Sekunda

jovana prešić

Wikipedia kaže da je sekund ili sekunda mjerna jedinica za vrijeme i jedna od sedam SI osnovnih jedinica. Sekunda je 1/60 minuta i 1/3600 sata. Ipak, u mojoj bližoj okolini sekunda je i naziv za second hand prodavnice odnosno prodavnice, polovne odjeće. Novo značenje riječi odredila je moja mama, njihova velika ljubiteljka.

Ovaj vid kupovine posljednjih godina je sve popularniji. Jedni mu se povinuju iz ekonomskih, drugi iz pomodarskih razloga. Neko na njega reaguje sa "jao fuj, kako ti se ne gadi", a neko sa "super, moram i ja otići ovih dana da vidim šta ima". Trend je raširen širom svijeta, a između ostalog, zastupaju ga "zeleni", hipsteri, blogeri... Mnogima se u početku ovaj običan trend razvio u ideološki stav koji su spremni braniti u svakoj prilici.

Osim prodavnica u tradicionalnom smislu, postoje i buvljaci specijalizovani za polovnu robu, beogradski su Kalenić i Zemun, novosadska je Najlon a svaki od ovih koncepata nosi posebnu atmosferu koju treba naučiti cijeniti. Adrenalin se diže dok prodavci viču "ronjajte, ronjajte!" a kupci u gužvi ubrzano razgledaju kako bi ugrabili što bolji i jeftiniji komad. Znaju da se u moru raspar patika i polupotrošenih parfema krije vintage haljina omiljenog kreatora ili antikni komad namještaja.

Pri ovakvim vidovima kupovine umijeće pregovaranja je posebno poštovana vještina. Cijene i kvalifikacija proizvoda utvrđuju se na osnovu nepoznatih kriterijuma, pa tako kožnu torbu za "laptop – android" (???) možete platiti jeftinije od rukavica koje koštaju koliko i kaput, jer "krpa je krpa", objasniće vam prodavci. Porijeklo robe je nemoguće utvrditi, i sa tom činjenicom bolje je pomiriti se. Takođe, preporučljivo je da uvedete fleksibilnost prema veličinama jer imajte na umu da ćete više puta naći savršen komad koji nije vaš broj. U tom slučaju manite se perfekcionizma i kažite da to tako treba i da ste baš namjerno željeli da vam haljina bude dva broja velika.

Rezultat kupovine varira u zavisnosti od toga koliko poranite, koliko vam je karma naklonjena tog dana, te koliko ste vješti u "ronjanju". U mom okruženju skoro da postoji i takmičenje u disciplini ko je jeftinije prošao. Nekako se uvijek ispostavi da je moja majka pobijednica u svim disciplinama, vješta da jednim pogledom procijeni kome će određeni komad odgovarati. Ona ovaj oblik šopinga doživljava kao vid relaksacije i borbe protiv svakodnevnih problema, a tu posvećenost smo moje društvo i ja u potpunosti iskoristili. Tako da se sad svim drugim društvima hvalimo najboljim šatorima, biciklima, torbama, te rado ističemo na kojoj lokaciji je komad "izronjan" i po kojoj cijeni. Nekima je neplanirano dala i lični pečat, pa mi Ana kaže da ne prođe dan da se neko ne zadivi njenim naočarima, a moj omiljeni komad polako postaje kamperski ranac koji na mojim ili tuđim leđima putuje po svijetu već neko vrijeme.

Njena "opsesija" je počela još početkom milenijuma kada "sekunde" nisu bile popularne, pa smo sestra i ja sa stidom pričale o tome, ili smo prosto izbjegavale tu za nas tinejdžerke neprijatnu temu. Danas, pak, sa ponosom ističemo da je nešto plaćeno "markicu" (jedna konvertibilna marka cca 60 dinara). Ne snalazimo se više vješto po regularnim buticima, a nove kolekcije za mene polako postaju nepoznanica.

Zato, oslobodite se predrasuda, naoružajte strpljenjem i trk u najbližu sekundu!


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST