Ima nekog ciničnog ohrabrenja u tome što su optužbe za zloupotrebu službenog položaja ministra u prošloj vladi vezane za postavljanje optičkog kabla, čija je najvažnija funkcija da omogući saobraćaj digitalnih podataka velikom brzinom. I najviše se koristi za internet.

Taj promet je u Srbiji toliko porastao da na njemu ne samo što može da se zaradi već ima mesta i da se neko ugradi, tvrde vlasti. Neko u tome vidi lopovluk, a ja (osim toga) vidim i potencijal oko koga se uvek svrte i neki sumnjivi tipovi baš kao što se i tapkaroši nađu oko dobrog filma. To što vam je neko kartu naplatio sa provizijom ne umanjuje vrednost filma, mada je lepše ako kartu kupite na internetu i platite je koliko i na blagajni.

Zapravo smo mi negde u raskoraku između papira i ekrana i svoje koruptivne navike digitalizujemo, umesto da nas digitalizacija natera da se ponašamo pristojno i poštujemo zakon.

Recimo, jedan jednostavan način je da se sve dozvole koje administracija izdaje objavljuju na internetu, od vozačke i saobraćajne pa do građevinske. Tako bismo svi pravovremeno znali da je neka firma dobila dozvolu da postavlja optičke kablove i ko je sve to odobrio. Onda bi podaci mogli da se ukrste sa podacima o tom preduzeću, ali i sa prigovorima onih kojima su dozvole prolongirane ili odbijene, a bavili bi se istim poslom. Isto bi moglo da se odnosi na diplome bilo koje vrste, a koje imaju neku administrativnu vrednost. Saznanje da je vaša aktivnost javna, a malo je situacija kada država može na nju da stavi oznaku tajnosti, umnogome smanjuje apetit za korupciju. Kada se to ukrsti sa podatkom ko je sve kupio luksuzni automobil (preko saobraćajne dozvole) ili jahtu, i ko je dobio pravo da gradi kuću i na kom mestu (građevinska), voda za lovce u mutnom postaje mnogo bistrija. Najveći broj građana ionako nema šta da krije, a ne treba da se bojimo da sistem te podatke neće moći da izdrži, kod tolikih položenih optičkih kablova spremnih za velike brzine.

Tehnologija je, inače, jedan od najboljih lekova za korupciju. Pre petnaestak godina telefonski priključak plaćao se na crno više hiljada maraka, u zavisnosti gde ste želeli da ga uvedete. Onda su se pojavili mobilni telefoni i čim im je cena pala ispod cene priključka, svi koji su se zlopatili bez telefona odmah su ih kupili. Veza u pošti izgubila je svaku vrednost, a bila je zlatna.

Internet nam, dakle, omogućuje da podaci budu svima vidljivi, a da to pritom ne košta mnogo i da bude lako pretraživao. Korupcija cveta u neuređenim sistemima te bi bilo logičnije da se oni koji su joj skloni bore protiv optičkih kablova, umesto što ih postavljaju, jer će ih jama koju su kopali za kabl pre ili kasnije progutati, naravno ako su im namere bile nečasne.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST