foto: unicef srbija/schubuckl

Vreme dece >

Sloboda da se slobodno govori

Šta je sloboda izražavanja mišljenja? To je pravo izražavanja ličnih stavova i shvatanja, i mogućnost samoopredeljenja bez spoljašnjeg pritiska i prinude i straha da će nas neko u tome sprečiti ili kazniti bez obzira na to da li govorimo o nečem što i drugi podržavaju ili ne.

O ovome, osim Konvencije o pravima deteta – konkretno Člana 13, koji je povod ovoj temi, govore mnogi međunarodni dokumenti: Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima iz 1948. godine, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1976. godine, Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda iz 1950. godine, i drugi.

Ako sloboda izražavanja predstavlja jedan od osnovnih temelja demokratskog društva, u kome nam je rečeno da živimo, preduslov za njegov napredak i razvoj svakog čoveka, to znači da je treba negovati i poštovati od malena svakog od nas. Da li je to tako? Da li učeničke organizacije postoje samo pro forme ili su ravnopravni učesnici društvenog života?

Ciljevi Unije srednjoškolaca Srbije (UNSS) su ostvarivanje demokratizacije učeničkih parlamenata, stvaranje institucionalnog okvira za učešće srednjoškolaca u procesima donošenja odluka u školama, osnaživanje i jačanje kapaciteta učeničkih parlamenata, neformalno obrazovanje srednjoškolaca, podsticanje aktivizma među učenicima, pružanje prilike srednjoškolcima da sami realizuju svoje projekte, promocija stvaralačkih vrednosti i kulturnog života, afirmacija mladih umetnika, stvaranje otvorene, inkluzivne i bezbedne školske zajednice.

"Koliko naš glas doseže do nastavnika, direktora, uprave škole razlikuje se od škole do škole", kaže Kristina Marjanac, generalna sekretarka UNSS-a. "Na primer, prema Zakonu o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja (ZOSOV), pravo i obaveza učenika i škole jeste postojanje učeničkog parlamenta što se, nažalost, i dalje ne poštuje u svim školama. Postoje škole u kojima učenički parlament ne postoji ili postoji samo na papiru, ali, i škole u kojima učenički parlament postoji više godina i prepoznat je kao značajno telo škole. Isto je i sa pravom učešća školskog parlamenta u radu Školskog odbora. UNSS svakako intenzivno radi na poboljšanju navedene situacije."

Srednjoškolci su 2009. godine aktivno učestvovali u izmenama Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja i izborili se za veću participaciju učenika na svim nivoima pa i za pravo učešća i glasa u radu Školskog odbora, podseća Kristina Marjanac. "Međutim, 2013. godine to pravo smo izgubili izmenom ZOSOV-a. UNSS će 17. maja, u Beogradu, organizovati poslednju u nizu javnih rasprava na temu učešća učeničkih parlamenata u radu Školskog odbora, nakon koje će UNSS formirati konkretan stav i plan za dalje delovanje u cilju sticanja prava glasa. Za vreme štrajka prosvetnih radnika koji su trajali mesecima, učenici/e nisu bili pitani o tome kako se osećaju, kako pomenuta situacija utiče na njih, da li, koliko i šta gube štrajkom. UNSS smatra da o onima koji sede u klupama treba da odlučuju upravo oni koji sede u školskim klupama. Iako se o nama, mladima, priča da smo mi budućnost, mi, svakako, živimo i u sadašnjosti, te smatramo da treba da budemo pitani i u sadašnjem trenutku."

Da li su mladi uključeni u rad države? Prvi i jedini državni organ koji je u svoj rad neposredno uključio decu je Zaštitnik građana: 30 članova Panela mladih savetnika Zaštitnika građana promoviše prava deteta na slobodno izražavanje mišljenja i učestvovanje u donošenju odluka koje ga se tiču, a njihova uloga je da Zaštitniku građana prenesu teme i ukažu na probleme koji su važni deci i mladima.

Da li čujemo kad nam deca govore na koji način bi trebalo da ih u školi učimo, iz kakvih udžbenika žele da uče? Centar za razvoj programa i udžbenika pri Zavodu za unapređivanje obrazovanja bavi se pripremom standarda kvaliteta udžbenika i nastavnih sredstava. Da li među tim standardima ima i onih koji se tiču slobodnog izražavanja mišljenja? Eleonora Vlahović, rukovodilac Centra, podseća da se "podsticanje slobodnog izražavanja mišljenja učenika prepoznaje u didaktičko-metodičkom zahtevu koji udžbenik mora da zadovolji, u Standardu 4. koji glasi: Udžbenik ima jasnu i preglednu strukturu i didaktički je dobro oblikovan. Jedna od važnih komponenti udžbenika koja ukazuje na to da je on dobro didaktički oblikovan jesu nalozi. Kreativni autori udžbenika osmišljavaju vrlo podsticajne naloge u kojima učenici treba kritički da misle, da brane svoje stavove argumentima, da diskutuju i na druge načine iskazuju svoje mišljenje. Nalozi su sastavni delovi svake lekcije i od učenika traže neku aktivnost: podsticajno pitanje koje od učenika traži da iskaže svoje mišljenje, da poveže svoje vanškolsko znanje sa onim što je sadržaj lekcije, da brani ili napada neke stavove, da procenjuje posledice i sl. Vešt nastavnik takve naloge nadograđuje i može da stvori dobre uslove za slobodno izražavanje mišljenja svih učenika."

Uvidom u nastavne programe može se videti da je podsticanje učenika da iskazuju sopstveno mišljenje, više ili manje u zavisnosti od vrste predmeta, ugrađeno u nastavu, smatra Eleonora Vlahović. "Ukoliko toga nema u učionicama, odgovornost je na nastavniku koji, osim što ne radi u skladu sa nastavnim programom, ne razume savremeno obrazovanje. Činjenica je da način rada u kome učenici iskazuju više i češće svoje mišljenje "troši" više vremena nego aktivnost predavanje ex cahtedra, ali su i efekti ova dva načina rada drugačiji."


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST
 

Iz Konvencije o pravima deteta

Član 13

1. Dete ima pravo na slobodu izražavanja; pravo obuhvata slobodu da traži, prima i daje informacije i ideje svih vrsta, bez obzira na granice, bilo usmeno, pismeno ili štampano, u umetničkoj formi ili preko bilo kog drugog sredstva informisanja po izboru deteta.

2. Primena ovog prava može biti predmet određenih ograničenja, ali samo takvih koja su određena zakonom i neophodna: (a) radi poštovanja prava ili ugleda drugih; ili (b) radi zaštite nacionalne bezbednosti ili javnog poretka (ordre public), ili javnog zdravlja ili morala.