Autor

13.6.2016. >

Uputstvo za lov na izdajnike

filip švarm

Što je sve potrebno znati kako bi se na prvi način mogli zatrti svi oni koji ne misle kao Aleksandar Vučić i njegovi prijatelji

Bar dvadeset hiljada ljudi demonstriralo je 11. juna na poziv inicijative „Ne da(vi)mo Beograd" protiv „fantomskog" rušenja u Hercegovačkoj, maltretiranja i protupravnog privođenja građana, te zataškavanja ovog krajnje zastrašujućeg skandala, ali i cjelokupnog mutnog i mračnog projekta Beograda na vodi. Malo je što od izgovorenog i viđenog na ulicama glavnog grada našlo svoje mjesto u tradicionalnim medijima. Razlog – nije zgodno pošto navedeno mnogo nervira bivšeg i budućeg premijera Aleksandra Vučića, a on je čovjek sa kratkim fitiljem. Zato su –u namjeri da ga smire i razgale – režimski tabloidi i njihovi sateliti pokrenuli gromopucateljnu hajku dezavuiranja, difamiranja, etiketiranja... Za svakog tko im se želi pridružiti, slijedi kratko uputstvo.

1. Vučićeve kritičare neumorno optuživati da su plaćenici Sorosa, američkih i fondova iz Brisela. U sofisticiranijoj varijanti pare ne pominjati već naglašavati da su svi ti oponenti interesno povezani i dobro situirani, te da zarad svojih sinekura i biznisa profesionalno sataniziraju vlastiti narod i zemlju. Preporučuje se eklektički pristup.

2. Na pitanja odgovarati protupitanjima. Kada se pomene ekipa u fantomkama i bageri, uzvratiti pozivanjem na afere od Petog oktobra do Vučićevog dolaska na vlast i prozvati aktualne kritičare zbog čega su tada ćutali, odnosno, insuinirati da su i sami u sve upleteni pa se sada plaše raskrinkavanja. Istina i stvarno djelovanje prozvanih u nisu od značaja.

3. Priznati da stanje u zemlji nije idealno, ali izratiti ogromnu brigu zbog moguće destabilizacije i sukoba uslijed pritisaka velikih sila po ukrajinskom, makedonskom i drugim scenarijima. Na taj način Vučićevi kritičari se diskvalificiraju da objektivno – ako ne i subjektivno – služe neprijateljima Srbije. Ovaj pristup nije pogodan za ortodoksne radikale i julovce, već se preporučuje konvertitima i poputčicima opće prakse.

4. Urlati, podmetati, vrijeđati i napadati, a potom svaku reakciju proglasiti za govor mržnje, netolerantan i antidemokratski ispad. Ovdje se posebno vrednuje dramski talent, a još više težak rad po metodi Stanislavskog. Po svaku cijenu uvijek djelovati progonjeno, uvrijeđeno, sablažnjeno svakom tuđom ljudskom reakcijom. Nije moguće pretjerati.

5. Bagatelizirati Beograd na vodi, fantomke, izbornu krađu, sumnjive ugovore i slično isticanjem da je tako bilo i ranije. Prikazati sve kao prirodan proces, naglasiti politički bankrot svih predhodnih vlasti, te izraziti nadu u evoluciju i budućnost uz obavezno pozivanje na Vučićevo samohvalisanje kao na objektivne uspjehe. Ovako se kritičari etiketiraju kao zadrti fanatici ili ljudi ogorčeni zbog gubitka pirivilegija, ali nije za opću upotrebu. Rezervirano isključivo za analitičare.

6. Stalno se baviti Demokratskom strankom. Klasičan način je optuživanje da je kriva za sve – kriminal, pljačku zemlje, nezaposlenost, dugove, propale firme... Unaprijeđeni pristup predstavlja licemjerno žaljenje zbog „urušavanja ove nekad toliko značajne partije", obračuna njenih prvaka i bavljenja samih sobom. U oba slučaja obavezno prevrtati očima, stenjati i odmahivati glavom, a svaka društvena konevncija sa groblja više je nego korisna.

7. Otkrivati zavjere i sprege protiv Vučića. Razobličavati neprincipijele koalicije čiji je temelj isključivo lična mržnja protiv prvog naprednjaka i ništa drugo. Još važnije je iskazivanje brige za njegovu bezbjednost. Svaki kritičar vlasti na ovaj način postaje potencijalni terorista ili makar njegov suradnik. Logiku, činjenice i zdrav razum ne tretirati kao prepreku.

8. Ukazati da su oligarsi i desničari u Brazilu suspendirali predsjednicu Dilmu Rusev koristeći kao simbol žutu gumenu patku, pa izvući zaključak – svi što se bune na ulicama ili su dio agenture CIA ili pod njenim uticajem. Posebno naglašavati ulogu ambasadora i stranih zvaničnika. Ne obraćati pažnju na to što ih Vučić pominje kao svoje prijatelje.

9. Permanentno se zalagati kolektivnu amneziju. Pasivan pristup je odbijanje svakog podsjećanja na premijerovu radikalsku prošlost kao nečeg prevaziđenog i neralevantnog. Aktivan – onog tko i dalje inzistira na Vučićevoj ulozi devedesetih i poslije, napasti kao lopova i tajkunskog slugu. Sve što je potrebno obezbjeđuju tabloidi. Inače, jedan pristup nezamisliv je bez drugog.

10. Koristiti režimsku propagandu kao činjenice. Vjerovati Vučiću, a ne sopstvenim očima. Ako nekome nije jasno zbog čega – i sam je izdajnik i strani plaćenik.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST
 

POVEZANI ČLANCI

IZ ISTOG BROJA

POPULARNA PRETRAŽIVANJA