Autor

23.5.2016. >

Žuti potencijal

filip švarm

Da li Demokratska stranaka ima snage da još jednom postane stožerna partija opozicije? Odgovor na ovo pitanje u tijesnoj je vezi sa predsjedničkim izborima u Srbiji 2017.

Srbija se umoriti od izbora ne može. Tokom protekle četiri godine, sem permanentne kampanje, druge politike nema. Tako će biti i ubuduće. U ovoj godini na dnevnom redu su izbori u Demokratskoj stranci, a u sljedećoj – predsjednički. Glasačke kutije u oba slučaja uveliko će se odraziti na prilike u zemlji.

"Žuti" su prošli svašta za protekle dvije i po decenije. U tom periodu nerijetko su, kao tradicionalna stranka sa koliko-toliko prepoznatljivim stavovima, uspjevali da kreiraju – ali i nametnu – brojne političke trendove. Zbog toga u borbi za primat među demokratama "učestvuje" i javnost i konkurencija iz drugih partija. Pitanje, zapravo, glasi da li će se "žuti" i dalje baviti sobom olako trošeći lidere kao i do sada, nakon gubitka vlasti? Odnosno, da li će u situaciji kada su svjetlosnim godinama daleko od svakog nivoa odlučivanja u državi, a lavovski dio njihove politike sprovode naprednjaci u radikalskoj izvedbi, biti u stanju da još jednom postanu stožerna partija opozicije čiji cilj nije prelazak cenzusa već realna mogućnost pobjede na izborima? Od odgovora zavisi da li će u Srbiji morati da nastane nova opozicija, sasvim drugačija od dosadašnje, a sve zajedno – u krajnje je tijesnoj vezi s predstojećim predsjedničkim izborima.

Naime, u javnosti se širi uvjerjenje da aktulni predsjednik Tomislav Nikolić nije u stanju da stekne još jedan mandat. Računa se i da ga budući i bivši premijer Aleksandar Vučić ne bi podržao pošto bi u slučaju poraza oslabio svoju poziciju. Spekulira se zato da bi prvi naprednjak Srbije mogao posegnuti za nekim kadrovskim rješenjem iz svoje partije ili, što je kudikamo izglednije, za ‘nestranačkim’ kandidatom po sopstvenoj mjeri, pa čak i vlastitim kandidiranjem. Od podrške nekom iz druge stranke, poput Ivice Dačića ili Rasima Ljajića (bez obzira što je u Skupštinu ušao na naprednjačkoj listi), nema ništa. Vučiću, jednostavno, nije u prirodi da jača ikog osim samog sebe.

Ipak, sve je ovo račun bez krčmara. Nikolić, ma kako da se čini slabim kandidatom, za Vučića i dalje predstavlja najbolju i potpuno provjerenu opciju. Još kada se pogleda kako stvari stoje među konkurentima u opoziciji i uz kampanju na naprednjački način, pobjeda djeluje gotovo grantirana: kandidati raznorodnih i podjeljenih stranka koje su jedva prešle cenzus, osim samopromoviranja i uzajamnog obračunavanja teško da mogu išta drugo ponuditi u borbi bez ikakve realne šanse za fotelju u Predsjedništvu.

Međutim, sve bi moglo i da izgleda drugačije ukoliko Nikoliću ili nekom drugom po Vučićevom izboru na crtu iziđe netko oslobođen stranačkog bagaža, profesionalno i društveno afirmiran. Takvi ljudi postoje i bez obzira na tabloidnog toplog zeca, imaju veliku šansu da pobjede ukoliko se ispune dva povezana uvjeta. Pod jedan – da ih ne kandidira opozicija i pod dva – da ih ista u potpunosti podrži. Kako stoje stvari u ovom trenutku, oboje je nezamislivo bez Demokratske stranke: neku vrstu potencijala da se izdignu iznad sitnosopstveničkog i dnevnopolitičkog piljarenja te zalegnu za javni interes "žuti" su pokazali u noći kada je vlast preko RIK-a krenula u prekrajanje izborne volje građana. No, što će biti zavisi od načina predstojećeg odmjeravanja snaga u ovoj partiji. Pred Demokrtskom strankom je da odluči da li će redefinirati politički život u Srbiji ili da se do kraja pretvori u zavađeno društvo sa društvenih mreža na veliku radost vlasti i njenih tabloida.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST
 

IZ ISTOG BROJA

POPULARNA PRETRAŽIVANJA