik i patriota, priča o "gospođama srednjih godina sa
      nikotiziranim glasovima": "Na zidu iznad telefona imaju ispisane
      brojeve svih radio i televizijskih stanica. U program se uvek uključuju
      rečima: "želim da pozdravim svu gospodu u studiju, samo ne onog
      druga. Ne znam o čemu se govori, ali uspela sam da dobijem vezu...
      "Muka mi je od tih glasova. One pripadaju onoj vrsti žena koje su u
      Francuskoj revoluciji, u Parizu, nazivali sankilotkinjama. U noćno doba
      su hvatale mesta u prvom redu da bi videle odsecanje glava na giljotini.
      Usput su štrikale, jele, ogovarale. Ništa se nije promenilo od francuske
      revolucije, i sada traže tuđe glave. A uvek je iza toga neki muž koji
      je na vreme zbrisao iz braka i kuće..." 
      Kapor nastavlja u istom tonu i o ženama političarima: "Ne volim žene
      koje se bave politikom, to smeta njihovom tenu. Međutim, gledajući
      prenos iz skupštine, zapanjio sam se kada sam video da u poslaničkim
      klupama ima nekoliko veoma lepih žena. Savetovao bih im da što pre zbrišu
      iz politike jer će se pretvoriti u Lidije Šentjurc ili Milke Planinc:
      osobe u strogim kostimima, sa značkom u reveru, plisiranim suknjama i
      kratko podšišanom kosom." ("Nedeljni telegraf") 
       SUZANA
      MANČIĆ, 
      TV voditeljka, o pravim muškarcima: "Naušnica ne može da umanji muškost
      pravog muškarca, kao što ni brada i brkovi ne mogu od pedera da naprave
      čoveka." 
      ("Nedeljni telegraf") 
      MILAN BABIĆ, 
      folk pevač, na najnovijoj ploči podseća na političke promene i poziva: 
      "Na Balkanu novi ljudi, 
      novi ljudi, nova nada, 
      sad je vreme da se vratiš 
      ili sada, il" nikada!" 
      ("Duga") 
       RADE
      JOROVIĆ, 
      folk pevač, kaže da je razočaran, ljut i ogorčen: "Svaki čas, od
      muke, želudac nosim u rukama! Čudan je naš narod. Brzo i lako
      zaboravlja... Ljudi moji, pa ja nikad nisam terao nacionalističkog kera!
      Samo sam negovao tradiciju i bio to što jesam! Ovih dana se nešto
      presabiram i ponovo zaključujem da uopšte nemam pojma ko sam." 
       ("Sabor") 
       MATIJA
      BEĆKOVIĆ, 
      književnik, o problemu Crne Gore, komunizmu i pojavi antikomunista:
      "Kumrovec, gde je rođen Tito, zvao se Kumrovec, a Podgorica gde je
      rođen Stefan Nemanja, postala je Titograd. To je jedini glavni grad jedne
      republike koji je nosio Titovo ime. I to je imalo nesagledive posledice.
      Oni kojima je Tito bio bliži nego Nemanja nadživeli su i Tita i
      komunizam. Čak su se pojavili i Crnogorci antikomunisti. Oni traže
      nezavisnu Crnu Goru." ("Večernje novosti") 
       SVETISLAV
      BASARA, 
      književnik, iznosi mišljenje
      da je politika zapravo kombinacija trgovine i marketinga, praveći
      paralelu između dva bivša predsednika, Bila Klintona i Slobodana Miloševića:
      "Da parafraziramo Bodrijara, Klinton i Milošević su dva trgovca.
      Prvi trguje kompjuterskim softverom i pametnim bombama, drugi kajmakom i
      jagnjetinom. S tim što ovaj drugi hoće da jagnjetinom i kajmakom istisne
      softver i pametne bombe sa svetskog tržišta. Jugoslavija je bombardovana
      da bi se demonstrirala premoć Klintonove robe, mada mnogi ovdašnji
      trgovci ništa nisu naučili iz toga. To su činjenice; tačnije –
      istorija. Svidelo se to nekom ili ne." 
      ("Politika")
      
       
      ZVONIMIR ĐUKIĆ ĐULE, 
      rok muzičar, objašnjava povodom izlaska poslednjeg albuma "Sreńno
      novo uvo" kako inspiraciju za svoje stvaralaštvo crpi iz naroda i
      – jednog predela na svom telu: "Kod mene sve dolazi iz dubine
      stomaka, iz međunožja. Ovaj disk trebalo bi shvatiti i kao novi pristup
      emociji, kao prelaz iz dugačke faze andergraunda u overgraund baš kao što
      je i narod u poslednjoj deceniji prošao taj put." 
      ("Blic")
      
       
      DUŠAN VELIČKOVIĆ, 
      astrolog, otkriva čitaocima "Sveta" kako je Bogoljub Karić za
      ovoga života ispravio najveću grešku koje, reklo bi se, nije bio ni
      svestan: "Bogoljubov brak sa Milankom predstavlja jednu
      emotivno-duhovnu vezu, što znači da su se njihove duše poznavale i u
      prošlom životu. Milanka je bila Bogoljubova neostvarena ljubav iz prošlog
      života, zbog koje se verovatno i zamonašio. U ovom životu je ispravio
      grešku iz  prethodnog
      i od njene petnaeste godine ne ispušta je iz vida."
      
       
      IVICA DAČIĆ, 
      istaknuti socijalista, iznosi stav svoje partije povodom Haškog
      tribunala: 
      "Mi ćemo sutra braniti i Koštunicu i Đinđića ako se nađu na toj
      listi, a verujemo da hoće istog trenutka kada u prvoj akciji vojske i
      policije na jugu Srbije padne prva albanska žrtva." 
      ("Glas")
      
      
      |