Svet |
Vreme broj 530, 1. mart 2001. |
![]() |
Češka Ceh za miljenika Vlasnik popularne TV stanice mora odmah da vrati 27 miliona dolara,
a svaki dan kašnjenja koštaće ga još po 3200 dolara Specijalno za "Vreme" iz Praga
BRZO, KRATKO, NE BAŠ JASNO: Pa kakvim je to programom Železni prodrmao gledalište? U prvih desetak minuta dnevnika – o svim vrstama kriminala, saobraćajnim nesrećama, epidemijama, prirodnim i drugim nesrećama, a tek potom "ozbiljne" vesti iz zemlje i sveta. U stalnim pokušajima da TV Nova bude ekskluzivna po svaku cenu, ekipe te stanice su, recimo, znale i satima da čuče na drvetu u dvorištu jedne bolnice u Pragu kako bi snimile Vaclava Havela u bolesničkoj sobi na prvom spratu, mada su Česi već znali sve o njegovoj bolesti i o šansama za izlečenje. A onda je predsednik pismom zamolio Železnog da povuče tu ekipu, pašće ljudi sa drveta... U ostatku programa TV Nova, kao i mnoge zapadne komercijalne stanice, najčešće vrti akcione filmove lošijih produkcija, serije sličnog profila, zabavne priredbe "kantri" tipa... "Naš gledalac ne trpi spore filmove tradicionalne evropske škole, duge kadrove u kojima se čuju tri reči u tri minuta", kaže Železni i poentira: "Šveđani su nam nerazumljivi, Portugalci su nam daleki, ko još može da sluša koncert nekog simfonijskog orkestra ili da gleda pozorišnu predstavu na TV?" Takav koncept je za Čehe bio toliko prijemčiv da je TV Nova najgledanija stanica sa stabilnih 40-45 odsto desetomilionskog TV auditorijuma. Takva gledanost, naravno, znači i ogromno tržište za reklamiranje najrazličitijih proizvoda široke potrošnje, profit je ogroman, akcije prve privatne TV u Češkoj rastu, jedna ugledna medijska kuća iz Amerike ulaže veliki kapital, naravno sa vrlo jasnim odredbama ugovora... VELIKI MAG ILI...: Uz svoju televiziju, koja danas zapošljava 400 ljudi, rastao je i Železni, ali i njegovi apetiti – pre godinu i po dana procenio je da bi mogao da krene sam u ceo posao; počeo je da osniva specijalizovana preduzeća za uvoz i proizvodnju TV programa, kupovao je kuće po Pragu i po Češkoj, vilu-letnjikovac u jednom francuskom gradiću poklonio je svojoj bivšoj supruzi, njegova zbirka slikara češke moderne procenjuje se milionima dolara, osniva razne fondacije... Onaj ulog iz Amerike poslužio je kao garancija da je na čelu uspešne firme, a i kao pokriće za najraznovrsnije poslove, što se inostranom partneru nije svidelo. Najzad, ugovorom je predviđeno nešto sasvim drugo – da rade za prosperitet zajedničkog posla, da ne ugrožavaju jedan drugog, a pogotovo da ne rade jedan protiv drugog. Na Zapadu su ugovori i privatna svojina svetinja, pa je njegov nekadašnji partner iz Amerike na međunarodnoj arbitraži u Amsterdamu relativno lako dobio spor – Železni mora odmah da vrati 27 miliona dolara, a svaki dan kašnjenja koštaće ga još po 3200 dolara. Mnogo, čak i za Železnog koji se, doduše, i dalje osmehuje tvrdeći najpre kako novac nije problem, platiće ono što duguje, a zatim rekavši da toliko para nema niko, pa ni on, siromašni intelektualac. Potom tvrdi kako spor još nije okončan, ali ne daje dozvolu drugoj strani da se objavi nalaz međunarodne arbitraže u Amsterdamu. Sudski izvršitelji (ovde ih zovu egzekutorima) krenuli su odmah na posao, ali kako se za sada ispostavlja – ništa ne uspevaju da nađu. Na jednoj adresi u Pragu zatekli su prazan frižider, sto i nekoliko stolica, na drugoj razmešten krevet, zidovi su bili prazni. Javnost je obaveštena da je pre godinu dana Železni rasprodao gotovo sve nepokretnosti ili su one već u vlasništvu nekih fondacija, baš kao i slike, a jedino je ona kuća u Francuskoj blokirana. Dakle, on nema ništa. ZAČARANI KRUG: U Češkoj se sada svi prisećaju kako je Železni početkom devedesetih besplatno dobio TV frekvenciju, govoreći pred poslanicima parlamenta da će program njegove nezavisne TV biti okrenut isključivo kulturi i stvaralaštvu, ljudima i grupama koji su do tada bili u zapećku, onima koji su za miran, demokratski dijalog o svim gorućim mukama društva u tranziciji. Od takvog koncepta nije ostao kamen na kamenu, a mnogi tvrde da je i poslanicima i Železnom još tada bilo jasno da će čitava stvar da sklizne jedino ka novcu i zaradi. Frekvenciju je doista dobio džabe, ali je u međuvremenu njena vrednost porasla na nekoliko stotina miliona dolara. Njegova bliskost sa nekim vodećim političarima, sa Vaclavom Klausom, a otkako se ovaj uortačio sa socijaldemokratama i sa Milošem Zemanom, izgleda da je vešto iskorišćena, ali ceh sada treba platiti. Češka je, naravno, potpisnik mnogih međunarodnih akata, pa i onih o garantovanju stranih ulaganja, pred vratima je EU-a i najmanje što joj treba jeste skandal zbog nenaplativog duga, uprkos validnom sudskom rešenju. Ali, Vladimir Železni je miljenik i dosad je uvek uspevao tu naklonost političara da sačuva. Otuda možda i nisu lišene razuma tvrdnje nekih analitičara da će, ako ustreba, umesto Železnog dug platiti država. Veljko
Samolov |
![]() |
Iskustvo
Vladimir Železni (54) bio je novinar u državnoj televiziji još 1968. godine, kada je oštro istupio protiv sovjetske okupacije Čehoslovačke. Potom je, pod pseudonimom, radio za više nedeljnih i dnevnih novina, pisac je nekoliko TV drama, bio je blizak tadašnjim disidentima, a 1989. godine bio je portparol Građanskog foruma koji je onako mirno skinuo sa vlasti Husaka, Bilaka i društvo. |
![]() |